U četvrtak, 26. studenog 2020.g. na Institutu Ruđer Bošković, u dvorani krila III. svečano je potpisan Sporazum o suradnji organizacija Hrvatske zajednice tehničke kulture (HZTK) i naše Jadransko aero-svemirske asocijacije (A3 – Adriatic Aerospace Association).
HZTK je krovna organizacija tehničke kulture u Republici Hrvatskoj, najzaslužnija za poticanje, razvoj i održavanje tehničke kulture u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj, a ovim Sporazumom A3 uključuje i aero-svemirski dio tehničke kulture u nacionalnu priču, te je ovo potpisivanje od velikog značaja kako za našu organizaciju, tako smo uvjereni i za HZTK, ali i svekoliku hrvatsku javnost, posebice obrazovni sektor.
Sporazum su potpisali ispred HZTK, predsjednik dr.sc. Damir Tomić i glavna tajnica Zdenka Terek te ispred A3, predsjednik dr.sc. Slobodan Danko Bosanac.
Posebna zahvala ravnatelju Instituta dr.sc. Davidu Matthewu Smithu na gostoprimstvu i podršci buduće suradnje nacionalne tehničke kulture i aerosvemirskog sektora u Hrvatskoj.
Cilj ovog Sporazuma je formiranje okvira za suradnju između HZTK i A3, kako bi se razvijali zajednički programi, inicijative, projekti i aktivnosti u okviru obrazovanja u tehničkim znanostima s naglaskom na svemirsku tehnologiju. Suradnja HZTK s A3 je od izuzetnog značaja za obje zajednice, kao uvjet za razvoj svemirskog programa RH te uključivanja u međunarodnu svemirsku zajednicu. Suradnja je ključna za stvaranje budućih partnerstava, organizaciju radionica, predavanja, poticanju rada na projektima među mladima kroz sudjelovanju stručnjaka, kao i razvijanje mreže s informacijama iz oblasti svemirskih inovacija.
SLOBODAN DANKO BOSANAC, fizičar sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, objašnjava zašto je Hrvatska zadnja članica Europske unije koja još nema vlastiti svemirski satelit te govori o detaljima projekta u koji su uključeni studenti i profesori iz pet zagrebačkih visokoškolskih ustanova
Brojnoj studentskoj ekipi iz Adriatic Aerospace Associationa (A3), hrvatske svemirske agencije na čijem je čelu Slobodan Danko Bosanac s Instituta Ruđer Bošković, ovih dana stiglo je moćno računalo nužno za realizaciju hrvatskog svemirskog projekta Perun I. Iza naziva Perun I krije se izgradnja prvog hrvatskog satelita koji će biti moguće lansirati, u najboljem slučaju, u drugoj polovici sljedeće, 2021. godine. Dakako, osiguraju li se potrebna sredstva za tu višegodišnju misiju kojoj se posvetio Slobodan Danko Bosanac, fizičar iz Zagreba s doktoratom na prestižnom britanskom sveučilištu. Realnije procjene, međutim, govore da će hrvatski satelit ipak biti lansiran tek 2022. godine, kada se osigura dovoljno novca kroz crowdfunding kampanju, poseban način prikupljanja sredstava koji se zasniva na privatnim donacijama bilo tvrtki bilo fizičkih osoba. Tako će i Hrvatska, kao zadnja među članicama Europske unije, dobiti svoj satelit. Trenutačno je jedina država iz tog prestižnog europskog društva koja još uvijek nije lansirala vlastiti satelit u zemljinu orbitu.
SLOBODAN DANKO BOSANAC SA SURADNICIMA PREDSTAVIO JE 2013. TADAŠNJEM PREDSJEDNIKU RH IVI JOSIPOVIĆU HRVATSKI SVEMIRSKI PROGRAM
NACIONALOVI NOVINARI POSJETILI SU PROŠLOGA TJEDNA zagrebačko Visoko učilište Algebra čiji su studenti i dio profesora uključeni u taj projekt te s novim računalom kreću u završnicu kreiranja suvremenog minijaturnog satelita. Projekt Perun I obuhvaća razvijanje, montiranje i lansiranje prvog hrvatskog satelita 2U CubeSat, čije će dimenzije biti 10 x 10 x 10 cm, a s nizom sličnih satelita bit će lansiran na raketi s koje će se odvojiti u zemljinoj orbiti. Glavna misija mu je potaknuti Hrvatsku na razvoj svemirske tehnologije.
‘KADA GOVORIMO O svemirskoj industriji, ljudi odmah pomisle na lansiranje raketa u svemir ili put na Mars, ali svemirska industrija je puno više od toga’, kaže Silvio Papić iz Algebre
Danas na njemu radi ekipa s pet visokoškolskih ustanova, u najvećem broju studenata. Uz studente s četiriju zagrebačkih fakulteta – Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Ekonomskog fakulteta i Prometnog fakulteta – uključeni su i domaćini sa zagrebačkog Visokog učilišta Algebra. O samim počecima projekta u razgovoru za Nacional govorio je Silvio Papić, voditelj studija sistemskog inženjerstva na zagrebačkom Visokom učilištu Algebra, jednoj od pet visokoškolskih ustanova koje su se, sa svojim studentima, priključile projektu.
„IDEJU O LANSIRANJU PRVOG HRVATSKOG SATELITA INICIRAO JE DR. BOSANAC s Instituta Ruđer Bošković. Prvi mu je korak bio uputiti prijedlog za suradnju našim ljudima koji su radili u poznatim svjetskim kompanijama visoke tehnologije. Ponudio je suradnju Zoranu Kahriću iz čuvene američke NASA-e, koja se bavi svemirskim istraživanjima te je svojedobno pokrenula i program Apollo, seriju američkih svemirskih misija uključujući i onu s ljudskom posadom na Mjesecu krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća. Sličnu ponudu za suradnju uputio je i Zdenku Uvaliću iz Airbusa. Dvojac vrhunskih hrvatskih stručnjaka iz dviju vodećih svjetskih kompanija pozitivno je reagirao na inicijativu doktora Bosanca. Već na prvom sastanku tada još neformalne skupine Adriatic Aerospace Association (A3) donesena je odluka da se krene u projekt gradnje hrvatskog satelita. Krug ljudi uključenih u projekt kontinuirano je rastao i sve više članova A3 angažiralo se na Perunu. Projekt lansiranja satelita u svemir iznimno je kompleksan i zahtijeva suradnju više organizacija i pojedinaca kroz široki spektar ekspertiza“, objasnio je Silvio Papić s Algebre. Papić je diplomirao aeronautiku na Prometnom fakultetu u Zagrebu, a potom je ostvario i uspješnu karijeru pilota helikoptera u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Letio je na helikopteru Mi8, a osim u vojnim zadaćama, sudjelovao je u brojnim akcijama traganja i spašavanja, kao i gašenju požara u jadranskom priobalju.
SLOBODAN DANKO BOSANAC UPORNO JE OD 2013. GODINE, kada je projekt pokrenut, posjećivao hrvatski državni vrh. S timom respektabilnih znanstvenika išao je u pohode bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću. Svejedno, do realizacije projekta još uvijek nije došlo.
Bosanac je diplomirao teorijsku fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a znanstvenu karijeru započeo je 1969. godine na Institutu Ruđer Bošković. Doktorirao je iz molekularne fizike na Sveučilištu u Sussexu. Bavio se i istraživanjima na Sveučilištu u Bristolu, drugom najmnogoljudnijem gradu u Velikoj Britaniji, a potom se vratio na Institut Ruđer Bošković. Još davne 1986. godine na Brijunima je pokrenuo važnu međunarodnu znanstvenu konferenciju na kojoj su sudjelovali poznati svjetski znanstvenici iz područja prirodnih znanosti, što nastoji obnoviti i održati sve do danas.
PITALI SMO BOSANCA ZAŠTO UPORNO, VEĆ GOTOVO ČITAVO DESETLJEĆE, promovira taj svemirski program, kada je teško zamislivo da će Hrvatska poslati svog astronauta u svemir? Osim toga, i hrvatsku javnost teško je uvjeriti u smisao takvih znanstvenih pothvata. Njegov odgovor bio je više nego razuman. Ne mora Hrvatska poslati astronaute u svemir, nije o tome riječ.
„To je usko gledanje. Te svemirske tehnologije uvijek se koriste i u druge svrhe. Navest ću vam jedan hrvatski primjer. Kad smo radili projekt svog satelita, trebala nam je kamera koja će slikati zemlju iz svemira. Nismo je išli kupiti u inozemstvo, nego smo potražili hrvatsku tvrtku koja bi mogla proizvesti takvu kameru i našli smo je. U prvom trenutku rekli su da oni to ne znaju, ali kad sam im poslao specifikaciju kamere, zaključili su da je mogu napraviti. Oni su već radili kamere za Mercedes, a ta kamera bila je naprednija od ove svemirske za koju sam im poslao specifikaciju. Danas se ta zagrebačka firma može reklamirati i sposobnošću sudjelovanja u proizvodnji za svemirske programe. Evo čemu zapravo služi hrvatski svemirski program“, izjavio je Slobodan Danko Bosanac.
Objasnio je i zašto je Hrvatska ostala na repu svemirskih istraživanja u Europskoj uniji i zašto su ispred nas i Bugarska i Rumunjska, koje već imaju svoje nacionalne satelite u zemljinoj orbiti:
„RUMUNJI I BUGARI SU JAKO DOBRI U SVEMIRSKIM ISTRAŽIVANJIMA, ali to ne iznenađuje. Zašto? Dok su bile u bloku sa Sovjetskim Savezom, razvijale su svoj svemirski program. Tako da su u Rumunjskoj i Bugarskoj postojali laboratoriji i centri za neka svemirska istraživanja, a kada se Sovjetski Savez raspao, to im je pripalo kao vrijedno nasljeđe iz ne baš poželjnog razdoblja. Imali su temelje, a Bugari su imali i svog astronauta u svemiru. Zato iz tog razdoblja vuku i prednost u tom području u odnosu na Hrvatsku, kao uostalom i sve ostale države Jugoslavije.“
Među suradnicima s međunarodnom reputacijom Bosanac je spomenuo i profesora Ognjana Božića, Dubrovčanina s Tehničkog sveučilišta u Braunschweigu, koje je, prema Bosancu, ponajbolje tehničko sveučilište u Njemačkoj. Postoji i jedna zanimljivost vezana uz Braunschweig. U tom je sveučilišnom gradu s 240.000 stanovnika i jedan od četiriju atomskih satova u svijetu, kojima se najtočnije mjeri i vrijeme na Zemlji.
Svi ti članovi hrvatske svemirske agencije iz inozemstva rade na konkretnim projektima, a Slobodan Danko Bosanac njihov je koordinator u Hrvatskoj koji s njima redovito komunicira. U stalnoj su vezi zahvaljujući suvremenoj tehnologiji.
UZ STUDENTE S ČETIRIJU ZAGREBAČKIH FAKULTETA – FAKULTETA STROJARSTVA I BRODOGRADNJE, FAKULTETA ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA, EKONOMSKOG FAKULTETA I PROMETNOG FAKULTETA, U PROJEKT SU UKLJUČENI I STUDENTI SA ZAGREBAČKOG VISOKOG UČILIŠTA ALGEBRA
Silvio Papić, voditelj sistemskog inženjerstva s veleučilišta Algebra, objasnio je koje sve kompanije sudjeluju u projektu Perun I:
„Na uspostavljanju zemaljske stanice u Hrvatskoj za prijem signala sa satelita angažirane su tvrtke Interval, Scam Marine Geolux i Amphinicy. U izradi samih komponenti satelita, koje su vrlo specifične, moraju zadovoljiti strogu kontrolu kvalitete i biti u stanju izdržati neprijateljske uvjete u svemiru, sudjeluju tvrtke Geolux, Amphinicy, Applied Ceramics, Scam Marine i Fakultet prometnih znanosti. Sklapanje satelita radit će se na Visokom učilištu Algebra, a testiranje satelita, što je vrlo kompleksan proces i zahtijeva skupu opremu, bit će izvedeno uz pomoć prijatelja iz Austrije s odjela aeronautike Tehničkog učilišta Wiener Neustadt. Austrijanci su bili vrlo raspoloženi za suradnju i pomoć Hrvatskoj pri prvim koracima u razvoju svemirske industrije. Osim tehničkih dijelova projekta, bitni su promocija i prikupljanje sredstava za lansiranje samog satelita, za što je zadužen Digital Talents, odjel Visokog učilišta Algebra, dok se oko donacija za lansiranje satelita brinu tvrtke Atir i Oikon. Osim spomenutih, u projektu sudjeluju, po potrebi, i mnoge druge tvrtke i pojedinci koji su članovi ili partneri projekta A3.“
SKLAPANJE SATELITA RADIT ĆE SE NA VISOKOM UČILIŠTU ALGEBRA, A TESTIRANJE SATELITA U AUSTRIJI’, REKAO JE SILVIO PAPIĆ S VELEUČILIŠTA ALGEBRA
NACIONALOVI SUGOVORNICI POSEBNO SU UKAZALI NA ČINJENICU da su „u projekt uključeni studenti koji odrađuju lavovski posao pa su tako postali i pioniri svemirske industrije u Republici Hrvatskoj“. A zašto to smatraju važnim, objasnio je Silvio Papić iz Algebre:
„Kada govorimo o svemirskoj industriji, ljudi odmah pomisle na lansiranje raketa u svemir ili put na Mars, ali svemirska industrija je puno više od toga. Da bi projekti vezani uz svemir bili uspješni, potrebne su razne druge grane gospodarstva poput ICT sektora koji razvija aplikacije i softvere koji se koriste za upravljanje satelitima, analize i razna mjerenja ili podatkovne znanosti potrebne za analizu ogromne količine podataka koji se prikupljaju i iz kojih treba izvući nešto smisleno. Zatim razvoj robota i robotskih komponenti, razvoj komunikacijskih sustava, izgradnja podatkovnih centara te razne druge aktivnosti bez kojih ni samo lansiranje raketa ne bi bilo moguće niti smisleno.“
DVOJAC VRHUNSKIH hrvatskih stručnjaka iz dviju vodećih svjetskih kompanija, NASA-e i Airbusa, pozitivno je reagirao na inicijativu doktora Bosanca o lansiranju hrvatskog satelita
MEĐU SUDIONICIMA U PROJEKTU JE FILIP KISIĆ, student treće godine programskog inženjerstva na Visokom učilištu Algebra. Obavlja zahtjevan posao voditelja projekta i programera operacijskog sustava. Evo što on kaže o svom angažmanu:
„Perun I meni predstavlja priliku da naučim kako raditi na projektu velikog opsega i na najboljoj tehnologiji današnjice, razvijam operacijski sustav i upoznam iznimne ljude s kojima dijelim slične interese. Glavne motivacije za rad su mi stvoriti prvi hrvatski satelit s fantastičnim ljudima i prenijeti znanje na druge, ali i osobni napredak u struci.“
Matija Makoter, student treće godine strojarstva u Zagrebu, rekao je da mu je želja postati astroinženjerom, za što u Hrvatskoj još ne postoji studijski program. U projekt se uključio još 2017. godine kao srednjoškolac. Sa Slobodanom Dankom Bosancem upoznao ga je prijatelj koji je znao za njegove afinitete.
„Od malena sam oduševljen svemirom i svemirskim istraživanjima, a ovaj projekt mi je ostvarenje dječačkog sna. Drago mi je što mogu raditi na nečemu što me stvarno zanima i ispunjava. Jedan sam od voditelja projekta, a bavim se hardverom. Trenutno radim na strukturi, odnosno kućištu satelita, 3D modeliranjem. Nabavljam komponente za satelit, bavim se i svemirskim pravom, a tražim i donatore pa tako pomažem ekipi iz marketinga. Moji daljnji planovi su završiti preddiplomski, možda čak otići na diplomski studij astroinženjerstva izvan hrvatske, a namjera mi je i ustrajati u ovom projektu“, rekao je Makoter.
I Danko Grigor, student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, uključen je u projekt Perun I, ali kao dio marketinškog tima. Prema vlastitim riječima, sudjeluje u izradi poslovnog plana i sadržaja na društvenim mrežama, a nada se da će početi raditi i na prikupljanju novca za realizaciju projekta. O svemu piše i blog.
‘GLAVNE MOTIVACIJE za rad su mi stvoriti prvi hrvatski satelit s fantastičnim ljudima i prenijeti znanje na druge, ali i osobni napredak u struci’, kaže student Filip Kisić o Perunu 1
„CILJ BLOGA I KOMUNIKACIJE PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA je popularizacija svemirskog istraživanja, ali i svemira općenito. Kao studentu ekonomije posebno mi je zanimljivo područje svemirske industrije. Smatram da ovaj projekt može biti njen pravi pokretač u Hrvatskoj. Želimo da Perun I pokaže da se to može i potakne studente, poduzetnike i ostale da se uključe u slične projekte.“
Ivan Grgić student je diplomskog studija digitalnog marketinga na Algebri, gdje trenutno čeka na datum obrane diplomskog rada na temu oglašavanja u videoigricama.
„Trenutačno radim i kao junior strateški planer u reklamnoj agenciji BBDO Zagreb te u Digital Talents, maloj agenciji u vlasništvu Algebre koja me dovela do projekta Perun I. Kao dio marketinškog tima u projektu sudjelujem kao strateg i kreativac. S jedne strane radim na izradi poslovnog plana, a s druge na izradi komunikacijske strategije te osmišljavanju slogana i vizuala. Priključio sam se tom projektu iz osobne znatiželje, a pružila mi se jedinstvena prilika surađivati s ljudima koji posjeduju velika znanja o svemirskim tehnologijama i uz koje mogu naučiti potpuno nove stvari o temi o kojoj sam donedavno malo znao. Ovaj projekt objedinjuje mnoga područja znanosti i pruža mi mogućnost da iz prve ruke svjedočim i sudjelujem u stvaranju svemirske tehnologije te gradim priču o prvom hrvatskom satelitu. I, naravno, uđem u povijest kao dio tima koji je lansirao prvi hrvatski satelit. Vječni život!“
I Ana-Marija Jadanec s Algebre članica je marketinškog tima te radi na istraživanju tržišta i izradi komunikacijske strategije i kreativne izvedbe.
RUMUNJI I BUGARI SU JAKO DOBRI U SVEMIRSKIM ISTRAŽIVANJIMA, ALI TO NE IZNENAĐUJE JER SU BILI U SOVJETSKOM BLOKU’, KAŽE SLOBODAN DANKO BOSANAC
„NAŠ ZADATAK JE ŠIROJ PUBLICI PRIBLIŽITI TAJ AMBICIOZNI PROJEKT i pokazati da iako isprva zvuči nedostižno, itekako je u Hrvatskoj ostvariv. Kako bismo pronašli najbolji pristup, krenuli smo od istraživanja stavova javnosti o izgradnji i lansiranju malih satelita, koja će u formi izvještaja biti objavljena na web stranici Peruna I. Iako je biti prvi i sudjelovati u razvoju novog i dosad neviđenog, samo po sebi izazovan, ali i izrazito zanimljiv proces, posebno me privuklo to što iza svega stoji inspirativna, skoro i bajkovita ideja o lansiranju prvog hrvatskog satelita.“
Veliku snagu projekta prepoznala je i u njegovu interdisciplinarnom pristupu koji je ujedinio stručnjake iz različitih područja:
„Zato uopće nije čudno vidjeti ‘marketingaše’ na raspravama o komponentama satelita ili inženjere kako sudjeluju u izradi marketinškog plana. Takav cjeloviti pristup i međusobna razmjena znanja, osim što doprinose njegovoj izvedivosti, ujedno koriste svima nama koji sudjelujemo u projektu.“
JEDAN OD VODITELJA PROJEKTA PERUN I JE I LUKA KOROV, programer operacijskog sustava za računalo satelita koji je tako spojio svoja dva velika interesa – računarstvo i svemir. To je i pobliže objasnio:
„U nedostatku mogućnosti za specijalizaciju na području svemirskih tehnologija u Hrvatskoj, što se nadamo da ćemo ovim projektom promijeniti, odlučio sam se za studij računarstva na FER-u, gdje sam trenutno na drugoj godini. Sudjelovanje na ovom projektu pruža priliku neprestanog učenja, razvoja novih vještina, upoznavanja ambicioznih i ustrajnih ljudi i suradnje s njima, ali i prenošenja vlastitog znanja drugima. Upravo to me u početku privuklo projektu te zadržalo sve do danas.“
U ponedjeljak, 16. studenog 2020.g. na poziv Ureda predsjednika Republike Hrvatske gosp. Zorana Milanovića, održali smo radni posjet i sastanak sa savjetnicom Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje gđom. Jadrankom Živković. Našu Adriatic Aerospace Association predstavljali su predsjednik Slobodan Danko Bosanac, član Upravnog odbora Silvio Papić, kolegice Ida Srdić i Jasenka Duvnjak, Stevče Arsoski te glavni tajnik Danko Kočiš.
Uvodnu riječ održao je predsjednik Bosanac u kojoj je predstavio dosadašnji rad i aktivnosti naše organizacije te značaj koji A3 predstavlja za Republiku Hrvatsku, posebice za budućnost obrazovanja, znanosti i gospodarstva. Kolega Stevče Arsoski uputio je Ured predsjednika u naše napore na području osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, radu svemirskih sekcija pri tehničkim školama i naporima u približavanju svemirskih aktivnosti našim školarcima. Kolega Silvio Papić naglasio je specifičnosti naših projekata u visokom školstvu, te što RH dobiva stvaranjem ovakvih inženjera i znanstvenika na području svemirskih tehnologija. Kolegica Srdić povezala je područje edukacije s gospodarstvom te u kojem smjeru graditi budućnost hrvatske svemirske industrije. Tajnik Kočiš iznio je svu pozitivnu praksu popularizacije svemirskih aktivnosti u područjima i obrazovanja, znanosti i gospodarstva kroz popularne aktivnosti obilježavanja Svjetskog tjedna svemira i rada naših kolegica i kolega u Savjetodavnom vijeću svemirske generacije. Predsjednik Bosanac na kraju sumirao je sve rečeno i zamolio Ured predsjednika RH da nam bude potpora u daljnjem radu kroz prihvaćanja pokroviteljstva nad našim najbitnijim aktivnostima, organizacijom Brijunske konferencije, drugih konferencija na temu svemira, kao i podršci projekta prvog hrvatskog satelita Peruna I i Svjetskom tjednu svemira.
Savjetnica Predsjednika RH gđa. Žarković s velikim interesom je slušala izlaganja naših članova, što se očitovalo i u velikom broju pitanja za naše članove koji su predstavljali našu organizaciju, za koje smo više nego profesionalno odradili i zaključili sastanak na obostrano zadovoljstvo i Ureda predsjednika i naše A3. Ured predsjednika RH redovito ćemo obavještavati o budućim nacionalnim aktivnostima na njihovu zamolbu i nadamo se da ćemo izvrsno surađivati na promociji obrazovanja, znanosti i gospodarstva kroz svemirske aktivnosti na području naše RH.
U sklopu projekta „Skok u znanost-E“ Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac u Sisku Stevče Arsoski, profesor na Tehničkoj školi u Sisku, održao je virtualno predavanje pod naslovom „Ionski motori“ namijenjeno osnovnoškolskom uzrastu.
U 159. emisiji STUDOMAT Radio Studenta gostovali su kolege Filip Kisić, Matija Makoter i Luka Korov koji su predstavili rad na prvom hrvatskom satelitu.
Priče o naseljavanju drugih odredišta u svemiru zvuče sve manje bajkovito otkako su se znanstvenim i tehnološkim otkrićima o drugim planetima pridružili urbanističko-gospodarsko-sociološki projekti koji pokazuju kako bi funkcionalne nastambe na Marsu mogle izgledati. Kristaliziraju se i procjene tko bi ondje mogao uživati
Tko je nezadovoljan životom na Zemlji, može početi planirati selidbu na neku drugu svemirsku destinaciju, možda mu se posreći i postane jedan od milijun budućih stanovnika Marsa. Otkako je NASA na Crvenom planetu otkrila vodu znanstvenici, ljubitelji svemira i poneki poduzetnik poput Elona Muska razmišljaju o naseljavanju toga planeta, stoji u članku koji nam donosi lider.media autorice Kate Pranić.
Udruženje The Mars Society otišlo je i korak dalje te je početkom ove godine objavilo natječaj ‘Mars City State Design’ pozivajući arhitekte, inženjere i entuzijaste raznih profila da osmisle arhitekturu grada-države Mars. Odazvalo se 175 timova iz više od deset zemalja svijeta i u finale ih je ušlo deset, a pet pobjednika proglašeno je na međunarodnoj konvenciji ‘The Mars Society’ održanoj potkraj listopada ove godine. Putem interneta pratilo ju je pet tisuća ljudi koji su slušali predavanja 150 govornika, stručnjaka za istraživanje Marsa i općenito svemira, a koji su govorili o najnovijim znanstvenim dostignućima i izazovima vezanim uz istraživanje i moguće naseljavanje Marsa. Prvo mjesto pripalo je timu Nexus Aurora, sastavljenome od pripadnika nekoliko nacija, drugo je osvojio Southern Cross Innovations iz Australije, treće Navarro Rémy Foundation iz Francuske, četvrto Phlegra Prime iz SAD-a, a peto Korolev Crater SAR iz Australije.
Simbolične nagrade
Svaki je tim na konvenciji održao videoprezentaciju u kojoj je detaljno objasnio kako zamišlja arhitekturu grada-države Mars. Tim videozapisom upotpunili su svoje prijedloge od dvadeset stranica pisanog materijala, a koji će uskoro na YouTubeovoj stranici udruženja Mars biti dostupni i onima koji nisu pratili konvenciju. Pobjednici natječaja dobili su i simbolične novčane nagrade, prvo mjesto nagrađeno je s deset tisuća dolara, drugo s pet, treće s dvije i pol tisuće, četvrtom je pripala tisuća, a petome petsto dolara.
Zadatak inženjera i arhitekata bio je osmisliti najbolji urbanistički plan za grad-državu Mars koji bi funkcionirao samoodrživo i gdje bi se razvijalo gospodarstvo, kultura, politika, društvo… sve ono što neku državu čini zajednicom građana i državom. Osim na arhitekturu naselja, dio projekta odnosio se i na planiranje gospodarskog razvoja – proizvodnju hrane, odjeće, električne energije, robe široke potrošnje, strojeva i vozila, svega onoga što treba za suvremen život čovjeka.
Ponešto od toga treba uvesti i sa Zemlje, primjerice, napredne tehnologije koje bi odigrale najveću ulogu u naseljavanju Marsa. Neki od problema koje su natjecatelji trebali riješiti su: koji će se inženjerski sustavi upotrijebiti i kako će raditi, kako grad-državu učiniti ekonomski uspješnom i održivom, koje bi škole, kulturne, umjetničke i sportske aktivnosti trebale postojati, kako Mars učiniti privlačnim i ugodnim mjestom za život, odnosno boljim od onoga kakav je na Zemlji, te kako bi tom svemirskom državom trebalo vladati.
Najbolje odredište
Dr. Robert Zubrin, predsjednik The Mars Societyja, rekao je da su finalisti natječaja odradili prekrasan posao iznoseći prijedloge za dugoročno ljudsko naseljavanje planeta Mars, uzimajući u obzir mnoge važne čimbenike.
– Njihovi detaljni napori pomoći će i znanstvenoj zajednici i široj javnosti da bolje razumiju što je potrebno za uspostavljanje prvoga velikoga grada na Crvenom planetu u ne tako dalekoj budućnosti – rekao Zubrin te najavio knjigu ‘Mars City States: New Societies for a New World’, koja izlazi iduće godine, a u kojoj će biti objavljeno dvadeset najboljih sa spomenutog natječaja.
Toga natječaja zacijelo ne bi bilo da NASA nije prije nekoliko godina pronašla vodu na Crvenom planetu, a prošle godine i napravila kartu na kojoj su prikazana područja Marsa u kojima se nalazi zaleđena voda na dubini od samo dva i pol centimetra ispod površine, što je preduvjet za naseljavanje kao i sunčevo svjetlo, kojega ima dovoljno u dijelu planeta gdje se nalazi voda. Znanstvenici NASA-e vjeruju da je Arcadia Planitia, područje u sjevernoj hemisferi Marsa, zasad najbolje mjesto za slijetanje astronauta, ali ne i jedino pa i dalje istražuju Crveni planet i predviđaju da će za petnaestak godina američki astronauti zakoračiti na Mars.
Preduvjeti za organizirani život
Iako je otkriće vode na Marsu glavni razlog optimizmu kad je riječ o potencijalnom naseljavanju planeta, to je samo jedan od uvjeta potrebnih za život, ali, prema mišljenju fizičara i znanstvenika Slobodana Danka Bosanca, koji se bavi razvojem svemirske tehnologije i u sklopu tvrtke Adriatic Aerospace Association priprema lansiranje prvoga hrvatskoga satelita, za Zemljane nije dovoljan. Što bi sve trebalo, osim vode, za život čovjeka u svemiru?
Bosanac ističe da je gotovo univerzalno mišljenje, koje i astronomi šire, da je voda indikacija postojanja života. Tvrdi da je to nakaradno mišljenje jer je u svemiru voda najzastupljenija poslije ugljikova monoksida. Ona se u međuzvjezdanom prostoru nalazi kao slobodna molekula, a na asteroidima i planetima nalazi se ukomponirana u stijene. Na Zemlji je isto tako, međutim, zbog ogromnih tlakova koji se stvaraju hlađenjem Zemljine kore voda je istisnuta iz njih i pojavljuje se kao ocean. Prema nekim procjenama u dubokoj Zemljinoj kori ima dovoljno vode da potpuno potopi sve kontinente.
– Za organizirani život o kojem se priča, njih milijun na Marsu, potrebne su tri najvažnije komponente: voda, hrana i održivi ciklus kisik-ugljikov dioksid. Međutim, iznad njih je energija, bez nje je nemoguće osigurati te komponente. Pod pretpostavkom da se osigura izvor nepresušne energije, jer intenzitet sunčeve na Marsu je upola manji od onog na Zemlji te se teško može računati na nju, zajednica na Marsu može stvoriti društveni sustav koji omogućava održivu opskrbu tih triju komponenti. To je prije svega društvo vegetarijanaca jer je proizvodnja proteina životinjskog podrijetla iznimno zahtjevna zbog potrošnje vode, ali i hrane za životinje. Možda je rješenje umjetna proizvodnja tog izvora proteina, i te se mogućnosti istražuju. Međutim, najjeftinija je proizvodnja hrane biljnog podrijetla, ujedno je ona u ciklusu (ugljikov dioksid plus voda ide u kisik plus šećeri (hrana)). Oblik društvene zajednice pretežno bi bio poljoprivredni, industrija bi bila za održavanje zajednice i nešto razvoja – objašnjava Bosanac.
Pouke za Zemlju
Naglašava da je tu i praktični problem – kako osigurati temeljne elemente za biljke: dušik, fosfor i kalij i još dosta drugih. Tlo Marsa sadrži te elemente, ali u drukčijim omjerima i potrebno je uzgojiti biljne sorte prilagođene njemu. Osim toga, tlo Marsa ima za biljke toksične spojeve koji se trebaju ukloniti prije sadnje. A tu je i problem količine bilja potrebnog za recikliranje ugljikova dioksida.
– Procjene govore da za jednu odraslu osobu treba oko 16.000 listova bilja da je održi na životu i to ako je lišće stalno izloženo izvoru energije. Srednje veliko stablo sadrži oko 16.000 listova, tako da za zajednicu od milijun ljudi treba barem milijun stabala i izvor stalne energije za fotosintezu. To je samo dio problema, prema tome zajednica od milijun ljudi na Marsu treba čekati dosta vremena. Međutim, takva su razmišljanja jako korisna jer upućuju na to kako da održimo svoj razvoj na Zemlji – napominje Bosanac.
Novi put evolucije
No teškoće s opskrbom hrane za milijun ljudi nisu jedini problem, tu je i sila teže. Bosanac pojašnjava da na Marsu nema nekih posebnih tektonskih poremećaja; vjetrovi pušu velikom brzinom i premda je atmosfera gotovo vakuum mogu izazvati velike teškoće jer sa sobom nose i prašinu, ali za ljude je najgora sila teže, koja iznosi trećinu od zemaljske.
– To znači da naše mišićno tkivo koje je pripremljeno nositi teret od, primjerice, 60 kilograma na Zemlji, na Marsu se mora nositi sa samo 20 kilograma. Neizbježna je atrofija mišićnog tkiva, ali i kostiju. Dakle, zajednica ljudi na Marsu krenula bi svojim putem evolucije – objašnjava Bosanac.
Pritom ističe da je naseljavanje Marsa nezamislivo bez pomoći novih tehnologija, odnosno robota i umjetne inteligencije. Jer treba istražiti područja izvan zajednice gdje je vakuum, a to mogu jedino roboti i to oni koji samostalno donose odluke, a ne oni pod komandom iz nekog centra, što znači da moraju imati kognitivne sposobnosti, inteligenciju.
English
