Ovo je čovjek koji stoji iza prvog hrvatskog satelita

Hrvatski satelit u svemiru 2023. godine – najava je to koja je ovih dana odjeknula u domaćoj javnosti, nakon što je predstavnike Jadranske aero-svemirske asocijacije (A3) na Pantovčaku primio predsjednik Republike Zoran Milanović.

Ta nevladina, neprofitna i neovisna udruga registrirana u veljači 2018. između ostalog za cilj ima poticati obrazovanje te istraživanje i razvoj u aero-svemirskom sektoru, a u svom prvom projektu žele konstruirati, montirati i lansirati prvi hrvatski satelit tipa CubeSat 2U s kamerom koja će fotografirati Hrvatsku s visine od 550 km, donosi Magazin HRT.

– Računamo da bi lansiranje bilo u drugom kvartalu 2023. godine, rekao je u razgovoru za HRT-ov portal predsjednik A3 Slobodan Bosanac.

Do lansiranja bi čak moglo doći i prije – ovisno o financijama.

– Sve jako ovisi o dotoku novca. Ako mi sada skoro dobijemo dotok novca, onda bi se sve to skupa moglo ubrzati, kaže Bosanac.

Ovaj 74-godišnji fizičar rođen je u Zagrebu, gdje je 1968. diplomirao na PMF-u, a doktorirao je 1972. na Sveučilištu u Sussexu. Dobitnik je dvije hrvatske državne nagrade u znanosti (1997. i 2013. godine), a između ostalog je obnašao dužnost predsjednika Hrvatskog astronomskog društva od 2008. do 2012. te voditelja ureda hrvatske podružnice Swiss Space Systems (S3), tvrtke koja je stajala iza nikad realiziranog projekta izgradnje svemirske luke u Udbini.

Trenutno ga zaokuplja prvi hrvatski satelit – Perun I. Nazvan po slavenskom bogu groma i munje, sad je pred završetkom druge faze, u kojoj se radilo na komponentama i njihovom povezivanju, a iduća je faza izrada inženjerskog modela. CubeSat 2U je minijaturni satelit za svemirska istraživanja čije su dimenzije 10×10×20 cm. Bit će opremljen CMOS RGB kamerom koja je već spremna, a proizvela ju je domaća tvrtka Geolux. Bosanac objašnjava da takvi sateliti, koji imaju vijek trajanja od oko četiri godine, mogu imati razne namjene, poput ekoloških, za promatranje Jadrana, sigurnosnih, za katastrofe…

Do odluke o mjestu lansiranja još nisu došli jer za to trebaju konkretni termin, koji će vjerojatno odrediti za oko dva mjeseca. Kao jednu od opcija Bosanac spominje i tvrtku SpaceX Elona Muska. Hrvatska, pak, nije među njima.

– To se ne može u Hrvatskoj, to niti u Europi nema. Europska svemirska agencija lansira u Francuskoj Gvajani, Italija ima lansirnu rampu na platformi u Africi, Amerikanci imaju u Floridi i Kaliforniji… Oni koji će vam lansirati su ESA u manjoj mjeri, Rusija, Kina, Indija i Amerika. Pogotovo SpaceX, može se preko njega, kaže Bosanac.

Cijena između 1,5 i 2 milijuna kuna

Cijena cijelog projekta s lansiranjem, procjenjuje, bila bi između 1,5 i 2 milijuna kuna. Izvor financija zasad su donacije – dosad je prikupljeno tek 30.000 kuna. 100 eura donirao je direktor austrijske svemirske agencije. Iako nezadovoljan dosadašnjim angažmanom Vlade oko projekta, Bosanac nije bez optimizma.

– U zadnje vrijeme Ministarstvo znanosti otvorilo nam je vrata. Rekli su nam da napravimo prijedlog projekata, to upravo pišemo. Taj dogovor je bio prije jedno dva tjedna, prije toga praktički nije bilo odgovora, kaže Bosanac.

– Moram priznati da interes postoji i ipak se počinje razvijati, dodaje, ističući kako projekt može imati pozitivan učinak ne samo na obrazovanje i znanost, već i hrvatsko gospodarstvo. Jedan od ciljeva cijelog projekta je uklapanje Hrvatske u svjetski razvoj svemirske tehnologije i komercijalizaciju svemira, ali i pokretanje prvog hrvatskog svemirskog programa. Kao pozitivan primjer na koji bi se Hrvatska mogla ugledati Bosanac ističe Izrael.

– Izrael je nekad bio pojam za naranče i grejpfrut. Danas su među prvima u svijetu po tehnologiji, kaže.

3D model satelita Perun I, foto: Matija Makoter / A3

Pomak nabolje mogao bi se dogoditi nakon nedavnog susreta delegacije A3 sa Zoranom Milanovićem. Sudeći prema Bosančevim riječima, predsjednik ima veliku naklonost prema projektu i sastanak je prošao jako dobro, o čemu svjedoči i činjenica da je trajao 20 minuta duže nego što je bilo predviđeno protokolom.

– Bilo je izvanredno, kaže.

– On ne može puno napraviti jer on nije u Vladi. On može dati preporuke i to je rekao da definitivno želi, dodaje Bosanac.

U timu i bivši zapovjednik HRZ-a

U konzorciju A3 među ostalima su Institut Ruđer Bošković, PMF, Algebra i sisački Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Potonji bi dugoročno mogao imati važnu ulogu u projektu, iako Bosanac kaže da se zbog potresa u posljednje vrijeme aktivnost ondje malo usporila. Među najmlađim članovima tima koji radi na projektu su studenti Matija MakoterLuka Korov i Filip Kisić s FSB-a, FER-a, odnosno Algebre. Predsjednik Nadzornog odbora i savjetnik za zrakoplovstvo, obranu i sigurnost je Viktor Koprivnjak, general bojnik zrakoplovstva u mirovini, među čijim se nekadašnjim funkcijama ističu one zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i pomoćnika ministra obrane. Dužnost tajnika A3 obnaša Danko Kočiš, koji je trenutno i SDP-ov kandidat za gradonačelnika Đakova na predstojećim lokalnim izborima. Međutim, Bosanac kaže da projekt nema političku pozadinu.

– Mi uopće ne pričamo o politici. Apolitični smo. Politika uopće nije na tapeti kod nas, kaže.

Najava lansiranja prvog hrvatskog satelita u poslovičnom sumnjičavom hrvatskom društvu kod nekih je očekivano dočekana sa skepsom. Međutim, Bosanac se na negativne komentare pretjerano ne obazire, već ih pomirljivo odbacuje.

Hrvatski satelit kao tema se pojavio nedugo nakon što je potvrđeno da je na Mars sletio NASA-in rover Perseverance, o čemu Bosanac govori s entuzijazmom (“To je odlična stvar”), ali i skepsom kad se radi o pronalasku života.

– Nisam siguran. Rekao bih 90 posto da nema života, ali čovjek uvijek ostane iznenađen nečime, kaže Bosanac.

Skeptičan je i oko odlaska ljudi na Mars, pri čemu kao probleme posebno ističe vakuum, zbog kojeg bi ljudi stalno trebali biti u zatvorenom, te to što je ondje gravitacija trećina zemaljske, što bi dovelo do atrofije mišića koja bi se mogla izbjeći jedino prečestim vježbanjem.

– Otići na Mars s današnjim načinom pogona, to je kemijski pogon… Može se otići. Jedanput. Pitanje je hoće li se vratiti. Radi se o tome da putovanje traje šest mjeseci, morate na Marsu biti godinu dana, da bi Mars došao na pravu poziciju u odnosu na Zemlju da se može vratiti, i opet šest mjeseci natrag. Znači, dvije godine. Dvije godine u vakuumu, objašnjava Bosanac.

Hrvatska na Mjesecu?

Upitan bi li Hrvatska mogla sudjelovati u takvom projektu Bosanac ponovno navodi primjer Izraela, gdje je jedna asocijacija poput njihove napravila rover za Mjesec za 100 milijuna dolara, od čega je čak 90 milijuna došlo od donacija.

– Oni sada rade drugi projekt, s dva rovera za Mjesec. Razgovarao sam s direktorom, pozvali su me da se u Hrvatskoj priključimo razvoju, da bi Hrvatska platila stanovite, recimo, komponente i da bi naši ljudi, pogotovo mladi, išli tamo i radili na tom razvoju. Hrvatska bi onda imala šansu da dođe na Mjesec, kaže Bosanac.

Slobodan Danko Bosanac, foto: Goran Stanzl / PIXSELL

Priča o prvom hrvatskom satelitu mnoge bi mogla podsjetiti na projekt svemirske luke u Udbini, koji je sredinom prošlog desetljeća privukao nemalu količinu pozornosti. Upravo je Bosanac poveznica između ta dva projekta, jer bio je voditelj ureda hrvatske podružnice S3. Koncept švicarske tvrtke osnovane 2012. godine bio je lansiranje satelita pomoću shuttlea postavljenog na zrakoplov – za razliku od lansiranja raketama koje je, kako kaže Bosanac, izuzetno neefikasno. MORH je ustupio 100 tisuća kvadrata te pistu koja se trebala produljiti. Međutim, do realizacije nije došlo.

Bosanac je u taj projekt ušao 2013. godine, a iz njega izašao razočaran 2017. Ipak ne žali zbog svog sudjelovanja, na koje se odlučio nakon nešto premišljanja i posjeta Švicarskoj.

– Postavio sam jedan uvjet – da ne budem tamo samo građevinski poduzetnik, nego sam rekao da bi se ovdje trebala razviti svemirska tehnologija i znanost. Koncept svemirske luke u Udbini bio je prihvat tih lansiranja i posebna zgrada za razvoj svemirske tehnologije. I oni su pristali. Potom sam počeo skupljati ljude, skupilo se nas 15-20, i počeli smo razvijati ideje. Međutim, onda su oni bankrotirali, prisjeća se Bosanac, ističući kako je u cijelom projektu volontirao te da nije bio plaćen.

Swiss Space Systems službeno je bankrotirao 2017. godine, a u medijima se pojavila vijest da je osnivač Pascal Jaussi – koji je nazočio predstavljanju projekta u Zagrebu 2015. godine – otet i zapaljen. Potom su se pojavile tvrdnje da je napad zapravo insceniran, u što vjeruje i Bosanac. Jaussi je optužbe odbacio. Shuttle još uvijek postoji i nalazi se kod tvrtke Dassault u Francuskoj.

– To je bila velika šteta jer taj koncept je po mom mišljenju bio jako dobar, rezimira Bosanac.

S mnogim stručnjacima koje je bio okupio za S3 sad radi na novom projektu koji bi Hrvatsku mogao odvesti u nova prostranstva. Svemir mu je, kaže, oduvijek bio inspiracija, ali nije to jedino što ga gura naprijed.

– Tjera me upravo taj entuzijazam da se nešto napravi u Hrvatskoj, zaključuje.

Prof. Bosanac za Nacional: Prvi hrvatski satelit Perun 1 lansirat ćemo u svemir 2022.

SLOBODAN DANKO BOSANAC, fizičar sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, objašnjava zašto je Hrvatska zadnja članica Europske unije koja još nema vlastiti svemirski satelit te govori o detaljima projekta u koji su uključeni studenti i profesori iz pet zagrebačkih visokoškolskih ustanova

Brojnoj studentskoj ekipi iz Adria­tic Aerospace Associationa (A3), hrvatske svemirske agencije na čijem je čelu Slobodan Danko Bo­sanac s Instituta Ruđer Bošković, ovih dana stiglo je moćno računalo nužno za realizaciju hrvatskog svemirskog projekta Perun I. Iza naziva Perun I krije se izgradnja prvog hrvatskog satelita koji će biti moguće lansirati, u najboljem slučaju, u drugoj polovi­ci sljedeće, 2021. godine. Dakako, osiguraju li se potrebna sredstva za tu višegodišnju misiju kojoj se posvetio Slobodan Danko Bosanac, fizičar iz Zagreba s doktoratom na prestižnom britanskom sveučilištu. Realnije procjene, međutim, govore da će hrvatski satelit ipak biti lansiran tek 2022. godine, kada se osigura dovoljno novca kroz crowdfunding kampanju, poseban način prikupljanja sredstava koji se zasniva na privatnim donacijama bilo tvrtki bilo fizičkih osoba. Tako će i Hrvatska, kao zadnja među članicama Europske unije, dobiti svoj satelit. Trenutačno je jedina država iz tog prestižnog europskog društva koja još uvijek nije lansirala vlastiti satelit u zemljinu orbitu.

SLOBODAN DANKO BOSANAC SA SURADNICIMA PREDSTAVIO JE 2013. TADAŠNJEM PREDSJEDNIKU RH IVI JOSIPOVIĆU HRVATSKI SVEMIRSKI PROGRAM

NACIONALOVI NOVINARI POSJETILI SU PROŠLOGA TJEDNA zagrebačko Visoko učilište Algebra čiji su studenti i dio profesora uključe­ni u taj projekt te s novim računalom kreću u završnicu kreiranja suvremenog minijaturnog satelita. Projekt Perun I obuhvaća razvijanje, montiranje i lansiranje prvog hrvatskog sate­lita 2U CubeSat, čije će dimenzije biti 10 x 10 x 10 cm, a s nizom sličnih satelita bit će lansiran na raketi s koje će se odvojiti u zemljinoj orbiti. Glavna misija mu je potaknuti Hrvatsku na razvoj svemirske tehnologije.

‘KADA GOVORIMO O svemirskoj industriji, ljudi odmah pomisle na lansiranje raketa u svemir ili put na Mars, ali svemirska industrija je puno više od toga’, kaže Silvio Papić iz Algebre

Članak u digitalnom obliku.

Danas na njemu radi ekipa s pet visokoškol­skih ustanova, u najvećem broju studenata. Uz studente s četiriju zagrebačkih fakulteta – Fa­kulteta strojarstva i brodogradnje, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Ekonomskog fakulteta i Prometnog fakulteta – uključeni su i domaćini sa zagrebačkog Visokog učilišta Al­gebra. O samim počecima projekta u razgovo­ru za Nacional govorio je Silvio Papić, voditelj studija sistemskog inženjerstva na zagrebač­kom Visokom učilištu Algebra, jednoj od pet visokoškolskih ustanova koje su se, sa svojim studentima, priključile projektu.

„IDEJU O LANSIRANJU PRVOG HRVATSKOG SATELITA INICIRAO JE DR. BOSANAC s Instituta Ruđer Bošković. Prvi mu je korak bio uputiti prijedlog za suradnju našim ljudima koji su ra­dili u poznatim svjetskim kompanijama visoke tehnologije. Ponudio je suradnju Zoranu Ka­hriću iz čuvene američke NASA-e, koja se bavi svemirskim istraživanjima te je svojedobno pokrenula i program Apollo, seriju američkih svemirskih misija uključujući i onu s ljudskom posadom na Mjesecu krajem šezdesetih go­dina prošloga stoljeća. Sličnu ponudu za su­radnju uputio je i Zdenku Uvaliću iz Airbusa. Dvojac vrhunskih hrvatskih stručnjaka iz dviju vodećih svjetskih kompanija pozitivno je re­agirao na inicijativu doktora Bosanca. Već na prvom sastanku tada još neformalne skupine Adriatic Aerospace Association (A3) donesena je odluka da se krene u projekt gradnje hrvat­skog satelita. Krug ljudi uključenih u projekt kontinuirano je rastao i sve više članova A3 angažiralo se na Perunu. Projekt lansiranja satelita u svemir iznimno je kompleksan i za­htijeva suradnju više organizacija i pojedinaca kroz široki spektar ekspertiza“, objasnio je Si­lvio Papić s Algebre. Papić je diplomirao aero­nautiku na Prometnom fakultetu u Zagrebu, a potom je ostvario i uspješnu karijeru pilota helikoptera u Hrvatskom ratnom zrakoplov­stvu. Letio je na helikopteru Mi8, a osim u vojnim zadaćama, sudjelovao je u brojnim akcijama traganja i spašavanja, kao i gašenju požara u jadranskom priobalju.

SLOBODAN DANKO BOSANAC UPORNO JE OD 2013. GODINE, kada je projekt pokrenut, posjećivao hrvatski državni vrh. S timom respektabilnih znanstvenika išao je u pohode bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću. Svejedno, do realizacije projekta još uvijek nije došlo.

Bosanac je diplomirao teorijsku fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Za­grebu, a znanstvenu karijeru započeo je 1969. godine na Institutu Ruđer Bošković. Doktorirao je iz molekularne fizike na Sveučilištu u Sus­sexu. Bavio se i istraživanjima na Sveučilištu u Bristolu, drugom najmnogoljudnijem gradu u Velikoj Britaniji, a potom se vratio na Insti­tut Ruđer Bošković. Još davne 1986. godine na Brijunima je pokrenuo važnu međunarodnu znanstvenu konferenciju na kojoj su sudjelo­vali poznati svjetski znanstvenici iz područja prirodnih znanosti, što nastoji obnoviti i održati sve do danas.

PITALI SMO BOSANCA ZAŠTO UPORNO, VEĆ GOTOVO ČITAVO DESETLJEĆE, promovira taj svemirski program, kada je teško zamislivo da će Hrvatska poslati svog astronauta u svemir? Osim toga, i hrvatsku javnost teško je uvjeriti u smisao takvih znanstvenih pothvata. Njegov odgovor bio je više nego razuman. Ne mora Hrvatska poslati astronaute u svemir, nije o tome riječ.

„To je usko gledanje. Te svemirske tehnolo­gije uvijek se koriste i u druge svrhe. Navest ću vam jedan hrvatski primjer. Kad smo radili pro­jekt svog satelita, trebala nam je kamera koja će slikati zemlju iz svemira. Nismo je išli kupiti u inozemstvo, nego smo potražili hrvatsku tvrtku koja bi mogla proizvesti takvu kameru i našli smo je. U prvom trenutku rekli su da oni to ne znaju, ali kad sam im poslao specifikaciju ka­mere, zaključili su da je mogu napraviti. Oni su već radili kamere za Mercedes, a ta kamera bila je naprednija od ove svemirske za koju sam im poslao specifikaciju. Danas se ta zagrebačka firma može reklamirati i sposobnošću sudje­lovanja u proizvodnji za svemirske programe. Evo čemu zapravo služi hrvatski svemirski program“, izjavio je Slobodan Danko Bosanac.

Objasnio je i zašto je Hrvatska ostala na repu svemirskih istraživanja u Europskoj uniji i zašto su ispred nas i Bugarska i Rumunjska, koje već imaju svoje nacionalne satelite u ze­mljinoj orbiti:

„RUMUNJI I BUGARI SU JAKO DOBRI U SVE­MIRSKIM ISTRAŽIVANJIMA, ali to ne iznena­đuje. Zašto? Dok su bile u bloku sa Sovjetskim Savezom, razvijale su svoj svemirski program. Tako da su u Rumunjskoj i Bugarskoj postojali laboratoriji i centri za neka svemirska istra­živanja, a kada se Sovjetski Savez raspao, to im je pripalo kao vrijedno nasljeđe iz ne baš poželjnog razdoblja. Imali su temelje, a Bugari su imali i svog astronauta u svemiru. Zato iz tog razdoblja vuku i prednost u tom područ­ju u odnosu na Hrvatsku, kao uostalom i sve ostale države Jugoslavije.“

Među suradnicima s međunarodnom re­putacijom Bosanac je spomenuo i profesora Ognjana Božića, Dubrovčanina s Tehničkog sveučilišta u Braunschweigu, koje je, prema Bosancu, ponajbolje tehničko sveučilište u Njemačkoj. Postoji i jedna zanimljivost veza­na uz Braunschweig. U tom je sveučilišnom gradu s 240.000 stanovnika i jedan od četiriju atomskih satova u svijetu, kojima se najtočnije mjeri i vrijeme na Zemlji.

Svi ti članovi hrvatske svemirske agencije iz inozemstva rade na konkretnim projektima, a Slobodan Danko Bosanac njihov je koordinator u Hrvatskoj koji s njima redovito komunici­ra. U stalnoj su vezi zahvaljujući suvremenoj tehnologiji.

UZ STUDENTE S ČETIRIJU ZAGREBAČKIH FAKULTETA – FAKULTETA STROJARSTVA I BRODOGRADNJE, FAKULTETA ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA, EKONOMSKOG FAKULTETA I PROMETNOG FAKULTETA, U PROJEKT SU UKLJUČENI I STUDENTI SA ZAGREBAČKOG VISOKOG UČILIŠTA ALGEBRA

Silvio Papić, voditelj sistemskog inženjer­stva s veleučilišta Algebra, objasnio je koje sve kompanije sudjeluju u projektu Perun I:

„Na uspostavljanju zemaljske stanice u Hrvatskoj za prijem signala sa satelita anga­žirane su tvrtke Interval, Scam Marine Geolux i Amphinicy. U izradi samih komponenti sate­lita, koje su vrlo specifične, moraju zadovoljiti strogu kontrolu kvalitete i biti u stanju izdr­žati neprijateljske uvjete u svemiru, sudjeluju tvrtke Geolux, Amphinicy, Applied Ceramics, Scam Marine i Fakultet prometnih znanosti. Sklapanje satelita radit će se na Visokom uči­lištu Algebra, a testiranje satelita, što je vrlo kompleksan proces i zahtijeva skupu opremu, bit će izvedeno uz pomoć prijatelja iz Austrije s odjela aeronautike Tehničkog učilišta Wiener Neustadt. Austrijanci su bili vrlo raspoloženi za suradnju i pomoć Hrvatskoj pri prvim ko­racima u razvoju svemirske industrije. Osim tehničkih dijelova projekta, bitni su promocija i prikupljanje sredstava za lansiranje samog satelita, za što je zadužen Digital Talents, odjel Visokog učilišta Algebra, dok se oko donacija za lansiranje satelita brinu tvrtke Atir i Oikon. Osim spomenutih, u projektu sudjeluju, po potrebi, i mnoge druge tvrtke i pojedinci koji su članovi ili partneri projekta A3.“

SKLAPANJE SATELITA RADIT ĆE SE NA VISOKOM UČILIŠTU ALGEBRA, A TESTIRANJE SATELITA U AUSTRIJI’, REKAO JE SILVIO PAPIĆ S VELEUČILIŠTA ALGEBRA

NACIONALOVI SUGOVORNICI POSEBNO SU UKAZALI NA ČINJENICU da su „u projekt uklju­čeni studenti koji odrađuju lavovski posao pa su tako postali i pioniri svemirske industrije u Republici Hrvatskoj“. A zašto to smatraju važnim, objasnio je Silvio Papić iz Algebre:

„Kada govorimo o svemirskoj industriji, ljudi odmah pomisle na lansiranje raketa u svemir ili put na Mars, ali svemirska industrija je puno više od toga. Da bi projekti vezani uz svemir bili uspješni, potrebne su razne druge grane gospodarstva poput ICT sektora koji razvija aplikacije i softvere koji se koriste za upravljanje satelitima, analize i razna mjerenja ili podatkovne znanosti potrebne za analizu ogromne količine podataka koji se prikupljaju i iz kojih treba izvući nešto smisleno. Zatim razvoj robota i robotskih komponenti, razvoj komunikacijskih sustava, izgradnja podatkov­nih centara te razne druge aktivnosti bez kojih ni samo lansiranje raketa ne bi bilo moguće niti smisleno.“

DVOJAC VRHUNSKIH hrvatskih stručnjaka iz dviju vodećih svjetskih kompanija, NASA-e i Airbusa, pozitivno je reagirao na inicijativu doktora Bosanca o lansiranju hrvatskog satelita

MEĐU SUDIONICIMA U PROJEKTU JE FILIP KISIĆ, student treće godine programskog inže­njerstva na Visokom učilištu Algebra. Obavlja zahtjevan posao voditelja projekta i progra­mera operacijskog sustava. Evo što on kaže o svom angažmanu:

„Perun I meni predstavlja priliku da nau­čim kako raditi na projektu velikog opsega i na najboljoj tehnologiji današnjice, razvijam operacijski sustav i upoznam iznimne ljude s kojima dijelim slične interese. Glavne motiva­cije za rad su mi stvoriti prvi hrvatski satelit s fantastičnim ljudima i prenijeti znanje na druge, ali i osobni napredak u struci.“

Matija Makoter, student treće godine strojarstva u Zagrebu, rekao je da mu je želja postati astroinženjerom, za što u Hrvatskoj još ne postoji studijski program. U projekt se uključio još 2017. godine kao srednjoškolac. Sa Slobodanom Dankom Bosancem upoznao ga je prijatelj koji je znao za njegove afinitete.

„Od malena sam oduševljen svemirom i svemirskim istraživanjima, a ovaj projekt mi je ostvarenje dječačkog sna. Drago mi je što mogu raditi na nečemu što me stvarno zanima i ispunjava. Jedan sam od voditelja projekta, a bavim se hardverom. Trenutno radim na strukturi, odnosno kućištu satelita, 3D mo­deliranjem. Nabavljam komponente za satelit, bavim se i svemirskim pravom, a tražim i do­natore pa tako pomažem ekipi iz marketinga. Moji daljnji planovi su završiti preddiplomski, možda čak otići na diplomski studij astroin­ženjerstva izvan hrvatske, a namjera mi je i ustrajati u ovom projektu“, rekao je Makoter.

I Danko Grigor, student Ekonomskog fakul­teta u Zagrebu, uključen je u projekt Perun I, ali kao dio marketinškog tima. Prema vlastitim riječima, sudjeluje u izradi poslovnog plana i sadržaja na društvenim mrežama, a nada se da će početi raditi i na prikupljanju novca za realizaciju projekta. O svemu piše i blog.

‘GLAVNE MOTIVACIJE za rad su mi stvoriti prvi hrvatski satelit s fantastičnim ljudima i prenijeti znanje na druge, ali i osobni napredak u struci’, kaže student Filip Kisić o Perunu 1

„CILJ BLOGA I KOMUNIKACIJE PUTEM DRUŠ­TVENIH MREŽA je popularizacija svemirskog istraživanja, ali i svemira općenito. Kao stu­dentu ekonomije posebno mi je zanimljivo područje svemirske industrije. Smatram da ovaj projekt može biti njen pravi pokretač u Hrvatskoj. Želimo da Perun I pokaže da se to može i potakne studente, poduzetnike i ostale da se uključe u slične projekte.“

Ivan Grgić student je diplomskog studija digitalnog marketinga na Algebri, gdje trenut­no čeka na datum obrane diplomskog rada na temu oglašavanja u videoigricama.

„Trenutačno radim i kao junior strateški planer u reklamnoj agenciji BBDO Zagreb te u Digital Talents, maloj agenciji u vlasništvu Al­gebre koja me dovela do projekta Perun I. Kao dio marketinškog tima u projektu sudjelujem kao strateg i kreativac. S jedne strane radim na izradi poslovnog plana, a s druge na izradi komunikacijske strategije te osmišljavanju slo­gana i vizuala. Priključio sam se tom projektu iz osobne znatiželje, a pružila mi se jedinstve­na prilika surađivati s ljudima koji posjeduju velika znanja o svemirskim tehnologijama i uz koje mogu naučiti potpuno nove stvari o temi o kojoj sam donedavno malo znao. Ovaj projekt objedinjuje mnoga područja znanosti i pruža mi mogućnost da iz prve ruke svjedočim i sudjelujem u stvaranju svemirske tehnologije te gradim priču o prvom hrvatskom satelitu. I, naravno, uđem u povijest kao dio tima koji je lansirao prvi hrvatski satelit. Vječni život!“

I Ana-Marija Jadanec s Algebre članica je marketinškog tima te radi na istraživanju tr­žišta i izradi komunikacijske strategije i kre­ativne izvedbe.

RUMUNJI I BUGARI SU JAKO DOBRI U SVEMIRSKIM ISTRAŽIVANJIMA, ALI TO NE IZNENAĐUJE JER SU BILI U SOVJETSKOM BLOKU’, KAŽE SLOBODAN DANKO BOSANAC

„NAŠ ZADATAK JE ŠIROJ PUBLICI PRIBLIŽITI TAJ AMBICIOZNI PROJEKT i pokazati da iako isprva zvuči nedostižno, itekako je u Hrvatskoj ostvariv. Kako bismo pronašli najbolji pristup, krenuli smo od istraživanja stavova javnosti o izgradnji i lansiranju malih satelita, koja će u formi izvještaja biti objavljena na web stra­nici Peruna I. Iako je biti prvi i sudjelovati u razvoju novog i dosad neviđenog, samo po sebi izazovan, ali i izrazito zanimljiv proces, posebno me privuklo to što iza svega stoji in­spirativna, skoro i bajkovita ideja o lansiranju prvog hrvatskog satelita.“

Veliku snagu projekta prepoznala je i u njegovu interdisciplinarnom pristupu koji je ujedinio stručnjake iz različitih područja:

„Zato uopće nije čudno vidjeti ‘marketinga­še’ na raspravama o komponentama satelita ili inženjere kako sudjeluju u izradi marketinškog plana. Takav cjeloviti pristup i međusobna razmjena znanja, osim što doprinose njegovoj izvedivosti, ujedno koriste svima nama koji sudjelujemo u projektu.“

JEDAN OD VODITELJA PROJEKTA PERUN I JE I LUKA KOROV, programer operacijskog sustava za računalo satelita koji je tako spojio svoja dva velika interesa – računarstvo i sve­mir. To je i pobliže objasnio:

„U nedostatku mogućnosti za specijali­zaciju na području svemirskih tehnologija u Hrvatskoj, što se nadamo da ćemo ovim pro­jektom promijeniti, odlučio sam se za studij računarstva na FER-u, gdje sam trenutno na drugoj godini. Sudjelovanje na ovom projek­tu pruža priliku neprestanog učenja, razvoja novih vještina, upoznavanja ambicioznih i ustrajnih ljudi i suradnje s njima, ali i preno­šenja vlastitog znanja drugima. Upravo to me u početku privuklo projektu te zadržalo sve do danas.“

Ugledni astrofizičar o svemirskoj tehnologiji: ‘Stvarnost je daleko okrutnija od onog što reklamira SpaceX’

Kako biste na trenutak zaboravili na koronavirus donosimo vam naš serijal Hrvati i svemir. ‘Moj je cilj jednostavan. To je cjelovito razumijevanje svemira, zašto je takav kakav jest i zašto uopće postoji’, kazao je jednom prilikom kozmolog i briljantan teorijski fizičar Stephen Hawking. Strast prema istraživanju i spoznaji svijeta oko sebe bila je pokretačka snaga ne samo jednog od najpoznatijih fizičara već i svake osobe koja je posvetila svoj život otkrivanju tajni svemira. Baš zato kroz specijal ‘Hrvati i svemir’ odlučili smo zakoračiti na putovanje u nepoznato s hrvatskim znanstvenicima koji su za Net.hr ispričali svoju priču o ljubavi prema svemiru, inspiraciji, važnosti popularizacije znanosti, ali i budućnosti koja nas čeka…

Slobodan Danko Bosanac, eminentni astrofizičar s Instituta Ruđer Bošković i predsjednik Jadranske aero-svemirske asocijacije, danas radi na razvoju istraživačkog i razvojnog svemirskog programa te smatra kako još nije kasno za Hrvatsku da bude dio igre u modernoj “svemirskoj utrci”. Ipak, poznati znanstvenik upozorava da prije nego što se otisnemo među zvijezde moramo moramo pronaći odgovore na neka važna pitanja, donosi Net.hr.

NET.HR: Kada ste se prvi puta zainteresirali za svemir? Što vas je nadahnulo?

BOSANAC: Okidač koji me odveo u svijet mašte, a kasnije znanosti, bio je znanstveno fantastični film. Bila je to 1956. godina, a ja sam išao u 4. razred osnovne škole kada se počeo prikazivati film Zabranjeni planet koji me toliko fascinirao da sam ga pogledao još 11 puta. Bio je to okidač za maštu. Nije tu bila riječ samo o tome da se sanja o svemiru već i kako sam nešto stvoriti. Bio sam fasciniran tehnologijom koja se pojavila u filmu, a najviše me oduševio robot Robi. Toliko me nadahnuo da sam pokušao i sam stvoriti jednog robota. Ideja je bila da napravim vozilo koje će biti pokretano elektro-motorom s ticalima koja će moći imati senzore te se voziti po sobi. Bio je to moj prvi pokušaj da stvorim nešto iz mašte.

Otvaranje Adria Space konferencije

Već u petom razredu osnovne škole počeo sam se baviti kemijom te su me fascinirali efekti koji se dobiju spajanjem kemikalija, a vrlo brzo počeo sam razmišljati i o izradi raketa testirajući, između ostalog, vlastite mješavine goriva. Ipak, nisu sve bile uspješne pa su znale eksplodirati i napraviti svojevrstan “big bang”. Mislim da sam bio 7. ili 8. razred kada mi je slučajno jedna takva mješavina za raketno gorivo eksplodirala dok sam držao posudicu u rukama. Plamen mi je zahvatio dlan koji je spriječio da oslijepim. To je bila prekretnica da se krajem osnove škole više usmjerim na matematiku i fiziku. Moram priznati da me to zaista fasciniralo, u fizici posebno elementarne čestice i ono što se naziva astrofizika.

Gimnazijsko školovanje po pitanju matematike i fizike bilo mi je dosta lagano te sam imao sve predispozicije da i fakultet fizike prođem brzo. Tako sam umjesto u četiri godine, fiziku diplomirao u tri.

NET.HR: Na PMF-u ste diplomirali 1968., je li tada među studentima postojao veliki interes prema astronomiji i svemirskim istraživanjima? Kako su izgledali studentski dani?

BOSANAC: Na studij sam došao s dosta velikim predznanjem tako da mi zaista nije bilo teško završiti ga u kraćem roku. Studij je proširio moje znanje na području fizike, a bio sam dosta aktivan i u zvjezdarnici u Zagrebu. Uz to sam se bavio i planinarstvom tako da sam kroz studij zapravo imao dosta aktivnosti. Što se samog studija tiče, tada je istraživanje elementarnih čestica bilo vrlo popularna tema, ali i vrlo uska. Dosta se radila i teorijska fizika čvrstog stanja, ali se zapravo nije vodilo računa o primijenjenoj fizici koja bi bila temelj današnjoj raketnoj tehnologiji. O astrofizici se nešto čulo, ali to je bilo zaista vrlo malo, kao i bilo kakve teme povezane sa svemirom.

NET.HR: Nakon PMF-a, doktorat ste radili na University of Sussex. Kako to da ste se odlučili ipak vratiti u Hrvatsku?

BOSANAC: U meni su najveći interes pobuđivale elementarne čestice i to je golicalo moju maštu. Za to područje bilo je potrebno veliko znanje matematike i ja sam bio time opčinjen.

No, na kraju samog studija bio sam dosta, moram priznati, razočaran odazivom određenih ljudi, profesora, s obzirom na to kakav sam uspjeh imao na samom studiju. Na zadnjoj godini studija upoznao sam profesora Murrella sa Sveučilišta u Sussexu koji se bavio teorijskom kemijom te smo počeli diskutirati o tome kako povezati kemiju s fizikom. Iako nismo našli puno dodirnih točaka, dobio sam prije diplome poziv od profesora Murrella da dođem na Sveučilište u Sussexu te da će mi sve biti plaćeno. No stvar je bila u tome da bi se trebao baviti s teorijskom kemijom. Studij elementarnih čestica tada je bio elitni, a reći nekome da je kemičar bila je više uvreda nego pohvala. No razočaran odnosom prema meni na fizici i primamljivom ponudom sa Sussexa, skočio sam s konja na magarca i prihvatio ponudu.

Morao sam se prilagoditi drugačijem načinu razmišljanja kada sam došao na Sussex, ali ipak danas smatram kako sam imao poprilično sreće što sam pronašao sebe u nekom novom području koje je otvaralo nove horizonte. Fizika elementarnih čestica počela je zalaziti u vrijeme mog doktorata, tako da mi nije žao što sam otišao na Sussex. Nakon tri godine doktorata otišao sam na Sveučilište u Bristol na postdoktorat, nakon čega sam dobio poziv za posao na Oxfordu koji je trebao voditi ka profesuri. Ipak, odlučio sam se vratiti u Hrvatsku, tadašnju Jugoslaviju. Formalni razlog bio je taj što nisam odslužio vojni rok te da se nisam javio, bio bi vojni bjegunac, a to mi se nije sviđalo. Međutim, značajniji razlog, zbog kojega nisam nikada zažalio, bio je taj da sam trebao mir te mi je trebalo vrijeme, koje na Oxfordu ne bi mogao dobiti, kako bi radio na svojim idejama. Vratio sam se na Institut Ruđera Boškovića gdje me čekalo mjesto. Odslužio vojni rok te počeo raditi na idejama koje su odredile moj život, ali i kasniju karijeru.

NET.HR: Tko Vas je nadahnuo u vašem radu?

BOSANAC: Iako sam u stanovitoj mjeri samotnjak, kada bi morao navesti osobe koje su me nadahnule to bi bile tri.

Moj otac, koji je bio profesor na Elektrotehničkom fakultetu s jako razvijenom praktičnom stranom. Konstruirao je prvi generator u Končaru koji je u to vrijeme bio i najveći na svijetu. Ono što sam od njega naučio je to da budem jednostavan. Imati komplicirani problem ali pronaći u njemu bitne jednostavne stvari s kojima bi kasnije mogao razumjeti problem i otići u razvoj te razradu istoga.

Druga osoba je profesor Murrell koji je ostao do kraja života moj dobar prijatelj. U našem odnosu fizičara i kemičara trebalo je dosta strpljenja kako bi se mogao pronaći zajednički jezik. Od njega sam baš to naučio, da trebamo pronaći zajedničku temu te da se nađu točke u kojima se može surađivati. Tolerancija je tu vrlo važna. Kada sam došao na Sussex i dobio zadatak, gledao sam kako bi se problematika mogla riješiti iz kuta elementarnih čestica. Murrell je prvo bio zgranut, no onda je rekao “prodiskutirat ćemo to”. Kasnije mi je kazao “Danko, ti radi na svoj način, a ja ću na svoj”, iako su nam metode bile drugačije. Tjedan dana iza, rekao mi je “Danko, radit ćemo na tvoj način”, a to je bila velika stvar, to da jedan svjetski znanstvenik kaže doktorandu da će se raditi na njegov način. Zahvaljujući tome otvorili smo jedno novo područje ne bi li zajedno napisali i knjigu.

Treća osoba koja je iznimno utjecala na mene je nobelovac Harold W. Kroto kojega sam upoznao na Sussexu, impresionirali su me njegovi širi društveni pogledi.

NET.HR: U vrijeme slijetanja čovjeka na Mjesec vi ste već bili u znanosti. Kako je taj trenutak utjecao na vas? Kako ste Vi proveli i doživjeli trenutak kada je ljudska noga prvi puta kročila na neki drugi nebeski objekt?

BOSANAC: Slijetanje na Mjesec odvilo se taman prije mog odlaska na Sussex. Sam događaj je bio fascinantan no ja sam tada već bio određen kroz teorijsku fiziku. Ono što tada nisam znao je da je to bio daleko veći podvig nego što se mislio. Nismo ni sami poznavali problematiku leta u to vrijeme u potpunosti, za početak sama cijena leta. Iako se danas SpaceX hvali slijetanjem, to je tehnologija koju je zapravo razvila NASA.

Za mene se na stanoviti način kroz to slijetanje na Mjesec ostvarilo ono što sam gledao u Zabranjenom planetu. Iako se mnogo o tome pričalo, ljudska posada nije opet išla na Mjesec, a nismo se ni otisnuli put Marsa. No planovi postoje. Koliko je ljudskoj vrsti važno da se otisne dalje od svog doma? Što možemo očekivati kada su u pitanju svemirski letovi u idućih pedesetak godina?

Slobodan Danko Bosanac s modelom CubeSat

Stvarnost je daleko okrutnija od onoga što reklamira SpaceX. Tu je u pitanju velika količina izuzetno kompleksnih problema od korištenja kisika, pogonskih sustava, preko atrofije mišića, utjecaja kozmičkog zračenja na astronaute itd. Osim toga cijena projekta je izuzetno visoka, a da ne govorimo o stresu s kojim se susreću astronauti. Buka koju stvaraju raketni motori kako bi se letjelica otisnula je jačine minimalno 150 decibela, a zvuk iznad 140 izaziva trenutnu smrt. Iako oni imaju zaštitu, te su vibracije strašne, te ih teško može izdržati običan ljuski organizam. Onda dolazimo i do problema goriva. Kemijsko gorivo koje se sada koristi je dosta neefikasno te je puno bolji način elektromagnetska propulzija, strateški projekt naše asocijacije. Za taj oblik pogona svemirskih letjelica mora se naći rješenje prije nego što se krene na put za Mars.

Ono što bih volio reći je da je možda najvažnije naći motiv krenuti u tu avanturu. Što će ljudi na Mjesecu? Što će na Marsu? Za jedno 10-ak godina naći će se način da se jeftino dođe u orbitu zemlje, ako se to nađe, onda bi se za jedno pedesetak godina moglo dogoditi da ljudi odu i na Mars. Tada će se možda i lakše naći motivacija.

NET.HR: Predsjednik ste Jadranske aero-svemirske asocijacije, možete li nam ispričati nešto o tom projektu? 

BOSANAC: Svemirski letovi izuzetno su skupi i zahtjevni i iz tog razloga u mnogim zemljama, kao i u Hrvatskoj nije se previše obraćala pažnja na to da se i mi na stanoviti način uključimo u razvoj svemirske tehnologije. Imali smo pojedince koji su radili za NASA-u ali u Hrvatskoj nije bilo nekog razvoja. Prije 20-godina okrenula se situacija, razvoj tehnologije uzrokovao je veliko smanjene troškova izrade satelita kroz minijaturizaciju njegovih bitnih komponenti. Na taj je način izrada satelita postala dostupna pojedincima, firmama, sveučilištima, tako da danas i male zemlje mogu ući u igru oko razvoja svemirske tehnologije.

Neke manje zemlje shvatile su taj novi razvoj te su i same financirale svemirsku tehnologiju u svojim zemljama baš zato što je njen razvoj sveobuhvatan jer uključe veliki raspon raznorodnih tehnologija. Nažalost, Hrvatska je po pitanju toga spavala. Jadranska aero-svemirska asocijacija, pokrenuta je prije nekoliko godina s namjerom da se okupe naši stručnjaci i ljudi koji su otišli u inozemstvo oko projekta svemirskog razvoja u Hrvatskoj. U početku je to bilo samo učenje, a danas radimo na projektima koji direktno utječu na razvoj svemirske tehnologije u nas, izradom i lansiranjem satelita. Ima tu i drugih aktivnosti poput popularizacije, obrazovanja i sl.

Iako još postoji dosta nerazumijevanja i neshvaćanja koja je svrha i koje su mogućnosti takvog programa u RH, tu leži ogroman potencijal. Pa EU je dala za razvoj svemirske tehnologije više novca nego za sve druge projekte te i dalje motiviraju Europu da se tehnološki osamostali, pogotovo u odnosu na SAD, Rusiju i Kinu.

Komponente Perun 1 satelita

Mogućnosti za razvoj postoje. Sada radimo na projektu satelita Perun 1. Njegova je svrha obrazovnog i znanstvenog razvoja koji podržavaju lokalni gospodarski subjekti te bi označavao bitan razvoj u smjeru komercijalizacije. Postoji i razvoj tehnologije materijala koji do sada u Hrvatskoj nije bio usmjeren prema svemirskoj tehnologiji, a naravno bilo bi dobro i da se pokrene razvoj elektromagnetske propulzije jer bi se tu mogao uloviti korak sa svjetskim razvojem.

NET.HR: Imenovani ste voditeljem podružnice SwissSpace Systems za Hrvatsku, s općim ciljem uspostavljanja svemirskog centra Hrvatska sa središnjim objektom svemirske luke. O kakvom se projektu radi?

BOSANAC: U 2012. osnovana je tvrtka SwissSpace Systems sa svrhom jeftinog pristupa orbiti oko zemlje, najprije malim satelitima, a kasnije sa istom vizijom za letjelicu s ljudskom posadom. Prvi korak bilo je testiranje tog sustava na brzom transportu ljudi s točke A do točke B na Zemlji. Radi se o već poznatom konceptu. Naime, svemirska letjelica (shuttle) trebala bi se prevoziti na zrakoplovu do određene visine, negdje oko 10-15 km, gdje bi se oslobodila i samostalno raketnim pogonom došla do granice zemljine atmosfere.

Jedan od problema bilo je potrebno naći mjesto gdje bi se izgradila svemirska luka odakle polijetali zrakoplovi koji nose raketnu letjelicu na svojim leđima. Europa je zagušena zrakoplovnim linijama te se mora tražiti posebno vrijeme za lansiranje, no kod nas postoji jedno mjesto gdje je nebo čisto – Udbina. Baš je to bio motiv da se ovdje osnuje podružnica Swiss Space Systems.

Članovi A3 u ESA Adria na regati

Ono što sam ja zahtijevao, s obzirom da nisam želio biti samo voditelj podružnice sa svrhom izgradnje samo svemirske luke, da se mora paralelno s time pokrene i istraživanje i razvoj svemirske tehnologije. To je odobreno te sam se tako 2013. manje više skoncentrirao na okupljanje eksperata na području svemirske znanosti i tehnologije.

NET.HR: Koji vas je projekt/istraživanje obilježilo?

BOSANAC: Kada bi ukratko trebao odrediti smjer svog istraživačkog opusa, onda bi to bili molekulski procesi. Međutim to je bila početna ideja, početni zadatak koji sam dobio na Sussexu. U kemiji jedan od procesa koji zahtjeva teorijsku analizu i opis su brzina i predviđanje kemijskih reakcija. Rutinski to se sada radi kinetičkim jednadžbama koje uključuju empirijske parametre određeni iz eksperimenta.

Teorija bi trebala predvidjeti te parametre i dati im unaprijed koje su njihove vrijednosti bez obzira na eksperimente. To je i danas nerješiv problem, a na Sussexu se smatralo da bi se parametri mogli odrediti iz prvotnih teorijskih načela dinamike molekulskih sudara. Ideja je bila da se problem riješi iz svojstva elementarnih molekulskih sudarnih procesa, sugestija koju sam predložio na Sussexu. No jedna je stvar imati lijepu ideju, a drugo ju provesti. Brzo se ustanovilo da su procesi iza teorije sudarnih procesa izuzetno veliki i za ono vrijeme slabijih računala to je bilo praktički neizvedivo ako se želi opis kvantnom mehanikom. Rješavanje se dosta pojednostavljuje korištenjem klasične mehanike koja je skoro bila potpuno zanemarena za opis atoma i molekula. Tomi je dalo poticaj za istraživanje odnosa klasične i kvantne mehanike. Upravo to je bio smjer koji je odredio nadopunu mojih istraživanja i primijenio ih u analizi elementarnih procesa u molekulskim oblacima u svemiru. Naime, u svemiru postoje ogromne nakupine atoma i molekula, koji se međusobno sudaraju i stvaraju nove kemijske spojeve.

Molekulski oblaci su važni jer se danas nove zvijezde stvaraju upravo u njima. Oni su generatori novih zvijezda i zato su jako važni. Istraživanje sudarnih procesa primijenio sam i na evoluciju proto-zvijezda, zvijezde koje su prethodile stvaranju galaktika i kasnijih zvijezda.

Danas se bavim drugim problemima koji su povezani s raketnom tehnologijom.

NET.HR: Bavite se i popularizacijom znanosti. Koliko je ona bitna?

BOSANAC: Popularizacija znanosti je izuzetno važna aktivnost. Na razini pogotovo osnovne škole, ali i ranije i kasnije, pa sve do pozne dobi. Nije toliko svrha toga što se istražuje već više pobuđivanje mašte i onda pretvaranje fantazije u stvarnost, a za to je najkritičnija najmlađa dob.

Mladi nositelji izrade Perun 1 satelita

Od gimnazijskih dana popularizacija je bila jedan od važnijih čimbenika moje znanstvene aktivnosti, pogotovo na razini škola, kako osnovnih, tako i srednjih pa sve do općeg slušateljstva. Bez popularizacije ne bi ni ja, kao ni mnogi drugi znanstvenici, bili ono što jesu. Pogotovo da nisu u mladosti pročitali knjige ili slušali predavanja o raznim temama iz znanosti i našli svoje mjesto u svemu tome. Jedna od glavnih odrednica znanstvenika je popularizacija onoga što radi.

NET.HR: Koliko je važna mašta u znanosti? 

BOSANAC: Znanost je metoda kojom se dolazi do spoznaje, a spoznaja je naša vizija, istina o prirodi oko nas. Mašta nam postavlja pitanja, a kada tražimo odgovor na nju ne bi li bili sigurni u njegovu točnost, koristimo metode znanosti. Pravo pitanje bi bilo, koliko je važna mašta u spoznajI?

Ima nekoliko razina spoznaje: ona koja nam daje novi uvid u zakonitosti na kojima se dešavaju procesi u prirodi ili može biti spoznaja o inovaciji, spoznaja može biti u rješavanju rutinskih poslova. U svemu tome mašta ima odlučnu ulogu jer ima prednost ne mora bit povezana s poznatim spoznajama, i tu je njeno kapitalno značenje. Međutim mašta ne mora biti provediva u stvarnosti ali je uloga znanstvenika da svako maštanje provjeri i bude spreman da je pogrešna. Nema znanstvenika, onih koji su doprinijeli novim spoznajama, koji nije imao neuspjeha sa svojim maštama. Mašta je temelj spoznaje ali ne mora svaka dovesti do spoznaje.

NET.HR: Na koje pitanje bi voljeli znati odgovor?

BOSANAC: Ima dosta pitanja na koja bih volio znati odgovor. Ima tu puno rutinskih pitanja, zahtjevnih ali i onih grandioznih, pitanja svih pitanja. Prvo mi pada na pamet pitanje kako je nastao svemir. Iako ga ne smatram značajnim jer je to pitanje koliko mi zapravo uopće poznajemo gravitaciju i sva njezina svojstva, odnos s materijom, prostor-vrijeme… Ne znam zapravo ni koliko ljudski mozak može uopće shvatiti te odnose. Međutim pitanje s kojim volim završavati predavanjima je “Zašto je svemir toliko velik, a mi smo tako mali?”.

NET.HR: Ograničeni smo brzinom svjetlosti, izvorima energije, a vijek nam je manji od 100 godina… Zašto smo uopće stvoreni da ostanemo na planetu Zemlja, zašto nas je priroda stvorila tako male u tako velikom svemiru?

BOSANAC: Odgovor na to pitanje možemo uopće početi tražiti ako znamo odgovor na pitanje “Da li smo došli uopće do granica spoznaje?”. Eksperimenti su došli do granica kada na razini istraživanja malog, velikog kratkotrajnog i dugotrajnog ima sve manje spoznaja,onih temeljnih o prirodi. Je li je to kraj spoznaje i ne možemo se ići dalje? Po tom sam pitanju malo pesimist, a i malo optimist. Moje znanje mi govori da smo došli do granica spoznaje, a optimist u meni govori da i dalje istražujemo i ne odustajemo.

NET.HR: Što nas čeka i u kojem smjeru trebamo gledati u budućnosti?

BOSANAC: Još dugo vremena neće biti naznaka da će ljudi naseljavati nove planete te da ćemo naći svoj dom u svemiru. Za to vrijeme moramo naći svoj dom na Zemlji. Današnji trendovi se moraju promijeniti, konzumerizam mora opasti. Moraju se promijeniti naši društveni odnosi, odnosi prema prirodi… Pa Zemlja je dom od bakterija do ljudi, dobro kuga baš i nije druželjubiva pa nitko neće žaliti da se ona uništi. Međutim, životinjske i biljne vrste trebaju imati svoje mjesto na Zemlji kao i ljudi. Mi moramo opstati na našem planetu u sljedećih milijun godina. To nije dugo, sjetimo se da su reptili vladali zemljom preko 100 milijuna godina. Tako i ljudska vrsta koja je kao krenula s razvojem prije par stotina godina. Mi radimo podlogu za opstanak vrste, a ne možemo znati ni hoćemo li opstati u sljedećih 10 godina.

NET.HR: Da možete oživjeti jednog znanstvenika i otići s njime na večeru koji bi to bio i zašto?

BOSANAC: Zahtjevan odgovor. Od svih znanstvenika zaista bi volio upoznati Richarda Feynmana. S njim bi mogao beskonačno razgovarati. On je imao i onu društvenu karakteristiku te je bio vrlo druželjubiv. Bio je kopija moje filozofije u znanosti. Izuzetna osoba koja je vrhunski znanstvenik, a uz to društveno aktivan. Njegova predavanja su bila s toliko puno mašte i inspiracije za mlade ljude.

NET.HR: Čime se jedan znanstvenik zabavlja u slobodno vrijeme?

BOSANAC: Hobi broj jedan mi je vrtlarstvo. Imam sreće da imamo lijep vrt i da u njemu uzgajam egzotične i neobične biljke. Uz to se bavim i sportom, točnije idem na plivanje, čitam knjige povezane sa maštom u znanosti…

NET.HR: Što bi poručili mladima koji se žele baviti znanošću, pogotovo istraživanjem svemira?

BOSANAC: Kada sam se školovao, bilo je dosta drugačije. Možda se nisu toliko učitelji promijenili no razlika je velika u tome što se preformansa mjeri kroz to koliko netko ima petica i to je psihološki pritisak te mladi nemaju toliko vremena odvojiti na svoje fantazije. Preporučio bih da mladi ljudi krenu sa maštom no da ne ostanu na tome te da pokušaju realizirati bar dio svojih fantazija. Mali uspjeh u realizaciji tih fantazija mi je dao poriv da idem dalje i razvijam se. Osjećaj realizacije se ne može platiti. Imaosam privilegiju da sam mogao posvetiti dosta vremena realiziranju mašte pa su patili drugi predmeti. Tako nisam baš dobro stajao s hrvatskim, povijesti… Nisam s 5.0  završio gimnaziju, nego s četiri.

Mladi ljudi slijedite maštu, realizirajte je ne osvrćući se na okolinu.

ODBROJAVANJE JE POČELO: Prvi hrvatski satelit u orbiti mogao bi biti lansiran iz Siska i zvat će se Perun I

Kod nas poticanje razvoja u svemirskim tehnologijama još uvijek počiva na individualnim inicijativama, no svijest o potrebi uključivanja Hrvatske u svemirski program polagano dopire i do državnih organa. Problem je da ne postoji tijelo kao nositelj tog programa

U okviru Regionalnog centra kompetencija Tehničke škole Sisak planiran je praktikum za svemirsku tehnologiju koji će biti opremljen potrebnom opremom za pripremu malih satelita za lansiranje. U svijetu, inače, pripremu malih satelita prema zadanom protokolu i sa specijalnom licenciranom opremom rade zaposlenici u rangu tehničara, tako da je u planu i izrada srednjoškolskog kurikuluma u tom smislu (tehničar za male satelite). Tako će učenik moći u Tehničkoj školi Sisak steći dovoljne kompetencije kako bi mogao sastaviti mali satelit prema tehničkoj dokumentaciji, obaviti sva potrebna ispitivanja i pripremiti mali satelit za lansiranje – kaže nam prof. Stevče Arsoski iz Tehničke škole Sisak, a donosi Večernji list.

To što nam je Arsoski rekao možda djeluje pomalo, za hrvatske pojmove, kao daleka budućnost, no Tehnička škola Sisak već godinama uspješno prevladava prepreke. Još 2006. nekolicina profesora Tehničke škole u Sisku krenula je u prva istraživanja u području ionskog pogona. Tada su ti profesori s ekipom od tri učenika napravili ionsku lebdjelicu koja je i uspješno testirana nakon četiri mjeseca rada i predstavljena u svijetu kao 356. uspješan takav pokus. Nakon toga prvi su zamislili i da im učenici izrađuju automobile na solarni pogon. Pa su i to ostvarili. Ponovno ista ekipa, pojačana vanjskim suradnicima i uz podršku Razvojne agencije SIMORA, prije godinu dana pokrenula je i megapopularan srednjoškolski smjer tehničara za razvoj videoigara. Tehnička škola Sisak do sada je sama povukla više od dva milijuna eura iz europskih fondova. Za sljedeći svoj veliki projekt, Regionalni centar kompetentnosti za područje strojarstva i elektrotehnike, škola je dobila malo manje od 80 milijuna kuna iz europskih fondova. Stoga je sasvim logično da se iz Tehničke škole, Siska i Sisačko-moslavačke županije otisnu znanjem i u svemir.

Važnost ionskih motora

– U okviru praktikuma i Regionalnog centra kompetencija planirana je kvalitetna edukacija nastavnika, nabava šest malih satelita u kitu (CUBEsat), od kojih će jedan biti i lansiran u srednju orbitu, a ostali će služiti za edukaciju nastavnika i kasnije učenika. Edukaciju i sastavljanje malih satelita te lansiranje obavit će stručne ekipe koje to već uspješno rade i imaju veliko iskustvo – dodaje Arsoski. A tu će im pomoći i nedavno osnovani Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Riječ je o ustanovi za čiji je osnutak Županijska skupština donijela odluku u svibnju prošle godine i koja je naišla tada na podsmjeh javnosti, no u obranu su joj stali stručnjaci uključeni u njezin osnutak. Kao i obično s administracijom, Trgovački sud završio je postupak registracije ustanove tek u lipnju 2020.

– Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju dio je prijave Regionalnog centra kompetentnosti koji kreće s realizacijom u prostoru nekadašnje Domobranske vojarne u Sisku. Dio ukupnog prostora od gotovo 10.000 m2 rezerviran je i za područje svemirskih i inovativnih tehnologija. Do tada, u skladu s ugovorima koji su potpisani, Centar koristi prostore i opremu Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Tehničke škole Sisak, a u planu je potpisivanje ugovora s drugim subjektima koji su dali pisma potpore osnivanju Centra. Neke od projekata prijavili su partneri Centra te su dobivena sredstva vezana za područje svemirskih i inovativnih tehnologija u visini od tri milijuna kuna – kaže Darjan Vlahov, županijski pročelnik za prosvjetu i sport te privremeni ravnatelj Centra. Sisačko–moslavačka županija nije samostalno došla na ideju pokretanja ovakve ustanove, već je ona plod suradnje sa zainteresiranim tvrtkama, ustanovama, udrugama i pojedincima, koji su i idejni začetnici Centra. I Tehnička škola Sisak je među njima.

– Tim se tek formira i iznenađujući je broj ljudi, znanstvenika, voditelja centara izvrsnosti, instituta, fakulteta i slično, koji su se javili u posljednjih godinu dana – dodaje Vlahov. Među njima su i sisački učenici koji su 2006. napravili prvu ionsku letjelicu. Inače, ionski motori u srednje škole vraćeni su posljednjih godina osnivanjem sekcija za svemirsku tehnologiju u strukovnim školama. Opet tu ulogu ima profesor Tehničke škole Sisak Stevče Arsoski, koji je član stručne udruge 3A (Adria aerospace association). Budući da je u A3 prof. Arsoski zadužen za odjel edukacije, napisao je plan rada i ishode učenja za sekcije za svemirske tehnologije. Do sada je osnovano oko deset takvih sekcija u školama diljem Hrvatske, a u Tehničkoj školi Sisak ona postoji već četiri godine.

– Program rada sekcije relativno je kratak i odnosi se na istraživanje aktivnosti iz područja svemirske tehnologije u svijetu i izrada ionske lebdjelice i ionskog motora, što inače predstavlja trenutačno vrlo zanimljiv pogon satelita, ali u svemirskim uvjetima. Sekcija Tehničke škole Sisak ove je godine završila zanimljiv projekt “Model ionskog motora”, koji je financirala naša kompanija Ina – napominje prof. Arsoski hvaleći udrugu 3A koja će biti među glavnim podržavateljima Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Udrugu vodi prof. dr. sc. Slobodan Danko Bosanac, koji vodi i projekt prvog hrvatskog satelita “Perun”. Udruga 3A zamišljena je kao mjesto okupljanja stručnjaka iz sektora svemirske tehnologije. – Danas imamo neposredno više od 60 članova, a posredno, u sklopu članstva pravnih osoba, daleko više. Imamo važne međunarodne aktivnosti, radi se na projektu izrade satelita Perun I kao i na osmišljavanju novih projekata, pokrećemo projekte popularizacije i napisali smo strategiju i program Republike Hrvatske za svemirski razvoj – objašnjava Bosanac, koji Jadransku aero-svemirsku asocijaciju opisuje kao „point of contact“ u Hrvatskoj za svemirske aktivnosti.

– Svemir ima posebno mjesto, izazov nepoznatog, poticanje mašte ali i nasušne potrebe jer je čovječanstvu za opstanak potrebno okupljanje oko velikih projekata. Međutim, potrebno je naglasiti da razvoj tehnologije inspirirane svemirom ima golemu korist za primjenu na Zemlji, u svakodnevnom životu. Recimo teflon, danas zamijenjen novim materijalima, ili moderni madraci proizašli su iz svemirskih projekata – napominje Bosanac i dodaje da zbog te koristi mnoge države potiču razvoj svemirskih projekata, među ostalim i kao dio obrazovnog sustava. Izuzetak su velike države gdje je prvotna motivacija bila čisto vojne prirode. Hrvatska za njima kaska.

Samo za civilne potrebe

– Kod nas je još uvijek poticanje razvoja u svemirskim tehnologijama na individualnim inicijativama, no ipak polagano svijest o potrebi uključivanja Hrvatske u svemirski program dopire i do državnih organa. Problem je da ne postoji tijelo koje bi bilo nositelj svemirskog programa. U nekim zemljama to su svemirske agencije, dok je kod mnogih to svemirski ured. Naša asocijacija predlaže svemirski ured, bez kojeg jednostavno nema ozbiljnijeg razvoja u svemirskim tehnologijama i znanosti – objašnjava voditelj udruge A3, koji kao primjer ističe dužnosnike Sisačko-moslavačke županije koji su prije svih prihvatili inicijativu smjera razvoja u svemirske tehnologije.

– Puno prije od dužnosnika na državnoj razini. Donijeli su odluku o osnivanju tog centra, koji je još uvijek jedinstvena institucija u Hrvatskoj. Centar će okupljati mlade oko razvoja i komercijalizacija ideja usmjerenih na svemirske projekte, ali i posebno na primjenu za civilne potrebe – dodaje Bosanac, koji kaže da je korak na državnoj razini prema učlanjenju Hrvatske u Europsku svemirsku agenciju (ESA) napravljen nešto ranije, kao indikacija opredjeljenja Hrvatske u smjeru svemirskog razvoja. Hrvatska je pristupni član i kao takvi moramo proći tzv. PECS program, koji traje do pet godina, i kojim se dokazuje podobnost hrvatskih potencijala za sudjelovanje u programu Agencije. Ni nakon više od dvije godine nije učinjen taj temeljni korak – RH nije pokrenula PECS program. Hrvatska, kao jedina članica EU, nema u Zemljinoj orbiti nijedan satelit. U akademskoj zajednici aktivno se radi na dva satelita – FERSAT na Fakultetu elektrotehnike i računarstva te spomenuti Perun I u Algebri pod okriljem Jadranske aero-svemirske asocijacije. Na ovom Perunu I, ili nekom budućem Perunu, radit će u Sisku tako sljedećih godina i mnogi srednjoškolci.

PROJEKT PERUN I: Hrvatska priprema svoj satelit za svemir

Foto: TV student

Na lansiranju satelita Perun, uz mentorstvo iskusnijih znanstvenika, rade i studenti Strojarstva, FER-a, PMF-a te Algebre

Pogled na svemir i njegova bespuća oduvijek je u čovjeku budio maštu i motivirao ga da istražuje. A da bi nam svemir bio malo manja nepoznanica brine se Europska svemirska agencija. Europska svemirska agencija (ESA) međunarodna je organizacija koja obuhvaća 22 države članice, a Hrvatska mu se pridružila lani. Primarni zadatak Agencije jest osmisliti i provesti europski svemirski program, prenosi portal Novine Global u svom članku.

Cilj ESA-ina programa jest sjecanje novih spoznaja o Zemlji, Sunčevu sustavu, svemiru, ali i raditi na razvoju satelitskih tehnologija i usluga. Punopravno članstvo u ESA-i pridonijet će razvoju hrvatskog gospodarstva, ali i obrazovnog sektora. Kako se svemirske tehnologije stalno razvijaju, zapošljava se niz različitih stručnjaka, a nove su spoznaje ekonomski profitabilne.

“Proračun Europske svemirske agencije danas je oko 5,7 milijardi eura i najveći dio tog novca zapravo ide u tvrtke koje rade prema narudžbi Europske svemirske agencije, prema tome, hrvatska će se poduzeća moći javiti na natječaje i punopravno sudjelovati u tim natječajima”, ističe astronom, prof. Ante Radonić.

I Hrvatska ima namjeru poslati svoj prvi satelit u svemir, i to je cilj projekta “Perun” Jadranske aerosvemirske asocijacije (Adriatic Aerospace Association, ili skraćeno, A3). Na lansiranju satelita Perun, uz mentorstvo iskusnijih znanstvenika, rade i mladi entuzijastični studenti Strojarstva, FER-a, PMF-a, Algebre.

2 milijuna kuna nedostaje za lansiranje

“Satelitom želimo pokazati da i male države poput Hrvatske mogu lansirati satelit bez obzira na to što je to mali satelit poput Cube satelita i da se neki podaci koje bi on mogao prikupljati mogu koristiti u obrazovnom sustavu”, napominje Luka Korov, student FER-a koji radi na razvoju operacijskih sustava za satelite.

Student PMF-a, Marko Bermanec, radi na primjeni satelita i ističe kako je projekt, ali i istraživanje spoj raznih struka i zanimanja.

“Nije samo poanta da svatko radi u svom području, nego je zapravo poanta da se sve ta područja u kojima se radi povežu na neki način i zapravo razvijaju zajedno”, zaključuje.

Zvjezdarnica Višnjan

Drugi primjer mentorstva mladima vidljiv je u radu Astronomskog društva i Zvjezdarnice Višnjan. Njihova misija je motivirati, odgajati i poduprijeti mlade da izraze darovitost i izrastu u stručnjake. Kako je počela njihova misija otkrio je 20. najproduktivniji tragač za asteroidima svih vremena, astronom Korado Korlević.

“Kolege i ja zaključili smo da idemo napraviti nešto što će biti otkačeno, da toj djeci pokažemo koliko mogu i počeli smo s hrpom školskih klubova iz tehnologija, među ostalim, i sa zvjezdarnicom, i pokazalo se da smo bili u pravu jer su ti klinci u narednim godinama rasturili”, ispričao je astronom Korlević.

Dok se mladi aktivno uključuju i entuzijastično istražuju, još ne znamo hoće li Hrvatska poslati prvi satelit u svemir ili će ta ideja nestati s radara jer za Perunovo lansiranje nedostaju još dva milijuna kuna.

Sveznajući Copernicus

Copernicus je satelitski program opažanja Zemlje.  On pruža precizne, pravovremene i lako dostupne informacije vezane uz okoliš, klimatske promjene i sigurnost. Program je to koji objedinjuje opažanja satelita i senzora koji se nalaze na površini Zemlje. Informacije koje Copernicus prikupi neograničeno su dostupne svima, bez financijske naknade.

Promatranje kopna i mora, kako bi se pratila i unaprijedila poljoprivreda i ribarstvo, za Hrvatsku su vrlo važne. Moguće je odrediti precizne prognoze, što i kada saditi, a takvi podaci su na raspolaganju i malim obiteljskim gospodarstvima što pokazuje kako je svemirska tehnologija korisna i na lokalnoj razini.

U poljoprivredi Copernicus olakšava komunikaciju ljudi i strojeva te strojeva međusobno, a  omogućuje i satelitsko praćenje životinja. Jedan od korisnika podataka koje Copernicus prikuplja jest Državni hidrometeorološki zavod. Zavod koristi precizne podatke o vremenu, kvaliteti zraka, klimi. Razne krize poput prirodnih katastrofa i ljudskih nesreća moraju biti na vrijeme prepoznate i čim prije stabilizirane u čemu pomaže Copernicus.

Mapiranje i sustav ranog upozoravanja kao i općenite geoprostorne informacije koje prikupljaju sateliti, neophodni su alati kod ostvarivanja sigurnosti i zaštite određene zemlje. Za Hrvatsku, kao državu u kojoj su poplave, suše i požari česte pojave, efikasno korištenje ove tehnologije je vrlo bitno.

Galileo

Galileo je pak europski navigacijski satelitski sustav koji pruža iznimno točno globalno pozicioniranje i precizno mjerenje vremena. Za razliku od američkog GPS i ruskog Glonass sustava kojima upravlja vojska, Galileo je pod civilnom kontrolom što mu omogućuje neovisnost.

Trenutačno Galileo sustav obuhvaća 26 satelita, a podaci koje pruža mogu se koristiti u različite svrhe. Galileo je koristan u mnogim sektorima gospodarstva koji se oslanjaju na precizno pozicioniranje poput transporta, logistike, energetike i  telekomunikacija.

Slijetanje uz EGNOS

Važni je u sklopu projekta spomenuti i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), koji pruža preciznu navigaciju za korisnike u zraku, na moru i na kopnu. Podaci koje EGNOS pruža su toliko precizni da ga koriste i avioni pri slijetanju. Koristeći geostacionarne satelite i mrežu  kopnenih ispostava, EGNOS potpomaže postojeće navigacijske sustave, primarno američki GPS, a u budućnosti i Galileo sustav.

EGNOS se koristi svugdje gdje je nužna potpuna preciznost – kod slijetanja zrakoplova, navigiranja brodova kroz uske tjesnace, prometovanja željeznica, zaštite okoliša i slično. EGNOS je jedan od najvažnijih modernih sustava tehnologija.

“Ideja je da zrakoplovi samostalno slijeću i polijeću na temelju ove satelitske navigacije ili, recimo, evo govori se o automobilima koji će samostalno voziti temeljem te navigacije sa satelita”, ističe fizičar, prof. dr. sc. Slobodan Danko Bosanac.

Rast telekomunikacijske tehnologije

Satelitska komunikacija s druge strane čini dvije trećine ukupnih prihoda svemirske industrije. Upravo u području telekomunikacija vidljiva je najveća primjena svemirske tehnologije. Procjenjuje se kako će do kraja 2019. godine svjetski podatkovni promet porasti za čak 800 posto.

“Već se sada lansiraju prvi sateliti koji će jednog dana biti dio te velike satelitske mreže Internet, a bit će znači nekoliko tvrtki, nekoliko mreža, koje će imati svaka svoj sustav za Internet”, napominje Ante Radonić.

Autor videa: Matej Đuzel
Produkcija: Televizija Student 2019.

Perun I – prvi hrvatski satelit

Prvi projekt A3 je izrada, sklapanje i lansiranje hrvatskog 2U CubeSat satelita s kamerom kao glavnim korisnim teretom. Ime je dobio po Perunu, bogu groma i munje (gromovnik), vrhovnom božanstvu u panteonu slavenskih bogova, prema slavenskoj mitologiji. Perun smo uzeli za naziv jer je simbol boga Peruna sličan našem logotipu projekta.

Projekt PERUN realizirati će veliki broj mladih inženjera i znanstvenika koje će voditi iskusno osoblje na sveučilištima i znanstvenim institucijama kroz projektne recenzije i savjete. Ti inženjeri i znanstvenici ne samo da će naučiti teoriju svemirskog inženjerstva, već će steći mnogo praktičnih iskustava. Studenti koji steknu znanje iz zrakoplovstva često ga koriste u drugim visokim tehnologijama – biomedicini, strojarstvu, programskom inženjerstvu …

Glavna misija projekta PERUN je fotografirati površinu Zemlje iz svemira s visine od 550 km. Snimljene fotografije koristiti će se u obrazovne svrhe, a podaci će biti dostupni svim ustanovama, sveučilištima i školama kako bi ih naučili koristiti. Također iz ovog projekta želimo pokrenuti prvi hrvatski svemirski program.

Uložite u našu crowdfunding kampanju

Sudjelujte u projektu donirajući i tako zajedno dođimo do cilja – svemira. Gledajući dolje na Zemlju iz orbite moći ćete reći “Ja sam to učinio!”. Svaka uplata, mala ili velika je dobrodošla i učiniti će da se ta vizija ostvari. S naše strane imamo visoko kvalificirane inženjere i vrlo entuzijastične mlade ljude s s Vaše strane sredstva za stjecanje tehnologija koju moramo savladati. Mi to nazivamo sinergijom znanosti/tehnologije i investiranja.

Hrvatski satelit

Za promatranje Hrvatske iz svemira potrebna je kamera, izvor energije, komunikacijski sustav i najbitnije – kontrola orijentacije kamere. Izgleda jednostavno, ali sve ovo je test hrvatskog znanja u visokim tehnologijama za svemirsko okruženje. Da, i upornost mladih da nauče o onome što im slijedi u životu u Svemirskoj eri. Ovaj će nas projekt učiniti članicom svjetskog svemirskog kluba.

Sponzori projekta PERUN I:

Algebra d.o.o., Geolux d.o.o., Ruđer Bošković Institute, Digital Talents d.o.o., IJEX GmbH, Scam marine d.o.o., Internal d.o.o., ATIR d.o.o.,

Više na internet stranici projekta PERUN I.