Kategorija: Vijesti

SLOBODAN DANKO BOSANAC, fizičar sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, objašnjava zašto je Hrvatska zadnja članica Europske unije koja još nema vlastiti svemirski satelit te govori o detaljima projekta u koji su uključeni studenti i profesori iz pet zagrebačkih visokoškolskih ustanova

Brojnoj studentskoj ekipi iz Adria­tic Aerospace Associationa (A3), hrvatske svemirske agencije na čijem je čelu Slobodan Danko Bo­sanac s Instituta Ruđer Bošković, ovih dana stiglo je moćno računalo nužno za realizaciju hrvatskog svemirskog projekta Perun I. Iza naziva Perun I krije se izgradnja prvog hrvatskog satelita koji će biti moguće lansirati, u najboljem slučaju, u drugoj polovi­ci sljedeće, 2021. godine. Dakako, osiguraju li se potrebna sredstva za tu višegodišnju misiju kojoj se posvetio Slobodan Danko Bosanac, fizičar iz Zagreba s doktoratom na prestižnom britanskom sveučilištu. Realnije procjene, međutim, govore da će hrvatski satelit ipak biti lansiran tek 2022. godine, kada se osigura dovoljno novca kroz crowdfunding kampanju, poseban način prikupljanja sredstava koji se zasniva na privatnim donacijama bilo tvrtki bilo fizičkih osoba. Tako će i Hrvatska, kao zadnja među članicama Europske unije, dobiti svoj satelit. Trenutačno je jedina država iz tog prestižnog europskog društva koja još uvijek nije lansirala vlastiti satelit u zemljinu orbitu.

NACIONALOVI NOVINARI POSJETILI SU PROŠLOGA TJEDNA zagrebačko Visoko učilište Algebra čiji su studenti i dio profesora uključe­ni u taj projekt te s novim računalom kreću u završnicu kreiranja suvremenog minijaturnog satelita. Projekt Perun I obuhvaća razvijanje, montiranje i lansiranje prvog hrvatskog sate­lita 2U CubeSat, čije će dimenzije biti 10 x 10 x 10 cm, a s nizom sličnih satelita bit će lansiran na raketi s koje će se odvojiti u zemljinoj orbiti. Glavna misija mu je potaknuti Hrvatsku na razvoj svemirske tehnologije.

‘KADA GOVORIMO O svemirskoj industriji, ljudi odmah pomisle na lansiranje raketa u svemir ili put na Mars, ali svemirska industrija je puno više od toga’, kaže Silvio Papić iz Algebre

Članak u digitalnom obliku.

Danas na njemu radi ekipa s pet visokoškol­skih ustanova, u najvećem broju studenata. Uz studente s četiriju zagrebačkih fakulteta – Fa­kulteta strojarstva i brodogradnje, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Ekonomskog fakulteta i Prometnog fakulteta – uključeni su i domaćini sa zagrebačkog Visokog učilišta Al­gebra. O samim počecima projekta u razgovo­ru za Nacional govorio je Silvio Papić, voditelj studija sistemskog inženjerstva na zagrebač­kom Visokom učilištu Algebra, jednoj od pet visokoškolskih ustanova koje su se, sa svojim studentima, priključile projektu.

„IDEJU O LANSIRANJU PRVOG HRVATSKOG SATELITA INICIRAO JE DR. BOSANAC s Instituta Ruđer Bošković. Prvi mu je korak bio uputiti prijedlog za suradnju našim ljudima koji su ra­dili u poznatim svjetskim kompanijama visoke tehnologije. Ponudio je suradnju Zoranu Ka­hriću iz čuvene američke NASA-e, koja se bavi svemirskim istraživanjima te je svojedobno pokrenula i program Apollo, seriju američkih svemirskih misija uključujući i onu s ljudskom posadom na Mjesecu krajem šezdesetih go­dina prošloga stoljeća. Sličnu ponudu za su­radnju uputio je i Zdenku Uvaliću iz Airbusa. Dvojac vrhunskih hrvatskih stručnjaka iz dviju vodećih svjetskih kompanija pozitivno je re­agirao na inicijativu doktora Bosanca. Već na prvom sastanku tada još neformalne skupine Adriatic Aerospace Association (A3) donesena je odluka da se krene u projekt gradnje hrvat­skog satelita. Krug ljudi uključenih u projekt kontinuirano je rastao i sve više članova A3 angažiralo se na Perunu. Projekt lansiranja satelita u svemir iznimno je kompleksan i za­htijeva suradnju više organizacija i pojedinaca kroz široki spektar ekspertiza“, objasnio je Si­lvio Papić s Algebre. Papić je diplomirao aero­nautiku na Prometnom fakultetu u Zagrebu, a potom je ostvario i uspješnu karijeru pilota helikoptera u Hrvatskom ratnom zrakoplov­stvu. Letio je na helikopteru Mi8, a osim u vojnim zadaćama, sudjelovao je u brojnim akcijama traganja i spašavanja, kao i gašenju požara u jadranskom priobalju.

SLOBODAN DANKO BOSANAC UPORNO JE OD 2013. GODINE, kada je projekt pokrenut, posjećivao hrvatski državni vrh. S timom respektabilnih znanstvenika išao je u pohode bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću. Svejedno, do realizacije projekta još uvijek nije došlo.

Bosanac je diplomirao teorijsku fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Za­grebu, a znanstvenu karijeru započeo je 1969. godine na Institutu Ruđer Bošković. Doktorirao je iz molekularne fizike na Sveučilištu u Sus­sexu. Bavio se i istraživanjima na Sveučilištu u Bristolu, drugom najmnogoljudnijem gradu u Velikoj Britaniji, a potom se vratio na Insti­tut Ruđer Bošković. Još davne 1986. godine na Brijunima je pokrenuo važnu međunarodnu znanstvenu konferenciju na kojoj su sudjelo­vali poznati svjetski znanstvenici iz područja prirodnih znanosti, što nastoji obnoviti i održati sve do danas.

PITALI SMO BOSANCA ZAŠTO UPORNO, VEĆ GOTOVO ČITAVO DESETLJEĆE, promovira taj svemirski program, kada je teško zamislivo da će Hrvatska poslati svog astronauta u svemir? Osim toga, i hrvatsku javnost teško je uvjeriti u smisao takvih znanstvenih pothvata. Njegov odgovor bio je više nego razuman. Ne mora Hrvatska poslati astronaute u svemir, nije o tome riječ.

„To je usko gledanje. Te svemirske tehnolo­gije uvijek se koriste i u druge svrhe. Navest ću vam jedan hrvatski primjer. Kad smo radili pro­jekt svog satelita, trebala nam je kamera koja će slikati zemlju iz svemira. Nismo je išli kupiti u inozemstvo, nego smo potražili hrvatsku tvrtku koja bi mogla proizvesti takvu kameru i našli smo je. U prvom trenutku rekli su da oni to ne znaju, ali kad sam im poslao specifikaciju ka­mere, zaključili su da je mogu napraviti. Oni su već radili kamere za Mercedes, a ta kamera bila je naprednija od ove svemirske za koju sam im poslao specifikaciju. Danas se ta zagrebačka firma može reklamirati i sposobnošću sudje­lovanja u proizvodnji za svemirske programe. Evo čemu zapravo služi hrvatski svemirski program“, izjavio je Slobodan Danko Bosanac.

Objasnio je i zašto je Hrvatska ostala na repu svemirskih istraživanja u Europskoj uniji i zašto su ispred nas i Bugarska i Rumunjska, koje već imaju svoje nacionalne satelite u ze­mljinoj orbiti:

„RUMUNJI I BUGARI SU JAKO DOBRI U SVE­MIRSKIM ISTRAŽIVANJIMA, ali to ne iznena­đuje. Zašto? Dok su bile u bloku sa Sovjetskim Savezom, razvijale su svoj svemirski program. Tako da su u Rumunjskoj i Bugarskoj postojali laboratoriji i centri za neka svemirska istra­živanja, a kada se Sovjetski Savez raspao, to im je pripalo kao vrijedno nasljeđe iz ne baš poželjnog razdoblja. Imali su temelje, a Bugari su imali i svog astronauta u svemiru. Zato iz tog razdoblja vuku i prednost u tom područ­ju u odnosu na Hrvatsku, kao uostalom i sve ostale države Jugoslavije.“

Među suradnicima s međunarodnom re­putacijom Bosanac je spomenuo i profesora Ognjana Božića, Dubrovčanina s Tehničkog sveučilišta u Braunschweigu, koje je, prema Bosancu, ponajbolje tehničko sveučilište u Njemačkoj. Postoji i jedna zanimljivost veza­na uz Braunschweig. U tom je sveučilišnom gradu s 240.000 stanovnika i jedan od četiriju atomskih satova u svijetu, kojima se najtočnije mjeri i vrijeme na Zemlji.

Svi ti članovi hrvatske svemirske agencije iz inozemstva rade na konkretnim projektima, a Slobodan Danko Bosanac njihov je koordinator u Hrvatskoj koji s njima redovito komunici­ra. U stalnoj su vezi zahvaljujući suvremenoj tehnologiji.

Silvio Papić, voditelj sistemskog inženjer­stva s veleučilišta Algebra, objasnio je koje sve kompanije sudjeluju u projektu Perun I:

„Na uspostavljanju zemaljske stanice u Hrvatskoj za prijem signala sa satelita anga­žirane su tvrtke Interval, Scam Marine Geolux i Amphinicy. U izradi samih komponenti sate­lita, koje su vrlo specifične, moraju zadovoljiti strogu kontrolu kvalitete i biti u stanju izdr­žati neprijateljske uvjete u svemiru, sudjeluju tvrtke Geolux, Amphinicy, Applied Ceramics, Scam Marine i Fakultet prometnih znanosti. Sklapanje satelita radit će se na Visokom uči­lištu Algebra, a testiranje satelita, što je vrlo kompleksan proces i zahtijeva skupu opremu, bit će izvedeno uz pomoć prijatelja iz Austrije s odjela aeronautike Tehničkog učilišta Wiener Neustadt. Austrijanci su bili vrlo raspoloženi za suradnju i pomoć Hrvatskoj pri prvim ko­racima u razvoju svemirske industrije. Osim tehničkih dijelova projekta, bitni su promocija i prikupljanje sredstava za lansiranje samog satelita, za što je zadužen Digital Talents, odjel Visokog učilišta Algebra, dok se oko donacija za lansiranje satelita brinu tvrtke Atir i Oikon. Osim spomenutih, u projektu sudjeluju, po potrebi, i mnoge druge tvrtke i pojedinci koji su članovi ili partneri projekta A3.“

NACIONALOVI SUGOVORNICI POSEBNO SU UKAZALI NA ČINJENICU da su „u projekt uklju­čeni studenti koji odrađuju lavovski posao pa su tako postali i pioniri svemirske industrije u Republici Hrvatskoj“. A zašto to smatraju važnim, objasnio je Silvio Papić iz Algebre:

„Kada govorimo o svemirskoj industriji, ljudi odmah pomisle na lansiranje raketa u svemir ili put na Mars, ali svemirska industrija je puno više od toga. Da bi projekti vezani uz svemir bili uspješni, potrebne su razne druge grane gospodarstva poput ICT sektora koji razvija aplikacije i softvere koji se koriste za upravljanje satelitima, analize i razna mjerenja ili podatkovne znanosti potrebne za analizu ogromne količine podataka koji se prikupljaju i iz kojih treba izvući nešto smisleno. Zatim razvoj robota i robotskih komponenti, razvoj komunikacijskih sustava, izgradnja podatkov­nih centara te razne druge aktivnosti bez kojih ni samo lansiranje raketa ne bi bilo moguće niti smisleno.“

DVOJAC VRHUNSKIH hrvatskih stručnjaka iz dviju vodećih svjetskih kompanija, NASA-e i Airbusa, pozitivno je reagirao na inicijativu doktora Bosanca o lansiranju hrvatskog satelita

MEĐU SUDIONICIMA U PROJEKTU JE FILIP KISIĆ, student treće godine programskog inže­njerstva na Visokom učilištu Algebra. Obavlja zahtjevan posao voditelja projekta i progra­mera operacijskog sustava. Evo što on kaže o svom angažmanu:

„Perun I meni predstavlja priliku da nau­čim kako raditi na projektu velikog opsega i na najboljoj tehnologiji današnjice, razvijam operacijski sustav i upoznam iznimne ljude s kojima dijelim slične interese. Glavne motiva­cije za rad su mi stvoriti prvi hrvatski satelit s fantastičnim ljudima i prenijeti znanje na druge, ali i osobni napredak u struci.“

Matija Makoter, student treće godine strojarstva u Zagrebu, rekao je da mu je želja postati astroinženjerom, za što u Hrvatskoj još ne postoji studijski program. U projekt se uključio još 2017. godine kao srednjoškolac. Sa Slobodanom Dankom Bosancem upoznao ga je prijatelj koji je znao za njegove afinitete.

„Od malena sam oduševljen svemirom i svemirskim istraživanjima, a ovaj projekt mi je ostvarenje dječačkog sna. Drago mi je što mogu raditi na nečemu što me stvarno zanima i ispunjava. Jedan sam od voditelja projekta, a bavim se hardverom. Trenutno radim na strukturi, odnosno kućištu satelita, 3D mo­deliranjem. Nabavljam komponente za satelit, bavim se i svemirskim pravom, a tražim i do­natore pa tako pomažem ekipi iz marketinga. Moji daljnji planovi su završiti preddiplomski, možda čak otići na diplomski studij astroin­ženjerstva izvan hrvatske, a namjera mi je i ustrajati u ovom projektu“, rekao je Makoter.

I Danko Grigor, student Ekonomskog fakul­teta u Zagrebu, uključen je u projekt Perun I, ali kao dio marketinškog tima. Prema vlastitim riječima, sudjeluje u izradi poslovnog plana i sadržaja na društvenim mrežama, a nada se da će početi raditi i na prikupljanju novca za realizaciju projekta. O svemu piše i blog.

‘GLAVNE MOTIVACIJE za rad su mi stvoriti prvi hrvatski satelit s fantastičnim ljudima i prenijeti znanje na druge, ali i osobni napredak u struci’, kaže student Filip Kisić o Perunu 1

„CILJ BLOGA I KOMUNIKACIJE PUTEM DRUŠ­TVENIH MREŽA je popularizacija svemirskog istraživanja, ali i svemira općenito. Kao stu­dentu ekonomije posebno mi je zanimljivo područje svemirske industrije. Smatram da ovaj projekt može biti njen pravi pokretač u Hrvatskoj. Želimo da Perun I pokaže da se to može i potakne studente, poduzetnike i ostale da se uključe u slične projekte.“

Ivan Grgić student je diplomskog studija digitalnog marketinga na Algebri, gdje trenut­no čeka na datum obrane diplomskog rada na temu oglašavanja u videoigricama.

„Trenutačno radim i kao junior strateški planer u reklamnoj agenciji BBDO Zagreb te u Digital Talents, maloj agenciji u vlasništvu Al­gebre koja me dovela do projekta Perun I. Kao dio marketinškog tima u projektu sudjelujem kao strateg i kreativac. S jedne strane radim na izradi poslovnog plana, a s druge na izradi komunikacijske strategije te osmišljavanju slo­gana i vizuala. Priključio sam se tom projektu iz osobne znatiželje, a pružila mi se jedinstve­na prilika surađivati s ljudima koji posjeduju velika znanja o svemirskim tehnologijama i uz koje mogu naučiti potpuno nove stvari o temi o kojoj sam donedavno malo znao. Ovaj projekt objedinjuje mnoga područja znanosti i pruža mi mogućnost da iz prve ruke svjedočim i sudjelujem u stvaranju svemirske tehnologije te gradim priču o prvom hrvatskom satelitu. I, naravno, uđem u povijest kao dio tima koji je lansirao prvi hrvatski satelit. Vječni život!“

I Ana-Marija Jadanec s Algebre članica je marketinškog tima te radi na istraživanju tr­žišta i izradi komunikacijske strategije i kre­ativne izvedbe.

„NAŠ ZADATAK JE ŠIROJ PUBLICI PRIBLIŽITI TAJ AMBICIOZNI PROJEKT i pokazati da iako isprva zvuči nedostižno, itekako je u Hrvatskoj ostvariv. Kako bismo pronašli najbolji pristup, krenuli smo od istraživanja stavova javnosti o izgradnji i lansiranju malih satelita, koja će u formi izvještaja biti objavljena na web stra­nici Peruna I. Iako je biti prvi i sudjelovati u razvoju novog i dosad neviđenog, samo po sebi izazovan, ali i izrazito zanimljiv proces, posebno me privuklo to što iza svega stoji in­spirativna, skoro i bajkovita ideja o lansiranju prvog hrvatskog satelita.“

Veliku snagu projekta prepoznala je i u njegovu interdisciplinarnom pristupu koji je ujedinio stručnjake iz različitih područja:

„Zato uopće nije čudno vidjeti ‘marketinga­še’ na raspravama o komponentama satelita ili inženjere kako sudjeluju u izradi marketinškog plana. Takav cjeloviti pristup i međusobna razmjena znanja, osim što doprinose njegovoj izvedivosti, ujedno koriste svima nama koji sudjelujemo u projektu.“

JEDAN OD VODITELJA PROJEKTA PERUN I JE I LUKA KOROV, programer operacijskog sustava za računalo satelita koji je tako spojio svoja dva velika interesa – računarstvo i sve­mir. To je i pobliže objasnio:

„U nedostatku mogućnosti za specijali­zaciju na području svemirskih tehnologija u Hrvatskoj, što se nadamo da ćemo ovim pro­jektom promijeniti, odlučio sam se za studij računarstva na FER-u, gdje sam trenutno na drugoj godini. Sudjelovanje na ovom projek­tu pruža priliku neprestanog učenja, razvoja novih vještina, upoznavanja ambicioznih i ustrajnih ljudi i suradnje s njima, ali i preno­šenja vlastitog znanja drugima. Upravo to me u početku privuklo projektu te zadržalo sve do danas.“