INTERVJU Ante Radonić: “Čovječanstvo troši milijarde na naoružanje, a ne pripremamo se za možebitne opasnosti iz svemira”

“Za deset godina baza na Mjesecu, a ubrzo potom prvi ljudi kreću prema Marsu!”

Direktan povod za razgovor s Antom Radonićem, rodom s Korčule, komentatorom istraživanja svemira, stalnim stručnim suradnikom tjedne radio-emisije Andromeda utorkom od 20 sati na Drugom programu HR-a, koji se astronomijom (i mnogim drugim povezanim temama) bavi od dječačkih dana, dugogodišnjim voditeljem planetarija s odjelom astronautike u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, jest pojava kometa NEOWISE, donosi nam autor i voditelj intervjua gosp. Mario Matana za portal “Dalmacija danas”.

Tijekom srpnja je naime vidljiv na noćnom nebu, a 23. srpnja nam je bio najbliži. No, s čovjekom koji se cijeli život bavi popularizacijom astronomije, astronautike, općenito znanosti, (održao je preko 500 predavanja, objavio preko 300 popularno-znanstvenih članaka, a 2014. godine je od Hrvatske zajednice tehničke kulture dobio nagradu za životno djelo) vrijedi popričati i o nekim drugim stvarima.

Komet NEOWISE je otkriven koncem ožujka ove godine, što nam možete reći o tom kometu?

Kad je otkriven komet Neowise, nije se odmah očekivalo da će biti vidljiv golim okom. Zato je sve ugodno iznenadio a posebno one koji vole promatrati nebo. Kometi su inače nepredvidivi kad je u pitanju njihov sjaj. Mnogi su ovih dana napravili prekrasne slike kometa, s poznatim objektima i prirodnim krajolicima u prednjem planu. Iako je komet sada bio najbliže Zemlji, to je tek činjenica jer on je prošao daleko, oko 100 milijuna km od nas. Kako se udaljava sve više od Sunca, tako mu sjaj sada opada.

Foto: Goran Leš

Ali moguće ga je i narednih dana opaziti običnim dvogledom, nisko iznad sjeverozapada, ispod Velikih kola. Sada nitko ne zna kada će opet odnekud banuti neki komet koji bi bio vidljiv golim okom. Naravno, tek na fotografijama ili promatrajući dalekozorom, komet se pokazao u svojoj ljepoti s raskošnim repom koji se proteže u dužini od preko 10 milijuna km. Glavni dio kometa je njegovo jezgro koje je široko svega oko 5 km. Ali njegova razrijeđena atmosfera (koma) s plinovima i sićušnom prašinom čini glavu kometa koja je široka stotine tisuća km, a sunčevo zračenje potiskuje taj materijal u rep pri čemu se diferencira prašinasti rep koji reflektira svjetlost i ionski rep koji je pobuđen da svijetli.

Foto: Hrvoje Jukica, snimljeno iz Zelova

Što možemo očekivati u bliskoj budućnosti od pojava na nebu, u kolovozu nas tradicionalno očekuju “suze sv. Lovre”, odnosno meteorski roj Perzeidi… Kad smo već kod toga, pojasnite našim čitateljima razliku između kometa, meteora, asteroida, meteorita?

Mala tijela, manja od jednog metra pa do mikroskopske veličine zovemo meteoroidima. Ako takvo tijelo uleti u atmosferu i zasvijetli to kao pojavu zovemo meteor. Ako nešto od njega stigne na Zemlju, onda to zovemo meteorit.

Asteroidi su tijela veća od jednog metra pa do više stotina km u promjeru.

Za komete je karakteristično da imaju jako izdužene putanje i imaju dosta raznih vrsta leda koji sublimiraju tj. prelaze direktno u plinovito stanje kad ih Sunce zagrije. Kometi stižu iz udaljenih dijelova Sunčeva sustava.

Meteorski rojevi su male čestice koje su posijali kometi. Kad Zemlja prolazi kroz takav roj onda imamo puno više meteora nego obično. Perzeidi (suze sv. Lovre) su najpoznatiji meteorski roj posebno zato što su oni ljeti kad ljudi mogu dugo ostati vani i promatrati. Maksimum Perzeida je oko 12. kolovoza.

Inače manji broj njih dolazi tijekom dva tjedna prije i dva tjedna poslije maksimuma. Kad čestica velikom brzinom uleti u atmosferu ona ionizira zrak pa vidimo taj ionizirani zrak kao meteorski trag. Nebeske krijesnice, to je najljepši hrvatski izraz za te tzv. “zvijezde padalice”. Nebeske krijesnice, rekao bih, najljepši je naziv u svijetu za tu pojavu. Sporadični meteori, koji nisu dio meteorskih rojeva, nastali su u sudarima asteroida i među njima ima onih većih koji ponekad stignu na površinu Zemlje. Meteori počnu izgarati na visini negdje između 80 i 100 km.

Kolika je vjerojatnost da će Zemlju pogoditi asteroid s kataklizmičkim posljedicama? Kakve su uopće sposobnosti čovječanstva da na vrijeme uoči takav objekt u svemiru, a posebno da ga uspije neutralizirati?

Mala je vjerojatnost da nas pogodi asteroid koji bi izazvao katastrofalne posljedice. Ipak, trebali bismo biti spremni. Danas nema spremnog sustava za obranu. Rekao bih da je sam čovjek na Zemlji najopasniji pa se zato najviše troši na naoružanje i nadgledanje odozgo a nema dovoljne političke volje i podrške da se branimo od možebitnih svemirskih uljeza. Dosad se nije dovoljno uložilo za otkrivanje novih asteroida. Oni koji su dosad otkriveni, znamo da nisu opasni. Morali bi više godina unaprijed saznati za opasnost da bi se pripremila obrana, skretanje opasnog asteroida. Skretanje bi trebalo obaviti barem godinu dana prije susreta s asteroidom.

Prije nekoliko dana je obilježena obljetnica prvog čovjeka na Mjesecu, prošla je 51 godina od tog pothvata. Koliko je uopće ljudi doista stupilo na površinu Zemljina prirodnog satelita? Iako su tada okolnosti u svijetu bile drugačije, a odlasci na Mjesec skupi, zašto se “odustalo” od Mjeseca u smislu potencijalne kolonizacije, barem za potrebe daljnjih istraživanja svemira?

Dvanaest ljudi je hodalo po površini Mjeseca i donijeli su 383 kg uzoraka na Zemlju u tijeku šest ekspedicija. No Apollo je bio program s određenim brojem letova koji su skupi. Usprkos željama i planovima nije bilo novaca za novi program. Agencija NASA ima nekoliko puta manji budžet nego u doba Apolla kada je bila utrka u svemiru u vrijeme hladnog rata. Danas nema boljih goriva da bi start sa Zemlje bio jednostavniji. I dalje su potrebne velike rakete-nosači. Sa Zemlje se kreće jedino motorima s kemijskim reakcijama.

Foto: Marko Posavec

Krajem ovog desetljeća treba doći do formiranja male baze na Mjesecu. Prije toga formirat će se mala postaja u orbiti oko Mjeseca. NASA, ESA, Japan, Kanada zainteresirani su za Mjesec a možda će im se pridružiti i Rusija. NR Kina će možda raditi samostalno u tom smjeru.

Prva sljedeća osoba na Mjesecu bit će žena, astronautkinja NASA-e. U planu je to 2024. g. ali vjerujem da će kasniti koju godinu. Prvi sljedeći let s posadom oko Mjeseca mogao bi biti 2022.

Što nas dovodi do idućeg velikog cilja, Marsa. Elon Musk i njegov SpaceX postigli su u niti 20 godina strahovite uspjehe, koliko je realno te kada bi se mogla očekivati kolonizacija Marsa?

Za Mars će trebati kompletirati letjelicu u orbiti oko Zemlje. Treba dovesti na stotine tona goriva u orbitu oko Zemlje. Lakše je poletjeti s Mjeseca ali tamo morate opet dopremiti sve što vam treba za putovanje na Mars. Zato kažem da treba krenuti iz Zemljine orbite. Tehnički gledajući ljudi bi mogli poletjeti prema Marsu za 10 do 20 godina. NASA ne bi mogla prije 2040. g. jer treba puno još problema riješiti. Elon Musk je puno učinio ali je pitanje koliko će ga tehnološki problemi zakočiti. Naime, kad razvijate potpuno novu letjelicu, onda naiđete na mnogo tehničkih problema koje niste baš očekivali. A Elon Musk ima jako ambiciozan program i teško je reći koliko se on može odužiti.

Logično je očekivati ljudsku bazu na Marsu u sljedećim desetljećima. A za neku kolonizaciju, teško je reći kada će biti moguća, ipak je sve to dosta skupo.

Kad je riječ o novim letjelicama, NASA ne bi bila spremna riskirati s razvojem jako ambicioznog projekta u kakav je spreman upustiti se jedan poduzetnik kakav je Elon Musk.

Čovječanstvu je poznato oko 3,500 planeta, mali broj je detaljnije “istražen”, još manje njih ima potencijalne uvjete za život, a svi su daleko od naših aktualnih mogućnosti svemirskih putovanja. Što je uopće potrebno da bi astronomi i znanstvenici pobliže promatrali neki planet kao potencijalnu novu Zemlju? Kakve su mogućnosti da je negdje nastao život na sličan način kao i na Zemlji?

Iako je otkriveno preko četiri tisuće planeta u drugim zvjezdanim sustavima, još nije otkriven planet za koji bismo mogli reći da stvarno sliči Zemlji. Budući novi teleskopi na Zemlji i u svemiru omogućit će nam dragocjene podatke o sastavu atmosfera tih planeta. Ta istraživanja važna su da bolje shvatimo naš Sunčev sustav, njegovo formiranje i razvoj. Ako otkrijemo “drugu Zemlju” to će nam omogućiti da bolje shvatimo naše mjesto u svemiru i da pravimo procjenu o mogućim nastanjivim planetima mada ih ne možemo posjetiti. Nemamo potrebne elemente na osnovu kojih bismo mogli procjenjivati učestalost života u svemiru pa makar života i na primitivnom nivou. Preko pola stoljeća traje potraga za mogućim radio-signalima drugih civilizacija ali još ništa nije otkriveno pa su mnogi, koji u tome sudjeluju, razočarani. Danas se koriste moćni radio-teleskopi u osluškivanju svemira. Također traga se i za drugim vrstama mogućih vanzemaljskih signala kao što je uporaba laserskih zraka.

Kao dugogodišnjem edukatoru koji je svakodnevno u kontaktu s mlađim naraštajima, kakav je Vaš dojam o zainteresiranosti djece za svemir, za astronomiju i za znanost općenito? Jesu li razvojem tehnologije posljednjih godina mladi postali zainteresiraniji za svijet oko sebe, za svemirska prostranstva ili su pak postali introvertniji?

Mnogi naši mladi pokazuju interes za istraživanje svemira. To je jako korisno jer ih potiče na učenje, potragu za znanjem. Međutim, pitanje je koliko naše društvo i škole podržavaju nadarene učenike, koliko im pomažu u njihovom usmjerenju. Slaba je sada situacija s astronomskim sekcijama u školama. A astronomija može mnoge mlade zainteresirati i usmjeriti na prirodne i tehničke znanosti.