ISU izvješće svemirskog programa RH

Na Internationa Space University (ISU) napravljena je detaljna analiza položaja Republike Hrvatske po pitanje svemirskog programa. Dokument su sastavili studenti pod ravnateljstvom prof. Gongling Sun-a u okviru odjela ISU za međunarodne odnose. ISU ima tijesne veze s najvažnijim svemirskim agencijama, ESA je jedan od glavnih sponzora, i taj dokument ima značaj kao neovisni uvid o stanju i mogućem razvoju svemirskog programa u RH.
Izvješće

Ugledni astrofizičar o svemirskoj tehnologiji: ‘Stvarnost je daleko okrutnija od onog što reklamira SpaceX’

Kako biste na trenutak zaboravili na koronavirus donosimo vam naš serijal Hrvati i svemir. ‘Moj je cilj jednostavan. To je cjelovito razumijevanje svemira, zašto je takav kakav jest i zašto uopće postoji’, kazao je jednom prilikom kozmolog i briljantan teorijski fizičar Stephen Hawking. Strast prema istraživanju i spoznaji svijeta oko sebe bila je pokretačka snaga ne samo jednog od najpoznatijih fizičara već i svake osobe koja je posvetila svoj život otkrivanju tajni svemira. Baš zato kroz specijal ‘Hrvati i svemir’ odlučili smo zakoračiti na putovanje u nepoznato s hrvatskim znanstvenicima koji su za Net.hr ispričali svoju priču o ljubavi prema svemiru, inspiraciji, važnosti popularizacije znanosti, ali i budućnosti koja nas čeka…

Slobodan Danko Bosanac, eminentni astrofizičar s Instituta Ruđer Bošković i predsjednik Jadranske aero-svemirske asocijacije, danas radi na razvoju istraživačkog i razvojnog svemirskog programa te smatra kako još nije kasno za Hrvatsku da bude dio igre u modernoj “svemirskoj utrci”. Ipak, poznati znanstvenik upozorava da prije nego što se otisnemo među zvijezde moramo moramo pronaći odgovore na neka važna pitanja, donosi Net.hr.

NET.HR: Kada ste se prvi puta zainteresirali za svemir? Što vas je nadahnulo?

BOSANAC: Okidač koji me odveo u svijet mašte, a kasnije znanosti, bio je znanstveno fantastični film. Bila je to 1956. godina, a ja sam išao u 4. razred osnovne škole kada se počeo prikazivati film Zabranjeni planet koji me toliko fascinirao da sam ga pogledao još 11 puta. Bio je to okidač za maštu. Nije tu bila riječ samo o tome da se sanja o svemiru već i kako sam nešto stvoriti. Bio sam fasciniran tehnologijom koja se pojavila u filmu, a najviše me oduševio robot Robi. Toliko me nadahnuo da sam pokušao i sam stvoriti jednog robota. Ideja je bila da napravim vozilo koje će biti pokretano elektro-motorom s ticalima koja će moći imati senzore te se voziti po sobi. Bio je to moj prvi pokušaj da stvorim nešto iz mašte.

Otvaranje Adria Space konferencije

Već u petom razredu osnovne škole počeo sam se baviti kemijom te su me fascinirali efekti koji se dobiju spajanjem kemikalija, a vrlo brzo počeo sam razmišljati i o izradi raketa testirajući, između ostalog, vlastite mješavine goriva. Ipak, nisu sve bile uspješne pa su znale eksplodirati i napraviti svojevrstan “big bang”. Mislim da sam bio 7. ili 8. razred kada mi je slučajno jedna takva mješavina za raketno gorivo eksplodirala dok sam držao posudicu u rukama. Plamen mi je zahvatio dlan koji je spriječio da oslijepim. To je bila prekretnica da se krajem osnove škole više usmjerim na matematiku i fiziku. Moram priznati da me to zaista fasciniralo, u fizici posebno elementarne čestice i ono što se naziva astrofizika.

Gimnazijsko školovanje po pitanju matematike i fizike bilo mi je dosta lagano te sam imao sve predispozicije da i fakultet fizike prođem brzo. Tako sam umjesto u četiri godine, fiziku diplomirao u tri.

NET.HR: Na PMF-u ste diplomirali 1968., je li tada među studentima postojao veliki interes prema astronomiji i svemirskim istraživanjima? Kako su izgledali studentski dani?

BOSANAC: Na studij sam došao s dosta velikim predznanjem tako da mi zaista nije bilo teško završiti ga u kraćem roku. Studij je proširio moje znanje na području fizike, a bio sam dosta aktivan i u zvjezdarnici u Zagrebu. Uz to sam se bavio i planinarstvom tako da sam kroz studij zapravo imao dosta aktivnosti. Što se samog studija tiče, tada je istraživanje elementarnih čestica bilo vrlo popularna tema, ali i vrlo uska. Dosta se radila i teorijska fizika čvrstog stanja, ali se zapravo nije vodilo računa o primijenjenoj fizici koja bi bila temelj današnjoj raketnoj tehnologiji. O astrofizici se nešto čulo, ali to je bilo zaista vrlo malo, kao i bilo kakve teme povezane sa svemirom.

NET.HR: Nakon PMF-a, doktorat ste radili na University of Sussex. Kako to da ste se odlučili ipak vratiti u Hrvatsku?

BOSANAC: U meni su najveći interes pobuđivale elementarne čestice i to je golicalo moju maštu. Za to područje bilo je potrebno veliko znanje matematike i ja sam bio time opčinjen.

No, na kraju samog studija bio sam dosta, moram priznati, razočaran odazivom određenih ljudi, profesora, s obzirom na to kakav sam uspjeh imao na samom studiju. Na zadnjoj godini studija upoznao sam profesora Murrella sa Sveučilišta u Sussexu koji se bavio teorijskom kemijom te smo počeli diskutirati o tome kako povezati kemiju s fizikom. Iako nismo našli puno dodirnih točaka, dobio sam prije diplome poziv od profesora Murrella da dođem na Sveučilište u Sussexu te da će mi sve biti plaćeno. No stvar je bila u tome da bi se trebao baviti s teorijskom kemijom. Studij elementarnih čestica tada je bio elitni, a reći nekome da je kemičar bila je više uvreda nego pohvala. No razočaran odnosom prema meni na fizici i primamljivom ponudom sa Sussexa, skočio sam s konja na magarca i prihvatio ponudu.

Morao sam se prilagoditi drugačijem načinu razmišljanja kada sam došao na Sussex, ali ipak danas smatram kako sam imao poprilično sreće što sam pronašao sebe u nekom novom području koje je otvaralo nove horizonte. Fizika elementarnih čestica počela je zalaziti u vrijeme mog doktorata, tako da mi nije žao što sam otišao na Sussex. Nakon tri godine doktorata otišao sam na Sveučilište u Bristol na postdoktorat, nakon čega sam dobio poziv za posao na Oxfordu koji je trebao voditi ka profesuri. Ipak, odlučio sam se vratiti u Hrvatsku, tadašnju Jugoslaviju. Formalni razlog bio je taj što nisam odslužio vojni rok te da se nisam javio, bio bi vojni bjegunac, a to mi se nije sviđalo. Međutim, značajniji razlog, zbog kojega nisam nikada zažalio, bio je taj da sam trebao mir te mi je trebalo vrijeme, koje na Oxfordu ne bi mogao dobiti, kako bi radio na svojim idejama. Vratio sam se na Institut Ruđera Boškovića gdje me čekalo mjesto. Odslužio vojni rok te počeo raditi na idejama koje su odredile moj život, ali i kasniju karijeru.

NET.HR: Tko Vas je nadahnuo u vašem radu?

BOSANAC: Iako sam u stanovitoj mjeri samotnjak, kada bi morao navesti osobe koje su me nadahnule to bi bile tri.

Moj otac, koji je bio profesor na Elektrotehničkom fakultetu s jako razvijenom praktičnom stranom. Konstruirao je prvi generator u Končaru koji je u to vrijeme bio i najveći na svijetu. Ono što sam od njega naučio je to da budem jednostavan. Imati komplicirani problem ali pronaći u njemu bitne jednostavne stvari s kojima bi kasnije mogao razumjeti problem i otići u razvoj te razradu istoga.

Druga osoba je profesor Murrell koji je ostao do kraja života moj dobar prijatelj. U našem odnosu fizičara i kemičara trebalo je dosta strpljenja kako bi se mogao pronaći zajednički jezik. Od njega sam baš to naučio, da trebamo pronaći zajedničku temu te da se nađu točke u kojima se može surađivati. Tolerancija je tu vrlo važna. Kada sam došao na Sussex i dobio zadatak, gledao sam kako bi se problematika mogla riješiti iz kuta elementarnih čestica. Murrell je prvo bio zgranut, no onda je rekao “prodiskutirat ćemo to”. Kasnije mi je kazao “Danko, ti radi na svoj način, a ja ću na svoj”, iako su nam metode bile drugačije. Tjedan dana iza, rekao mi je “Danko, radit ćemo na tvoj način”, a to je bila velika stvar, to da jedan svjetski znanstvenik kaže doktorandu da će se raditi na njegov način. Zahvaljujući tome otvorili smo jedno novo područje ne bi li zajedno napisali i knjigu.

Treća osoba koja je iznimno utjecala na mene je nobelovac Harold W. Kroto kojega sam upoznao na Sussexu, impresionirali su me njegovi širi društveni pogledi.

NET.HR: U vrijeme slijetanja čovjeka na Mjesec vi ste već bili u znanosti. Kako je taj trenutak utjecao na vas? Kako ste Vi proveli i doživjeli trenutak kada je ljudska noga prvi puta kročila na neki drugi nebeski objekt?

BOSANAC: Slijetanje na Mjesec odvilo se taman prije mog odlaska na Sussex. Sam događaj je bio fascinantan no ja sam tada već bio određen kroz teorijsku fiziku. Ono što tada nisam znao je da je to bio daleko veći podvig nego što se mislio. Nismo ni sami poznavali problematiku leta u to vrijeme u potpunosti, za početak sama cijena leta. Iako se danas SpaceX hvali slijetanjem, to je tehnologija koju je zapravo razvila NASA.

Za mene se na stanoviti način kroz to slijetanje na Mjesec ostvarilo ono što sam gledao u Zabranjenom planetu. Iako se mnogo o tome pričalo, ljudska posada nije opet išla na Mjesec, a nismo se ni otisnuli put Marsa. No planovi postoje. Koliko je ljudskoj vrsti važno da se otisne dalje od svog doma? Što možemo očekivati kada su u pitanju svemirski letovi u idućih pedesetak godina?

Slobodan Danko Bosanac s modelom CubeSat

Stvarnost je daleko okrutnija od onoga što reklamira SpaceX. Tu je u pitanju velika količina izuzetno kompleksnih problema od korištenja kisika, pogonskih sustava, preko atrofije mišića, utjecaja kozmičkog zračenja na astronaute itd. Osim toga cijena projekta je izuzetno visoka, a da ne govorimo o stresu s kojim se susreću astronauti. Buka koju stvaraju raketni motori kako bi se letjelica otisnula je jačine minimalno 150 decibela, a zvuk iznad 140 izaziva trenutnu smrt. Iako oni imaju zaštitu, te su vibracije strašne, te ih teško može izdržati običan ljuski organizam. Onda dolazimo i do problema goriva. Kemijsko gorivo koje se sada koristi je dosta neefikasno te je puno bolji način elektromagnetska propulzija, strateški projekt naše asocijacije. Za taj oblik pogona svemirskih letjelica mora se naći rješenje prije nego što se krene na put za Mars.

Ono što bih volio reći je da je možda najvažnije naći motiv krenuti u tu avanturu. Što će ljudi na Mjesecu? Što će na Marsu? Za jedno 10-ak godina naći će se način da se jeftino dođe u orbitu zemlje, ako se to nađe, onda bi se za jedno pedesetak godina moglo dogoditi da ljudi odu i na Mars. Tada će se možda i lakše naći motivacija.

NET.HR: Predsjednik ste Jadranske aero-svemirske asocijacije, možete li nam ispričati nešto o tom projektu? 

BOSANAC: Svemirski letovi izuzetno su skupi i zahtjevni i iz tog razloga u mnogim zemljama, kao i u Hrvatskoj nije se previše obraćala pažnja na to da se i mi na stanoviti način uključimo u razvoj svemirske tehnologije. Imali smo pojedince koji su radili za NASA-u ali u Hrvatskoj nije bilo nekog razvoja. Prije 20-godina okrenula se situacija, razvoj tehnologije uzrokovao je veliko smanjene troškova izrade satelita kroz minijaturizaciju njegovih bitnih komponenti. Na taj je način izrada satelita postala dostupna pojedincima, firmama, sveučilištima, tako da danas i male zemlje mogu ući u igru oko razvoja svemirske tehnologije.

Neke manje zemlje shvatile su taj novi razvoj te su i same financirale svemirsku tehnologiju u svojim zemljama baš zato što je njen razvoj sveobuhvatan jer uključe veliki raspon raznorodnih tehnologija. Nažalost, Hrvatska je po pitanju toga spavala. Jadranska aero-svemirska asocijacija, pokrenuta je prije nekoliko godina s namjerom da se okupe naši stručnjaci i ljudi koji su otišli u inozemstvo oko projekta svemirskog razvoja u Hrvatskoj. U početku je to bilo samo učenje, a danas radimo na projektima koji direktno utječu na razvoj svemirske tehnologije u nas, izradom i lansiranjem satelita. Ima tu i drugih aktivnosti poput popularizacije, obrazovanja i sl.

Iako još postoji dosta nerazumijevanja i neshvaćanja koja je svrha i koje su mogućnosti takvog programa u RH, tu leži ogroman potencijal. Pa EU je dala za razvoj svemirske tehnologije više novca nego za sve druge projekte te i dalje motiviraju Europu da se tehnološki osamostali, pogotovo u odnosu na SAD, Rusiju i Kinu.

Komponente Perun 1 satelita

Mogućnosti za razvoj postoje. Sada radimo na projektu satelita Perun 1. Njegova je svrha obrazovnog i znanstvenog razvoja koji podržavaju lokalni gospodarski subjekti te bi označavao bitan razvoj u smjeru komercijalizacije. Postoji i razvoj tehnologije materijala koji do sada u Hrvatskoj nije bio usmjeren prema svemirskoj tehnologiji, a naravno bilo bi dobro i da se pokrene razvoj elektromagnetske propulzije jer bi se tu mogao uloviti korak sa svjetskim razvojem.

NET.HR: Imenovani ste voditeljem podružnice SwissSpace Systems za Hrvatsku, s općim ciljem uspostavljanja svemirskog centra Hrvatska sa središnjim objektom svemirske luke. O kakvom se projektu radi?

BOSANAC: U 2012. osnovana je tvrtka SwissSpace Systems sa svrhom jeftinog pristupa orbiti oko zemlje, najprije malim satelitima, a kasnije sa istom vizijom za letjelicu s ljudskom posadom. Prvi korak bilo je testiranje tog sustava na brzom transportu ljudi s točke A do točke B na Zemlji. Radi se o već poznatom konceptu. Naime, svemirska letjelica (shuttle) trebala bi se prevoziti na zrakoplovu do određene visine, negdje oko 10-15 km, gdje bi se oslobodila i samostalno raketnim pogonom došla do granice zemljine atmosfere.

Jedan od problema bilo je potrebno naći mjesto gdje bi se izgradila svemirska luka odakle polijetali zrakoplovi koji nose raketnu letjelicu na svojim leđima. Europa je zagušena zrakoplovnim linijama te se mora tražiti posebno vrijeme za lansiranje, no kod nas postoji jedno mjesto gdje je nebo čisto – Udbina. Baš je to bio motiv da se ovdje osnuje podružnica Swiss Space Systems.

Članovi A3 u ESA Adria na regati

Ono što sam ja zahtijevao, s obzirom da nisam želio biti samo voditelj podružnice sa svrhom izgradnje samo svemirske luke, da se mora paralelno s time pokrene i istraživanje i razvoj svemirske tehnologije. To je odobreno te sam se tako 2013. manje više skoncentrirao na okupljanje eksperata na području svemirske znanosti i tehnologije.

NET.HR: Koji vas je projekt/istraživanje obilježilo?

BOSANAC: Kada bi ukratko trebao odrediti smjer svog istraživačkog opusa, onda bi to bili molekulski procesi. Međutim to je bila početna ideja, početni zadatak koji sam dobio na Sussexu. U kemiji jedan od procesa koji zahtjeva teorijsku analizu i opis su brzina i predviđanje kemijskih reakcija. Rutinski to se sada radi kinetičkim jednadžbama koje uključuju empirijske parametre određeni iz eksperimenta.

Teorija bi trebala predvidjeti te parametre i dati im unaprijed koje su njihove vrijednosti bez obzira na eksperimente. To je i danas nerješiv problem, a na Sussexu se smatralo da bi se parametri mogli odrediti iz prvotnih teorijskih načela dinamike molekulskih sudara. Ideja je bila da se problem riješi iz svojstva elementarnih molekulskih sudarnih procesa, sugestija koju sam predložio na Sussexu. No jedna je stvar imati lijepu ideju, a drugo ju provesti. Brzo se ustanovilo da su procesi iza teorije sudarnih procesa izuzetno veliki i za ono vrijeme slabijih računala to je bilo praktički neizvedivo ako se želi opis kvantnom mehanikom. Rješavanje se dosta pojednostavljuje korištenjem klasične mehanike koja je skoro bila potpuno zanemarena za opis atoma i molekula. Tomi je dalo poticaj za istraživanje odnosa klasične i kvantne mehanike. Upravo to je bio smjer koji je odredio nadopunu mojih istraživanja i primijenio ih u analizi elementarnih procesa u molekulskim oblacima u svemiru. Naime, u svemiru postoje ogromne nakupine atoma i molekula, koji se međusobno sudaraju i stvaraju nove kemijske spojeve.

Molekulski oblaci su važni jer se danas nove zvijezde stvaraju upravo u njima. Oni su generatori novih zvijezda i zato su jako važni. Istraživanje sudarnih procesa primijenio sam i na evoluciju proto-zvijezda, zvijezde koje su prethodile stvaranju galaktika i kasnijih zvijezda.

Danas se bavim drugim problemima koji su povezani s raketnom tehnologijom.

NET.HR: Bavite se i popularizacijom znanosti. Koliko je ona bitna?

BOSANAC: Popularizacija znanosti je izuzetno važna aktivnost. Na razini pogotovo osnovne škole, ali i ranije i kasnije, pa sve do pozne dobi. Nije toliko svrha toga što se istražuje već više pobuđivanje mašte i onda pretvaranje fantazije u stvarnost, a za to je najkritičnija najmlađa dob.

Mladi nositelji izrade Perun 1 satelita

Od gimnazijskih dana popularizacija je bila jedan od važnijih čimbenika moje znanstvene aktivnosti, pogotovo na razini škola, kako osnovnih, tako i srednjih pa sve do općeg slušateljstva. Bez popularizacije ne bi ni ja, kao ni mnogi drugi znanstvenici, bili ono što jesu. Pogotovo da nisu u mladosti pročitali knjige ili slušali predavanja o raznim temama iz znanosti i našli svoje mjesto u svemu tome. Jedna od glavnih odrednica znanstvenika je popularizacija onoga što radi.

NET.HR: Koliko je važna mašta u znanosti? 

BOSANAC: Znanost je metoda kojom se dolazi do spoznaje, a spoznaja je naša vizija, istina o prirodi oko nas. Mašta nam postavlja pitanja, a kada tražimo odgovor na nju ne bi li bili sigurni u njegovu točnost, koristimo metode znanosti. Pravo pitanje bi bilo, koliko je važna mašta u spoznajI?

Ima nekoliko razina spoznaje: ona koja nam daje novi uvid u zakonitosti na kojima se dešavaju procesi u prirodi ili može biti spoznaja o inovaciji, spoznaja može biti u rješavanju rutinskih poslova. U svemu tome mašta ima odlučnu ulogu jer ima prednost ne mora bit povezana s poznatim spoznajama, i tu je njeno kapitalno značenje. Međutim mašta ne mora biti provediva u stvarnosti ali je uloga znanstvenika da svako maštanje provjeri i bude spreman da je pogrešna. Nema znanstvenika, onih koji su doprinijeli novim spoznajama, koji nije imao neuspjeha sa svojim maštama. Mašta je temelj spoznaje ali ne mora svaka dovesti do spoznaje.

NET.HR: Na koje pitanje bi voljeli znati odgovor?

BOSANAC: Ima dosta pitanja na koja bih volio znati odgovor. Ima tu puno rutinskih pitanja, zahtjevnih ali i onih grandioznih, pitanja svih pitanja. Prvo mi pada na pamet pitanje kako je nastao svemir. Iako ga ne smatram značajnim jer je to pitanje koliko mi zapravo uopće poznajemo gravitaciju i sva njezina svojstva, odnos s materijom, prostor-vrijeme… Ne znam zapravo ni koliko ljudski mozak može uopće shvatiti te odnose. Međutim pitanje s kojim volim završavati predavanjima je “Zašto je svemir toliko velik, a mi smo tako mali?”.

NET.HR: Ograničeni smo brzinom svjetlosti, izvorima energije, a vijek nam je manji od 100 godina… Zašto smo uopće stvoreni da ostanemo na planetu Zemlja, zašto nas je priroda stvorila tako male u tako velikom svemiru?

BOSANAC: Odgovor na to pitanje možemo uopće početi tražiti ako znamo odgovor na pitanje “Da li smo došli uopće do granica spoznaje?”. Eksperimenti su došli do granica kada na razini istraživanja malog, velikog kratkotrajnog i dugotrajnog ima sve manje spoznaja,onih temeljnih o prirodi. Je li je to kraj spoznaje i ne možemo se ići dalje? Po tom sam pitanju malo pesimist, a i malo optimist. Moje znanje mi govori da smo došli do granica spoznaje, a optimist u meni govori da i dalje istražujemo i ne odustajemo.

NET.HR: Što nas čeka i u kojem smjeru trebamo gledati u budućnosti?

BOSANAC: Još dugo vremena neće biti naznaka da će ljudi naseljavati nove planete te da ćemo naći svoj dom u svemiru. Za to vrijeme moramo naći svoj dom na Zemlji. Današnji trendovi se moraju promijeniti, konzumerizam mora opasti. Moraju se promijeniti naši društveni odnosi, odnosi prema prirodi… Pa Zemlja je dom od bakterija do ljudi, dobro kuga baš i nije druželjubiva pa nitko neće žaliti da se ona uništi. Međutim, životinjske i biljne vrste trebaju imati svoje mjesto na Zemlji kao i ljudi. Mi moramo opstati na našem planetu u sljedećih milijun godina. To nije dugo, sjetimo se da su reptili vladali zemljom preko 100 milijuna godina. Tako i ljudska vrsta koja je kao krenula s razvojem prije par stotina godina. Mi radimo podlogu za opstanak vrste, a ne možemo znati ni hoćemo li opstati u sljedećih 10 godina.

NET.HR: Da možete oživjeti jednog znanstvenika i otići s njime na večeru koji bi to bio i zašto?

BOSANAC: Zahtjevan odgovor. Od svih znanstvenika zaista bi volio upoznati Richarda Feynmana. S njim bi mogao beskonačno razgovarati. On je imao i onu društvenu karakteristiku te je bio vrlo druželjubiv. Bio je kopija moje filozofije u znanosti. Izuzetna osoba koja je vrhunski znanstvenik, a uz to društveno aktivan. Njegova predavanja su bila s toliko puno mašte i inspiracije za mlade ljude.

NET.HR: Čime se jedan znanstvenik zabavlja u slobodno vrijeme?

BOSANAC: Hobi broj jedan mi je vrtlarstvo. Imam sreće da imamo lijep vrt i da u njemu uzgajam egzotične i neobične biljke. Uz to se bavim i sportom, točnije idem na plivanje, čitam knjige povezane sa maštom u znanosti…

NET.HR: Što bi poručili mladima koji se žele baviti znanošću, pogotovo istraživanjem svemira?

BOSANAC: Kada sam se školovao, bilo je dosta drugačije. Možda se nisu toliko učitelji promijenili no razlika je velika u tome što se preformansa mjeri kroz to koliko netko ima petica i to je psihološki pritisak te mladi nemaju toliko vremena odvojiti na svoje fantazije. Preporučio bih da mladi ljudi krenu sa maštom no da ne ostanu na tome te da pokušaju realizirati bar dio svojih fantazija. Mali uspjeh u realizaciji tih fantazija mi je dao poriv da idem dalje i razvijam se. Osjećaj realizacije se ne može platiti. Imaosam privilegiju da sam mogao posvetiti dosta vremena realiziranju mašte pa su patili drugi predmeti. Tako nisam baš dobro stajao s hrvatskim, povijesti… Nisam s 5.0  završio gimnaziju, nego s četiri.

Mladi ljudi slijedite maštu, realizirajte je ne osvrćući se na okolinu.

A3 želi dobrodošlicu novom članu – Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju

Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju osnovala je Sisačko – moslavačka županija u lipnju 2020. godine s ciljem ostvarivanja infrastrukturne i stručne pomoći svemirskoj i inovativnoj industriji na području Grada Siska, Sisačko – moslavačke županije i republike Hrvatske.

Centar je osnovan uz podršku više srednjoškolskih i visokoškolskih ustanova, instituta, udruga, tvrtki i pojedinaca koji se bave područjem svemirskih i inovativnih tehnologija u Republici Hrvatskoj ali i u inozemstvu. Centar je dio projekta Regionalnog centra kompetentnosti iz područja elektrotehnike i računalstva, čija je jedna od pet najvažnijih komponenti i područje svemirskih tehnologija.

Pridruživanjem u našu Asocijaciju biti će veliki doprinos razvoju našeg svemirskog programa.

ODBROJAVANJE JE POČELO: Prvi hrvatski satelit u orbiti mogao bi biti lansiran iz Siska i zvat će se Perun I

Kod nas poticanje razvoja u svemirskim tehnologijama još uvijek počiva na individualnim inicijativama, no svijest o potrebi uključivanja Hrvatske u svemirski program polagano dopire i do državnih organa. Problem je da ne postoji tijelo kao nositelj tog programa

U okviru Regionalnog centra kompetencija Tehničke škole Sisak planiran je praktikum za svemirsku tehnologiju koji će biti opremljen potrebnom opremom za pripremu malih satelita za lansiranje. U svijetu, inače, pripremu malih satelita prema zadanom protokolu i sa specijalnom licenciranom opremom rade zaposlenici u rangu tehničara, tako da je u planu i izrada srednjoškolskog kurikuluma u tom smislu (tehničar za male satelite). Tako će učenik moći u Tehničkoj školi Sisak steći dovoljne kompetencije kako bi mogao sastaviti mali satelit prema tehničkoj dokumentaciji, obaviti sva potrebna ispitivanja i pripremiti mali satelit za lansiranje – kaže nam prof. Stevče Arsoski iz Tehničke škole Sisak, a donosi Večernji list.

To što nam je Arsoski rekao možda djeluje pomalo, za hrvatske pojmove, kao daleka budućnost, no Tehnička škola Sisak već godinama uspješno prevladava prepreke. Još 2006. nekolicina profesora Tehničke škole u Sisku krenula je u prva istraživanja u području ionskog pogona. Tada su ti profesori s ekipom od tri učenika napravili ionsku lebdjelicu koja je i uspješno testirana nakon četiri mjeseca rada i predstavljena u svijetu kao 356. uspješan takav pokus. Nakon toga prvi su zamislili i da im učenici izrađuju automobile na solarni pogon. Pa su i to ostvarili. Ponovno ista ekipa, pojačana vanjskim suradnicima i uz podršku Razvojne agencije SIMORA, prije godinu dana pokrenula je i megapopularan srednjoškolski smjer tehničara za razvoj videoigara. Tehnička škola Sisak do sada je sama povukla više od dva milijuna eura iz europskih fondova. Za sljedeći svoj veliki projekt, Regionalni centar kompetentnosti za područje strojarstva i elektrotehnike, škola je dobila malo manje od 80 milijuna kuna iz europskih fondova. Stoga je sasvim logično da se iz Tehničke škole, Siska i Sisačko-moslavačke županije otisnu znanjem i u svemir.

Važnost ionskih motora

– U okviru praktikuma i Regionalnog centra kompetencija planirana je kvalitetna edukacija nastavnika, nabava šest malih satelita u kitu (CUBEsat), od kojih će jedan biti i lansiran u srednju orbitu, a ostali će služiti za edukaciju nastavnika i kasnije učenika. Edukaciju i sastavljanje malih satelita te lansiranje obavit će stručne ekipe koje to već uspješno rade i imaju veliko iskustvo – dodaje Arsoski. A tu će im pomoći i nedavno osnovani Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Riječ je o ustanovi za čiji je osnutak Županijska skupština donijela odluku u svibnju prošle godine i koja je naišla tada na podsmjeh javnosti, no u obranu su joj stali stručnjaci uključeni u njezin osnutak. Kao i obično s administracijom, Trgovački sud završio je postupak registracije ustanove tek u lipnju 2020.

– Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju dio je prijave Regionalnog centra kompetentnosti koji kreće s realizacijom u prostoru nekadašnje Domobranske vojarne u Sisku. Dio ukupnog prostora od gotovo 10.000 m2 rezerviran je i za područje svemirskih i inovativnih tehnologija. Do tada, u skladu s ugovorima koji su potpisani, Centar koristi prostore i opremu Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Tehničke škole Sisak, a u planu je potpisivanje ugovora s drugim subjektima koji su dali pisma potpore osnivanju Centra. Neke od projekata prijavili su partneri Centra te su dobivena sredstva vezana za područje svemirskih i inovativnih tehnologija u visini od tri milijuna kuna – kaže Darjan Vlahov, županijski pročelnik za prosvjetu i sport te privremeni ravnatelj Centra. Sisačko–moslavačka županija nije samostalno došla na ideju pokretanja ovakve ustanove, već je ona plod suradnje sa zainteresiranim tvrtkama, ustanovama, udrugama i pojedincima, koji su i idejni začetnici Centra. I Tehnička škola Sisak je među njima.

– Tim se tek formira i iznenađujući je broj ljudi, znanstvenika, voditelja centara izvrsnosti, instituta, fakulteta i slično, koji su se javili u posljednjih godinu dana – dodaje Vlahov. Među njima su i sisački učenici koji su 2006. napravili prvu ionsku letjelicu. Inače, ionski motori u srednje škole vraćeni su posljednjih godina osnivanjem sekcija za svemirsku tehnologiju u strukovnim školama. Opet tu ulogu ima profesor Tehničke škole Sisak Stevče Arsoski, koji je član stručne udruge 3A (Adria aerospace association). Budući da je u A3 prof. Arsoski zadužen za odjel edukacije, napisao je plan rada i ishode učenja za sekcije za svemirske tehnologije. Do sada je osnovano oko deset takvih sekcija u školama diljem Hrvatske, a u Tehničkoj školi Sisak ona postoji već četiri godine.

– Program rada sekcije relativno je kratak i odnosi se na istraživanje aktivnosti iz područja svemirske tehnologije u svijetu i izrada ionske lebdjelice i ionskog motora, što inače predstavlja trenutačno vrlo zanimljiv pogon satelita, ali u svemirskim uvjetima. Sekcija Tehničke škole Sisak ove je godine završila zanimljiv projekt “Model ionskog motora”, koji je financirala naša kompanija Ina – napominje prof. Arsoski hvaleći udrugu 3A koja će biti među glavnim podržavateljima Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Udrugu vodi prof. dr. sc. Slobodan Danko Bosanac, koji vodi i projekt prvog hrvatskog satelita “Perun”. Udruga 3A zamišljena je kao mjesto okupljanja stručnjaka iz sektora svemirske tehnologije. – Danas imamo neposredno više od 60 članova, a posredno, u sklopu članstva pravnih osoba, daleko više. Imamo važne međunarodne aktivnosti, radi se na projektu izrade satelita Perun I kao i na osmišljavanju novih projekata, pokrećemo projekte popularizacije i napisali smo strategiju i program Republike Hrvatske za svemirski razvoj – objašnjava Bosanac, koji Jadransku aero-svemirsku asocijaciju opisuje kao „point of contact“ u Hrvatskoj za svemirske aktivnosti.

– Svemir ima posebno mjesto, izazov nepoznatog, poticanje mašte ali i nasušne potrebe jer je čovječanstvu za opstanak potrebno okupljanje oko velikih projekata. Međutim, potrebno je naglasiti da razvoj tehnologije inspirirane svemirom ima golemu korist za primjenu na Zemlji, u svakodnevnom životu. Recimo teflon, danas zamijenjen novim materijalima, ili moderni madraci proizašli su iz svemirskih projekata – napominje Bosanac i dodaje da zbog te koristi mnoge države potiču razvoj svemirskih projekata, među ostalim i kao dio obrazovnog sustava. Izuzetak su velike države gdje je prvotna motivacija bila čisto vojne prirode. Hrvatska za njima kaska.

Samo za civilne potrebe

– Kod nas je još uvijek poticanje razvoja u svemirskim tehnologijama na individualnim inicijativama, no ipak polagano svijest o potrebi uključivanja Hrvatske u svemirski program dopire i do državnih organa. Problem je da ne postoji tijelo koje bi bilo nositelj svemirskog programa. U nekim zemljama to su svemirske agencije, dok je kod mnogih to svemirski ured. Naša asocijacija predlaže svemirski ured, bez kojeg jednostavno nema ozbiljnijeg razvoja u svemirskim tehnologijama i znanosti – objašnjava voditelj udruge A3, koji kao primjer ističe dužnosnike Sisačko-moslavačke županije koji su prije svih prihvatili inicijativu smjera razvoja u svemirske tehnologije.

– Puno prije od dužnosnika na državnoj razini. Donijeli su odluku o osnivanju tog centra, koji je još uvijek jedinstvena institucija u Hrvatskoj. Centar će okupljati mlade oko razvoja i komercijalizacija ideja usmjerenih na svemirske projekte, ali i posebno na primjenu za civilne potrebe – dodaje Bosanac, koji kaže da je korak na državnoj razini prema učlanjenju Hrvatske u Europsku svemirsku agenciju (ESA) napravljen nešto ranije, kao indikacija opredjeljenja Hrvatske u smjeru svemirskog razvoja. Hrvatska je pristupni član i kao takvi moramo proći tzv. PECS program, koji traje do pet godina, i kojim se dokazuje podobnost hrvatskih potencijala za sudjelovanje u programu Agencije. Ni nakon više od dvije godine nije učinjen taj temeljni korak – RH nije pokrenula PECS program. Hrvatska, kao jedina članica EU, nema u Zemljinoj orbiti nijedan satelit. U akademskoj zajednici aktivno se radi na dva satelita – FERSAT na Fakultetu elektrotehnike i računarstva te spomenuti Perun I u Algebri pod okriljem Jadranske aero-svemirske asocijacije. Na ovom Perunu I, ili nekom budućem Perunu, radit će u Sisku tako sljedećih godina i mnogi srednjoškolci.

Slovenski svemirski program na Expo 2020

Slovenija je uvelike u razvoju svemirskog programa i promovira ga na svjetskoj sceni. Za Expo 2020, koji se trebao održati od Listopada 20, 2020 do Travnja 10, 2021 Slovenija je izgradila svoj paviljon u okviru kojeg je trebao biti prikazan ovaj video. Expo 2020 je odgođen za početak Listopad 1, 2021. ali ljubaznošću  člana A3 gosp. Bernarda Šrajnera možemo ga prikazati godinu dana unaprijed (kliknite sliku).

JEDINA SMO ZEMLJA U EU KOJA NEMA SATELIT: Bugari su postali vodeća svemirska nacija, a naš PERUN I je još na zemlji

Otkrivamo gdje je zapelo

Kada 17. kolovoza raketa iz Francuske Gvajane u svemir ponese čak dva slovenska satelita (ukupno 53 satelita 13 članica Europske svemirske agencije), Hrvatska će ponijeti lentu jedine članice Europske unije koja u Zemljinoj orbiti nema niti jedan, a kamoli dva satelita. Hrvatska je tu tužnu titulu mogla dobiti još krajem lipnja, ali je, na našu sreću, lansiranje odgođeno zbog lošeg vremena. Satelite u orbiti odavno imaju sveučilišta, instituti, zavodi, tvrtke i udruge, ali ne i hrvatska država.Većina europskih sveučilišta, uključujući i ona iz tranzicijskih zemalja, već godinama uredno lansiraju svoje satelite, a zahvaljujući tehnologiji moguće je razviti male i jeftine satelite, ne skuplje od automobila srednje klase, takozvane CubeSat-ove, veličine cca 20 centimetara kubnih koji se lansiraju kao sekundarni teret uz veće satelite. Hrvatska ni to nije bila u stanju realizirati niti se o tome govorilo u javnosti, donosi portal dnevno.hr.

Da stvar bude gora, hrvatskom stručnom timu Adriatic Aerospace Associationa, na čelu s dr. Slobodanom Dankom Bosancem, trebalo je pišljivih 80 tisuća eura za dovršetak projekta prvog hrvatskog satelita, no taj projekt niže rangiranoj dužnosnici Ministarstva znanosti tada jednostavno nije bio zanimljiv i zahtjev hrvatskog tima nije došao ni do ministra, a kamoli do premijera i Vlade. Dužnosnica Ministarstva znanosti zadužena za „vezu“ s timom koji radi na projektu satelita, Andrea Radović, tada im je poručila da ona nije zainteresirana za satelit te da će u ministarstvu „gurati“ samo analizu podataka koji se dobiju od satelita. Hrvatski tim znanstvenika smatra da se time napori Ministarstva znanosti sužavaju isključivo na komercijalno korištenje satelitske tehnologije bez ambicija za aktivno učešće u njenom razvoju.

dr. sc. Slobodan Danko Bosanac. Photo: Dino Stanin/PIXSELL

Greška do greške

U Ministarstvu su „fulali“ i s osnivanjem referentne skupinu koja je – umjesto suradnje s Europskom svemirskom agencijom – surađivala s Upravom za svemir Europske komisije koju čine birokrati, a ne fizičari, inženjeri i znanstvenici kao u svemirskoj agenciji. A Europska svemirska agencija je ta koja je spremna financirati projekte poput prvog hrvatskog satelita. Hrvatski je tim referentnoj skupini poslao i prijedlog hrvatskog svemirskog programa da bi im dužnosnica Ministarstva Andrea Radović poslala e-mail u kojem ih optužuje da opstruiraju razvoj svemirskog programa uz poruku da se klone takvih aktivnosti. Vjerovali ili ne. Sve to priča nam dr. Danko Bosanac kojeg smo nakratko uhvatili u Zagrebu, nekoliko dana prije nego je videolinkom održao predavanje studentima Odjela astronautike kineskog sveučilišta u Xianu na temu fizikalnih procesa koje treba riješiti za put u duboki svemir. „Prije sedam godina počeli smo raditi na osnivanju Adriatic Aerospace Associationa gdje okupljamo sve zainteresirane sudionike povezane sa svemirom i aeronautikom, uključujući i hrvatske znanstvenike iz inozemstva. Okupljamo više od 60 ljudi, osmislili smo kompletan prijedlog svemirske strategije Hrvatske. To je vrlo ozbiljan dokument na kojemu je radilo 12 stručnjaka, kao i hrvatski svemirski program“, pojašnjava dr. Bosanac.

Navodi pritom da je Hrvatskoj potrebno Ministarstvo znanosti i tehnologije, i nije mu jasno što obrazovanje i znanost rade u istom ministarstvu. Kako država daje novac u okviru obrazovanja – u što ne spadaju sateliti i istraživanje svemira – znanstvenici su se morali okrenuti tvrtkama, odnosno poslovnom sektoru koji će dati novac za projekte samo ako u tome vidi svoju korist. Ipak, dr. Bosanac uspio je ishoditi donacije iz korporativnog sektora za prvi hrvatski satelit – zemaljsku stanicu vrijednu 75 tisuća eura donirat će tvrtke Interval d.o.o. i Scam-Marine, kameru i komunikacijski modul za satelit donirat će tvrtka Geolux koja će pritom iskoristiti priliku za testiranje satelitskih komunikacija, a strukturu satelita donirat će Scam Marina. Ostaje još pitanje financiranja solarnih ploča. Potrebno ih je pet, a svaka stoji 1.700 eura; zatim tzv. atitude control kojim se zaustavlja nekontrolirana vrtnja satelita u orbiti, što stoji 20 tisuća eura i, naravno, računalo. Ostaje još i cijena lansiranja satelita.

Nestali s radara

Ideja o prvom hrvatskom satelitu, koja se sramežljivo pojavila u javnosti, jedno vrijeme nestala je s radara da bi se ponovo pojavila u listopadu 2019. na znanstvenom skupu Adria Space Conference održanom na Institutu Ruđer Bošković. Konferencija je u Zagrebu okupila znanstvenike i istraživače na području svemirskih tehnologija iz Hrvatske, zemalja regije i Izraela – svjetske velesile u izradi malih satelita. I tako je Hrvatska po tko zna koji put propustila priliku uhvatiti korak sa svemirskim nacijama, uglavnom zbog nezainteresiranosti i inertnosti svih hrvatskih vlada po pitanju hrvatskog svemirskog programa.

Rumunji, primjerice, ne samo da lansiraju satelite u orbito k’o veliki, nego još surađuju i na spuštanju vozila na Mars, a ideje rumunjskog znanstvenog tima ARCA – koji se utrkivao za Googleovu nagradu spuštanja vozila na Mjesec – prepoznala je rumunjska vojska te im omogućila korištenje vojne infrastrukture za potrebe njihova programa. ARCA je 2013. postala partner u programu istraživanja Marsa (ExoMars) Europske svemirske agencije. Ove dvije institucije potpisale su ugovor vrijedan 1,1 milijun dolara prema kojemu je ARCA tijekom 2013. godine izradila dvije atmosferske letjelice DTV (Drop Test Vehicle), podignula ih velikim balonima na visinu od 30 kilometara te ih za potrebe testiranja pustila u slobodni pad. Pri brzini slobodnog pada DTV-a od 900 km/h izbačeni su padobrani koji su namijenjeni ispitivanju dizajna i tehničkih karakteristika padobrana za potrebe programa osvajanja Marsa pri Europskoj svemirskoj agenciji (ESA), a sve u cilju sigurnog slijetanja na tlo crvenog planeta.

Ovaj je ugovor, primjerice, samo još jedna potvrda kako se uz minimalna ulaganja i podršku zajednice, čak i male skupine entuzijasta mogu uključiti u vrhunske astronautičke projekte današnjice. Bugari su svoj prvi geostacionarni satelit u orbitu lansirali krajem lipnja 2017. godine. Satelit BulgariaSat-1, koji omogućava televizijske i komunikacijske usluge u Europi i sjevernoj Africi, lansirala je američka aeronautička tvrtka SpaceX iz NASA-inog svemirskog centra Kennedy na Floridi. Bugarski satelit može se koristiti i u iznimnim situacijama poput potresa, oluja i poplava, kad mreža na tlu ne može funkcionirati. Direktor bugarskog operatera Bulsatcoma, koji je lansirao satelit, Maksim Zajakov, tada je rekao da su Bugari „postali jedna od vodećih svemirskih nacija u Europi otvorivši put razvoja za druge bugarske visokotehnološke sektore i talentirane specijaliste”. Na projektu su radili 10 godina, a stajao je danas vrtoglavih 235 milijuna dolara i u funkciji će biti 20 godina.

Hajdemo se još malo stidjeti. Otprilike u isto vrijeme kad i Bugari, NASA je u orbitu lansirala najmanji satelit na svijetu, a konstruirao ga je 18-godišnji klinac iz Indije, Rifath Sharook iz gradića Pallapatti s tridesetak tisuća stanovnika, u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu. Satelit je nazvan prema znanstveniku i predsjedniku Indije Abdulu Kalamu i prvi je satelit dobiven tehnologijom 3D printanja. Izradu Sharookova satelita financirala je „Space Kidz India”, organizacija koja traga za mladim talentima u znanosti i tehnologiji, promovira ih na međunarodnoj sceni i organizira im susrete s indijskim znanstvenicima. Indija, zemlja osam nobelovaca, u svemir je tada u jednom naletu lansirala 31 satelit, među kojima i satelite europskih zemalja – Litve, Latvije i Slovačke. Informacije radi.

Svi se oglušili

Na lansiranje prvog hrvatskog satelita svojedobno je pozvao, bolje reći zavapio, i tadašnji savjetnik predsjednice Republike za digitalnu transformaciju i STEM, Nenad Bakić, a unatoč funkciji savjetnika nije bilo gotovo nikakvog interesa na Pantovčaku. Bakić je tada pozvao škole da se uključe u projekt lansiranja prvog hrvatskog satelita, i to, kako navodi, „jednog ili više njih”. Bakićev je plan da u suradnji sa školama potakne realizaciju ugovora koji je sredinom veljače Hrvatska potpisala s Europskom svemirskom agencijom (ESA), a koja je slične inicijative u drugim svojim članicama financijski poduprla u realizaciji.

U regiji su tako svoje prve satelite lansirale Rumunjska, Grčka i Mađarska. U Hrvatskoj postoji nekoliko tvrtki koje su spremne izraditi komponente za satelit – Geolux (izrađuje jako kvalitetne kamere) i Amphinicy Technologies (izrada softverskih rješenja prijenosa podataka sa satelita) te niz partnera – Scam Marine, SPAN, OIKON, ATIR, Interval. Za hrvatski satelit zainteresirani su Institut Ruđer Bošković, Visoko Učilište Algebra, Fakultet prometnih znanosti, Prirodoslovno-matematički fakultet, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, Inovacijski centar Nikola Tesla i Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijske tehnologije Osijek.

Bez obzira na izostanak ambicija odgovornih u Ministarstvu znanosti, hrvatski tim pokrenuo je projekt prvog hrvatskog satelita i nazvali su ga PERUN, prema slavenskom bogu gromova i munja. PERUN su uzeli za naziv jer je simbol boga Peruna sličan logotipu hrvatskog projekta. Glavna misija projekta PERUN fotografirati je površinu Zemlje iz svemira s visine od 550 km. Snimljene fotografije koristit će se u obrazovne svrhe, a podaci će biti dostupni svim ustanovama, sveučilištima i školama kako bi ih naučili koristiti. Također iz ovog projekta želi se pokrenuti prvi hrvatski svemirski program. „Za promatranje Hrvatske iz svemira potrebna je kamera, izvor energije, komunikacijski sustav i najbitnije – kontrola orijentacije kamere. Izgleda jednostavno, ali sve ovo je test hrvatskog znanja u visokim tehnologijama za svemirsko okruženje. Da, i upornost mladih da nauče o onome što im slijedi u životu u svemirskoj eri.

Ovaj će nas projekt učiniti članicom svjetskog svemirskog kluba“, kaže dr. Bosanac. „Proračun Europske svemirske agencije danas je oko 5,7 milijardi eura, i najveći dio tog novca zapravo ide u tvrtke koje rade prema narudžbi Europske svemirske agencije, prema tome, hrvatska će se poduzeća moći javiti na natječaje i punopravno sudjelovati u tim natječajima”, ističe astronom, prof. Ante Radonić.

Projekt PERUN realizirat će veliki broj mladih inženjera i znanstvenika koje će voditi iskusno osoblje na sveučilištima i znanstvenim institucijama kroz projektne recenzije i savjete. Ti inženjeri i znanstvenici ne samo da će naučiti teoriju svemirskog inženjerstva, već će steći mnogo praktičnih iskustava. Studenti koji steknu znanje iz zrakoplovstva često ga koriste u drugim visokim tehnologijama – biomedicini, strojarstvu, programskom inženjerstvu, navode u A3 Spaceu. „Satelitom želimo pokazati da i male države poput Hrvatske mogu lansirati satelit bez obzira na to što je to mali satelit poput Cube satelita i da se neki podaci koje bi on mogao prikupljati mogu koristiti u obrazovnom sustavu”, napominje Luka Korov, student FER-a koji radi na razvoju operacijskih sustava za satelite. PERUN tako daje priliku pokazati vještine i znanja naših znanstvenika, inženjera i studenata. Ovaj projekt spaja obrazovne institucije s privatnim sektorom iz raznih područja industrije te potiče njihov razvoj. „Veliko mi je zadovoljstvo biti dio ovog projekta i jedva čekam vidjeti PERUN među zvijezdama”, kaže Filip Kisić s Visokog Učilišta Algebra.

Premijerova odluka

„Meni, kao inženjeru strojarstva, rad na ovom projektu otvara puteve za budućnost u struci astroinženjerstva. Projekt mi daje ne samo teorijsko, već i praktično znanje u raznim područjima koje se ne može lako skupiti”, navodi Matija Makoter, student na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Hrvatski tim na čelu s dr. Bosancem za provedbu hrvatske svemirske strategije i programa, dokumenata koji čekaju da ih Vlada uzme u obzir i razmotri, predlažu da im Vlada dodijeli status Ureda za svemir, što je niža razina od Vladine agencije, ali im daje Vladino ovlaštenje za pregovaranje jer ured je, napominje dr. Bosanac, skup stručnjaka koji Vladi predlaže ideje. Dođe li projekt hrvatskog satelita na stol premijeru Plenkoviću, ne bi trebalo biti više nikakvih zapreka za lansiranje PERUNA. Ostaje jedino pitanje lokacije lansiranja, za što se traži prostranstvo bez ljudskih naselja da u slučaju kakvog kvara objekt može pasti bez da ugrozi živote ljudi. Dr. Bosanac kaže da na europskom kontinentu postoji samo jedna potencijalna lokacija i to u – Hrvatskoj, točnije kod Konavala! Budući da se rakete lansiraju uvijek prema jugu, pojašnjava dr. Bosanac, u slučaju havarije raketa kod Konavala može slobodno pasti u more ne ugrozivši nikoga. Eto još jedne prilike za pokretaje hrvatskog svemirskog programa. Na potezu je politika.

INTERVJU Ante Radonić: “Čovječanstvo troši milijarde na naoružanje, a ne pripremamo se za možebitne opasnosti iz svemira”

“Za deset godina baza na Mjesecu, a ubrzo potom prvi ljudi kreću prema Marsu!”

Direktan povod za razgovor s Antom Radonićem, rodom s Korčule, komentatorom istraživanja svemira, stalnim stručnim suradnikom tjedne radio-emisije Andromeda utorkom od 20 sati na Drugom programu HR-a, koji se astronomijom (i mnogim drugim povezanim temama) bavi od dječačkih dana, dugogodišnjim voditeljem planetarija s odjelom astronautike u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, jest pojava kometa NEOWISE, donosi nam autor i voditelj intervjua gosp. Mario Matana za portal “Dalmacija danas”.

Tijekom srpnja je naime vidljiv na noćnom nebu, a 23. srpnja nam je bio najbliži. No, s čovjekom koji se cijeli život bavi popularizacijom astronomije, astronautike, općenito znanosti, (održao je preko 500 predavanja, objavio preko 300 popularno-znanstvenih članaka, a 2014. godine je od Hrvatske zajednice tehničke kulture dobio nagradu za životno djelo) vrijedi popričati i o nekim drugim stvarima.

Komet NEOWISE je otkriven koncem ožujka ove godine, što nam možete reći o tom kometu?

Kad je otkriven komet Neowise, nije se odmah očekivalo da će biti vidljiv golim okom. Zato je sve ugodno iznenadio a posebno one koji vole promatrati nebo. Kometi su inače nepredvidivi kad je u pitanju njihov sjaj. Mnogi su ovih dana napravili prekrasne slike kometa, s poznatim objektima i prirodnim krajolicima u prednjem planu. Iako je komet sada bio najbliže Zemlji, to je tek činjenica jer on je prošao daleko, oko 100 milijuna km od nas. Kako se udaljava sve više od Sunca, tako mu sjaj sada opada.

Foto: Goran Leš

Ali moguće ga je i narednih dana opaziti običnim dvogledom, nisko iznad sjeverozapada, ispod Velikih kola. Sada nitko ne zna kada će opet odnekud banuti neki komet koji bi bio vidljiv golim okom. Naravno, tek na fotografijama ili promatrajući dalekozorom, komet se pokazao u svojoj ljepoti s raskošnim repom koji se proteže u dužini od preko 10 milijuna km. Glavni dio kometa je njegovo jezgro koje je široko svega oko 5 km. Ali njegova razrijeđena atmosfera (koma) s plinovima i sićušnom prašinom čini glavu kometa koja je široka stotine tisuća km, a sunčevo zračenje potiskuje taj materijal u rep pri čemu se diferencira prašinasti rep koji reflektira svjetlost i ionski rep koji je pobuđen da svijetli.

Foto: Hrvoje Jukica, snimljeno iz Zelova

Što možemo očekivati u bliskoj budućnosti od pojava na nebu, u kolovozu nas tradicionalno očekuju “suze sv. Lovre”, odnosno meteorski roj Perzeidi… Kad smo već kod toga, pojasnite našim čitateljima razliku između kometa, meteora, asteroida, meteorita?

Mala tijela, manja od jednog metra pa do mikroskopske veličine zovemo meteoroidima. Ako takvo tijelo uleti u atmosferu i zasvijetli to kao pojavu zovemo meteor. Ako nešto od njega stigne na Zemlju, onda to zovemo meteorit.

Asteroidi su tijela veća od jednog metra pa do više stotina km u promjeru.

Za komete je karakteristično da imaju jako izdužene putanje i imaju dosta raznih vrsta leda koji sublimiraju tj. prelaze direktno u plinovito stanje kad ih Sunce zagrije. Kometi stižu iz udaljenih dijelova Sunčeva sustava.

Meteorski rojevi su male čestice koje su posijali kometi. Kad Zemlja prolazi kroz takav roj onda imamo puno više meteora nego obično. Perzeidi (suze sv. Lovre) su najpoznatiji meteorski roj posebno zato što su oni ljeti kad ljudi mogu dugo ostati vani i promatrati. Maksimum Perzeida je oko 12. kolovoza.

Inače manji broj njih dolazi tijekom dva tjedna prije i dva tjedna poslije maksimuma. Kad čestica velikom brzinom uleti u atmosferu ona ionizira zrak pa vidimo taj ionizirani zrak kao meteorski trag. Nebeske krijesnice, to je najljepši hrvatski izraz za te tzv. “zvijezde padalice”. Nebeske krijesnice, rekao bih, najljepši je naziv u svijetu za tu pojavu. Sporadični meteori, koji nisu dio meteorskih rojeva, nastali su u sudarima asteroida i među njima ima onih većih koji ponekad stignu na površinu Zemlje. Meteori počnu izgarati na visini negdje između 80 i 100 km.

Kolika je vjerojatnost da će Zemlju pogoditi asteroid s kataklizmičkim posljedicama? Kakve su uopće sposobnosti čovječanstva da na vrijeme uoči takav objekt u svemiru, a posebno da ga uspije neutralizirati?

Mala je vjerojatnost da nas pogodi asteroid koji bi izazvao katastrofalne posljedice. Ipak, trebali bismo biti spremni. Danas nema spremnog sustava za obranu. Rekao bih da je sam čovjek na Zemlji najopasniji pa se zato najviše troši na naoružanje i nadgledanje odozgo a nema dovoljne političke volje i podrške da se branimo od možebitnih svemirskih uljeza. Dosad se nije dovoljno uložilo za otkrivanje novih asteroida. Oni koji su dosad otkriveni, znamo da nisu opasni. Morali bi više godina unaprijed saznati za opasnost da bi se pripremila obrana, skretanje opasnog asteroida. Skretanje bi trebalo obaviti barem godinu dana prije susreta s asteroidom.

Prije nekoliko dana je obilježena obljetnica prvog čovjeka na Mjesecu, prošla je 51 godina od tog pothvata. Koliko je uopće ljudi doista stupilo na površinu Zemljina prirodnog satelita? Iako su tada okolnosti u svijetu bile drugačije, a odlasci na Mjesec skupi, zašto se “odustalo” od Mjeseca u smislu potencijalne kolonizacije, barem za potrebe daljnjih istraživanja svemira?

Dvanaest ljudi je hodalo po površini Mjeseca i donijeli su 383 kg uzoraka na Zemlju u tijeku šest ekspedicija. No Apollo je bio program s određenim brojem letova koji su skupi. Usprkos željama i planovima nije bilo novaca za novi program. Agencija NASA ima nekoliko puta manji budžet nego u doba Apolla kada je bila utrka u svemiru u vrijeme hladnog rata. Danas nema boljih goriva da bi start sa Zemlje bio jednostavniji. I dalje su potrebne velike rakete-nosači. Sa Zemlje se kreće jedino motorima s kemijskim reakcijama.

Foto: Marko Posavec

Krajem ovog desetljeća treba doći do formiranja male baze na Mjesecu. Prije toga formirat će se mala postaja u orbiti oko Mjeseca. NASA, ESA, Japan, Kanada zainteresirani su za Mjesec a možda će im se pridružiti i Rusija. NR Kina će možda raditi samostalno u tom smjeru.

Prva sljedeća osoba na Mjesecu bit će žena, astronautkinja NASA-e. U planu je to 2024. g. ali vjerujem da će kasniti koju godinu. Prvi sljedeći let s posadom oko Mjeseca mogao bi biti 2022.

Što nas dovodi do idućeg velikog cilja, Marsa. Elon Musk i njegov SpaceX postigli su u niti 20 godina strahovite uspjehe, koliko je realno te kada bi se mogla očekivati kolonizacija Marsa?

Za Mars će trebati kompletirati letjelicu u orbiti oko Zemlje. Treba dovesti na stotine tona goriva u orbitu oko Zemlje. Lakše je poletjeti s Mjeseca ali tamo morate opet dopremiti sve što vam treba za putovanje na Mars. Zato kažem da treba krenuti iz Zemljine orbite. Tehnički gledajući ljudi bi mogli poletjeti prema Marsu za 10 do 20 godina. NASA ne bi mogla prije 2040. g. jer treba puno još problema riješiti. Elon Musk je puno učinio ali je pitanje koliko će ga tehnološki problemi zakočiti. Naime, kad razvijate potpuno novu letjelicu, onda naiđete na mnogo tehničkih problema koje niste baš očekivali. A Elon Musk ima jako ambiciozan program i teško je reći koliko se on može odužiti.

Logično je očekivati ljudsku bazu na Marsu u sljedećim desetljećima. A za neku kolonizaciju, teško je reći kada će biti moguća, ipak je sve to dosta skupo.

Kad je riječ o novim letjelicama, NASA ne bi bila spremna riskirati s razvojem jako ambicioznog projekta u kakav je spreman upustiti se jedan poduzetnik kakav je Elon Musk.

Čovječanstvu je poznato oko 3,500 planeta, mali broj je detaljnije “istražen”, još manje njih ima potencijalne uvjete za život, a svi su daleko od naših aktualnih mogućnosti svemirskih putovanja. Što je uopće potrebno da bi astronomi i znanstvenici pobliže promatrali neki planet kao potencijalnu novu Zemlju? Kakve su mogućnosti da je negdje nastao život na sličan način kao i na Zemlji?

Iako je otkriveno preko četiri tisuće planeta u drugim zvjezdanim sustavima, još nije otkriven planet za koji bismo mogli reći da stvarno sliči Zemlji. Budući novi teleskopi na Zemlji i u svemiru omogućit će nam dragocjene podatke o sastavu atmosfera tih planeta. Ta istraživanja važna su da bolje shvatimo naš Sunčev sustav, njegovo formiranje i razvoj. Ako otkrijemo “drugu Zemlju” to će nam omogućiti da bolje shvatimo naše mjesto u svemiru i da pravimo procjenu o mogućim nastanjivim planetima mada ih ne možemo posjetiti. Nemamo potrebne elemente na osnovu kojih bismo mogli procjenjivati učestalost života u svemiru pa makar života i na primitivnom nivou. Preko pola stoljeća traje potraga za mogućim radio-signalima drugih civilizacija ali još ništa nije otkriveno pa su mnogi, koji u tome sudjeluju, razočarani. Danas se koriste moćni radio-teleskopi u osluškivanju svemira. Također traga se i za drugim vrstama mogućih vanzemaljskih signala kao što je uporaba laserskih zraka.

Kao dugogodišnjem edukatoru koji je svakodnevno u kontaktu s mlađim naraštajima, kakav je Vaš dojam o zainteresiranosti djece za svemir, za astronomiju i za znanost općenito? Jesu li razvojem tehnologije posljednjih godina mladi postali zainteresiraniji za svijet oko sebe, za svemirska prostranstva ili su pak postali introvertniji?

Mnogi naši mladi pokazuju interes za istraživanje svemira. To je jako korisno jer ih potiče na učenje, potragu za znanjem. Međutim, pitanje je koliko naše društvo i škole podržavaju nadarene učenike, koliko im pomažu u njihovom usmjerenju. Slaba je sada situacija s astronomskim sekcijama u školama. A astronomija može mnoge mlade zainteresirati i usmjeriti na prirodne i tehničke znanosti.

SVEMIRSKA UTRKA Slovenci u orbitu šalju čak dva satelita, a što je s Hrvatskom? Pitali smo profesora Bosanca

Što se to događa u svemiru, što su napravili Slovenci i što se događa s projektom prvog hrvatskog satelita, razgovaramo sa Slobodanom Dankom Bosancem, fizičarem s Instituta Ruđer Bošković i predsjednikom Adriatic Aerospace Associationa

Za prošlu nedjelju zakazano lansiranje rakete Vega zbog vremenskih je neprilika iznad svemirske luke u Francuskoj Gvajani odgođeno za 17. kolovoza. Kad napokon poleti, raketa će sa sobom ponijeti i 53 satelita 13 država članica Europske svemirske agencije. Svoje satelite u orbitu poslat će i Slovenci, donosi tportal.hr

Sateliti su fiksirani na posebnom novom adapteru koji je u suradnji s talijanskim tvrtkama izradio češki SAB Aerospace. To je prvi put da integracija satelita odrađena u Europi, i to u Češkoj. Odakle ta pomama za satelitima, zašto svatko želi ostaviti svoj otisak u svemiru i kaskamo li mi opet za ostatkom svijeta?

‘Razvoj tehnologije doveo je do toga da su nekad glomazni televizori na elektronske cijevi svedeni su na razinu mobilnih telefona, koji usput rečeno imaju daleko više sposobnosti komunikacije nego ondašnji televizori. Tako je i u svemirskoj tehnologiji’, kaže Slobodan Danko Bosanac, predsjednik Adriatic Aerospace Associationa, udruge koja pokušava u orbitu poslati prvi hrvatski satelit.

Na karti koju objavljuje Nanosats.eu prikazane su sve zemlje svijeta koje imaju svoje satelite. Hrvatske nema na tom popisu
Na karti koju objavljuje Nanosats.eu prikazane su sve zemlje svijeta koje imaju svoje satelite. Hrvatske nema na tom popisuIzvor: Ostale fotografije / Autor: Nanosats.eu

Minijaturizirane su i satelitske komponente, a s time i njihov volumen i masa, ne smanjujući pritom kvalitetu dobavljenih podataka. Uvelike se smanjila i cijena izrade i lansiranja satelita, toliko da su si satelite mogli priuštiti i oni izvan velikih svemirskih agencija kao što su NASA, ESA ili ROSCOSMOS. Vlastite satelite u orbiti danas imaju i razna sveučilišta, tvrtke, udruge…

‘Glavni motiv za razvoj malih satelita poput CubeSata prvenstveno je tržišni: prodavanje informacija koje ti sateliti prikupljaju, ali naročito razvoj i sudjelovanje u razvoju satelitske tehnologije koja se može koristiti za civilne potrebe’, kaže Bosanac.


Najčešće se takvi programi financiraju državnim ulaganjem prvih satelita pri sveučilištima i udrugama, ili putem startupa. Pogotovo u Europi, gdje takve projekte financiraju ministarstva, nacionalne svemirske agencije ili ESA.

‘Od svih europskih zemalja vlastite male, CubeSat satelite još jedino nemaju Hrvatska, Srbija, BiH, Crna Gora i Albanija‘, upozorava Bosanac koji kaže da je članstvo u Europskoj svemirskoj agenciji ESA najbolji pokazatelj koliko neka zemlja želi razvijati vlastiti svemirski program, počevši od malih satelita.

tportal
Izvor: Pixsell / Autor: Dino Stanin

‘Hrvatska je tu u velikom zaostatku. Nije pokrenula ni temeljne korake u približavanju članstvu, osim potpisanog sporazuma o pristupanju ESA. Međutim, to nije pokazivanje ambicije da želimo razvijati tehnologiju već pro forma iskaznica da pristupamo toj renomiranoj agenciji’, kaže Bosanac.

Slovenci zapravo sad imaju ne jedan, nego dva satelita, otkriva Bosanac.

Jedan je NEMO HD, idejno pokrenut na Sveučilištu u Torontu i predstavljen u radu za dodjelu Masters of Applied Science. U to vrijeme Kanada je bila pridružena članica ESA pa je za financiranje projekta zatražena potpora organizacije.

‘O detaljima nisam upoznat, ali znam da ESA podupire međunarodnu suradnju. Slovenija je pridruženi član od 2016. i otad se može prijavljivati na međunarodne projekte. Tako je dobila i pomoć ESA za projekt s Kanađanima’, objašnjava Bosanac. Slovenski doprinos izradi tog satelita nije mu poznat, ali je sigurno da je NEMO HD sklapan i testiran u Kanadi.

‘Taj recept bi mogla koristiti i Hrvatska, ali kritična točka je dobra volja naše Vlade da financijski pridonese takvoj suradnji. Naša Asocijacija ima nekoliko poziva da se priključimo sličnim projektima, međutim Vlada na to pokazuje odbojnost’, otkriva Bosanac neke od najvažnijih razloga što u orbiti još nema i hrvatskih satelita.

Prvi hrvatski satelit Perun još čeka na svoj red
Prvi hrvatski satelit Perun još čeka na svoj redIzvor: Ostale fotografije / Autor: AAA

Slovenski satelit NEMO HD ima višespektralnu kameru kojom može analizirati sastav tla, stanje zelenila, i detaljno snimati terena. TRISAT je pak nekomercijalna nanosatelitska misija koju je osnovalo Sveučilište u Mariboru. Ovaj je satelit izrađen na platformi tvrtke SkyLabs, izrasloj iz suradnje s Kanađanima.

I baš je taj satelit je izrađen prema modelu razvoja svemirskog gospodarstva o kojem govori Bosanac. O nečem sličnom, u Hrvatskoj možemo samo maštati. Ili?

‘Naša asocijacija ima plan za izradu satelita Perun i tim u kojem je dvadesetak ljudi, od studenata do seniora, vrhunskih stručnjaka’, kaže Bosanac. ‘Problem je financiranje, premda će dosta komponenti satelita proizvesti i donirati naši članovi i partneri. Međutim, za ostalo nemamo novac, a država ne želi čuti za projekt.’

Nova generacija europskih raketa. Izvor: Društvene mreže / Autor: ESA

Kako namaknuti potreban novac, razmišlja i poseban marketinški tim s veleučilišta Algebra. S trenutnim stanjem projekta, i u slučaju da se pronađe potrebnih 80.000 eura, Perun bi mogao biti lansiran sredinom sljedeće godine, najavljuje Bosanac.

‘Postoji i projekt na FER-u, međutim dokle su došli nije mi poznato. Znam da imaju velikih problema jer im je projekt previše ambiciozan za veličinu satelita’, kaže Bosanac. ‘I Nenad Bakić je imao ideju da učenici srednjih škola izrade satelit. Međutim, koliko zna, od toga se odustalo jer se i tu podcijenila zahtjevnost projekta.’

Znači, do daljnjega Hrvatska ostaje bez svog satelita. Osim ako se ne skupi 80.000 eura i Perun napokon ne uleti sljedećeg ljeta.

Prvi sastanak/webinar članova Asocijacije pod nazivom „R&D to Network“

Prvi sastanak/webinar članova Asocijacije pod nazivom „R&D to Network“ održan je 24.6.2020 u 17h .

Sastanak je imao samo jednu temu, međusobno upoznavanje kroz projekte na kojima članovi rade i diskusiju o mogućoj suradnji na projektima.

Važnost svemirskog razvoja i važnost ovog sastanka u kraćem je izlaganju govorio predsjednik A3 Slobodan Danko Bosanac. vidi prezentaciju

Mirta Medanić je dala temeljne informacije o A3, pogodnosti koje članstvo A3 u međunarodnim  institucijama pruža članstvu A3 u kontaktima i umrežavanju na međunarodnom planu te povoljnosti za obrazovanje mladih i njihovo povezivanje s kolegama u svijetu. Vidi prezentaciju.

  • Predstavljanje članova – prezentacije

  1. Perun I –  Filip Kisić , Matija Makoter, Luka Korov
  2. Svojstva orbite Perun I –   Željko Ulip (prezentacija je u PPSX formatu, za animaciju kliknuti sliku satelita)
  3. Institut Ruđer Bošković – Mile Ivanda
  4. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Giuli Verbanac, Mario Bandić
  5. Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu – Ante Jukić
  6. Amphinicy Technologies – Mirta Medanić
  7. Visoko Učilište Algebra – Silvio Papić
  8. Stratowave Connec– Vilko Klein
  9. TU Braunschweig – Ognjan Božić
  10. ETH Zurich – Davor Mance

Prezentacije članova koji su bili spriječeni sudjelovati

  1. NASA – Zoran Kahrić
  2. KONČAR – Institut za elektrotehniku – Siniša Marijan
  3. ATIR – Bogomir Hren
  4. Equestris – Sandro Baričević

“Eyes on Earth” 2-3 lipnja 2020.

Poziv svemira nije samo mašta da odemo među zvijezde, već i da osiguramo da je naše kućno stanište trajno mjesto čovječanstva. Otići među zvijezde ujedno je i promatranje našeg doma da pazimo da bude lijepo mjesto gdje se možemo vratiti. Sastanak “Eyes on Earth”, u okviru Copernicus programa, upravo je namijenjen toj svrsi, pogledom na Zemlju upoznati sve njene vrline i mane a pogotovo kako ljudi koriste jedino mjesto opstanka. Prijavite se na taj događaj, koji će se održati 2-3 lipnja 2020, gdje se interaktivno možete ukljućiti u predavanja koja vas zanimaju.