Objavljeno

Znanstveno popodne sa Zoranom Kahrićem i Zdenkom Uvalićem: ICESat-2 i Konstruiranje svemirskih letjelica

Znanstveno popodne Adriatic Aerospace Associationa održano 29. listopada 2018.g., na Institutu Ruđera Boškovića, privuklo je velik broj zainteresiranih koji su prisustvovali dvama predavanjima, prvo gosp. Zorana Kahrića na temu ICESat-2, kako mjeriti promjene leda na polovima s 500km, te drugo gosp. Zdenka Uvalića na temu Kako se izrađuju svemirske letjelice.

Predavanje gosp. Zorana Kahrića, ICESat-2

Predavanje gosp. Zdenka Uvalića Kako se izrađuju svemirske letjelice

ICESat-2, Kako mjeriti promjene leda na polovima s 500km.

U predavanju je dan opis rada upravo lansiranog NASA-inog satelita ICESat-2 (https://www.nasa.gov/content/goddard/icesat-2 ) koji će mjeriti promjene ledenog pokrivača na polovima, putovanje santi leda i rast vegetacije. Teorija i praksa kako mjeriti 1cm sa satelita 500km
udaljenog koji putuje 8km u sekundi – i zašto to košta 1.2 milijarde dolara.  Pogled na design, proizvodnju, testiranje, probleme i lansiranje.

Zoran Kahrić je diplomirao elektrotehniku na Concordia University u Montrealu i magistrirao elektrotehniku na Boston University.

Radi u NASA Goddard Space Flight Center od 2001. kao elektro-inženjer, test inženjer i inženjer za radijacijske efekte. Za to vrijeme je radio na mnogim projektima, od velikih i poznatih kao James Web teleskop do malih koji imaju vrlo specifičnu namjenu. Između 2013. i 2017. je radio na izradi i testiranju laser detektora za ICESat-2 projekt i na razvoju komunikacije između ICESat-2 i zemaljskih stanica.

Od 2017 radi kao Lead Test Engineer na PACE projektu gdje vodi tim koji testira elektroniku. Cilj programa je pračenje života u oceanima mjerenjem raznih vrsta planktona. Satelit je planiran početi s radom 2020.

Kako se izrađuju svemirske letjelice?

U prosjeku, svaka četiri dana pokuša se postaviti svemirska letjelica u orbitu. Prošle 2017. godine zabilježeno je 90 uspješnih lansiranja i 6 neuspješnih.

Svemirska letjelica je složen stroj visoke pouzdanosti koji mora preživjeti neizmjernu razinu vibracija prilikom lansiranja, te raditi u potpuno negostoljubivom okruženju:

  • oštroj toplinskoj okolini,
  • dugotrajnom izlaganju zračenju,
  • pad snage zbog kiše meteora,

i uz sve to, obavljanje posla za koji je i zamišljena.

Svemirske letjelice ne mogu biti popravljene u svemiru, niti biti vraćene proizvođaču na reklamaciju. Jednostavno, za konstruktore svemirskih letjelica, neuspjeh nije opcija!

Predavanje će nas odvesti na putovanje svemirskom letjelicom od kolijevke pa do groba. Biti će govora o dramatičnom proizvodnom ciklusu letjelice, podijeljenom u posebne faze izrade, razdijeljenih projektnim evaluacijama. Uroniti ćemo u srce inženjerstva svemirske letjelice i opisati neke od stvarnih problema konstrukcije svemirskih letjelica.

Zdenko Uvalić rođen je 1966. godine. Studirao je Aerospace Engineering na Sveučilištu Kingston u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je stekao prvostupanjsku diplomu. Između 2001. i 2008. godine radio je u EADS Astrium kao glavni inženjer konstruktor kako na vojnim tako i komercijalnim telekomunikacijskim satelitima. Godine 2007. pridružio se EADS Astrium’s Earth Observation Navigation & Science Section, gdje je radio na ExoMars rover programu. Između 2009. i 2013. bio je odgovoran za sve tehničke i dizajnerske aspekte arhitekture strukturnih i mehaničkih podsustava Sentinel 5p satelita. Dobio je nagradu za izuzetan doprinos projektu.

U rujnu 2013. Zdenko je preuzeo dužnost višeg strukturnog inženjera u “Aircraft Research Association” (ARA) u Bedfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je radio na razvoju, uvođenju i verifikaciju inovativnih multifizičkih Finite Element Analysis naprezanja materijala modela u zračnim tunelima.

Godine 2015. vratio se u Airbus DS (bivši EADS Astrium) gdje je preuzeo ulogu Mehaničkog Arhitekta na programu Solar Orbiter kao i potporu drugim projektima u tijeku.

Zdenko je ovlašteni inženjer i član “Institute of Mechanical Engineers”, IMechE u Ujedinjenom Kraljestvu.

Objavljeno

Poziv na znanstveno popodne na IRB-u predavača Zorana Kahrića i Zdenka Uvalića

Nakon predavanja gosp. Radonića, A3 nastavlja sa organizacijom znanstvenih predavanja. Iduće znanstveno popodne održati će se u ponedjeljak, 29. listopada 2018.g., također na Institutu Ruđera Boškovića, u Dvorani III krila, a ovaj puta sastojati će se iz dva predavanja, prvo s početkom u 15 sati, gosp. Zoran Kahrić sa temom ICESat-2, kako mjeriti promjene leda na polovima s 500km, te drugo s početkom u 16.30 sati, gosp. Zdenko Uvalić s temom Kako se izrađuju svemirske letjelice.

ICESat-2, Kako mjeriti promjene leda na polovima s 500km.

U predavanju će biti dan opis rada upravo lansiranog NASA-inog satelita ICESat-2 (https://www.nasa.gov/content/goddard/icesat-2 ) koji će mjeriti promjene ledenog pokrivača na polovima, putovanje santi leda i rast vegetacije. Teorija i praksa kako mjeriti 1cm sa satelita 500km
udaljenog koji putuje 8km u sekundi – i zasto to košta 1.2 milijarde dolara.  Pogled na design, proizvodnju, testiranje, probleme i lansiranje.

Zoran Kahrić je diplomirao elektrotehniku na Concordia University u Montrealu i magistrirao elektrotehniku na Boston University.

Radi u NASA Goddard Space Flight Center od 2001 kao elektro-inženjer, test inženjer i inženjer za radijacijske efekte. Za to vrijeme je radio na mnogim projektima, od velikih i poznatih kao James Web teleskop do malih koji imaju vrlo specifičnu namjenu. Između 2013 i 2017 je radio na izradi i testiranju laser detektora za ICESat-2 projekt i na razvoju komunikacije između ICESat-2 i zemaljskih stanica.

Od 2017 radi kao Lead Test Engineer na PACE projektu gdje vodi tim koji testira elektroniku. Cilj programa je pračenje života u oceanima mjerenjem raznih vrsta planktona. Satelit je planiran početi s radom 2020.

Kako se izrađuju svemirske letjelice?

U prosjeku, svaka četiri dana pokuša se postaviti svemirska letjelica u orbitu. Prošle 2017. godine zabilježeno je 90 uspješnih lansiranja i 6 neuspješnih.

Svemirska letjelica je složen stroj visoke pouzdanosti koji mora preživjeti neizmjernu raiznu vibracija prilikom lansiranja, te raditi u potpuo negostoljubivom okruženju:

  • oštroj toplinskoj okolini,
  • dugotrajnom izlaganju zračenju,
  • pad snage zbog kiše meteora,

i uz sve to, obavljanje posla za koji je i zamišljena.

Svemirske letjelice ne mogu biti popravljene u svemiru, niti biti vraćene proizvođaču na reklamaciju. Jednostavno, za konstruktore svemirskih letjelica, neuspjeh nije opcija!

Predavanje će nas odvesti na putovanje svemirskom letjelicom od kolijevke pa do groba. Biti će govora o dramatičnom proizvodnom ciklusu letjelice, podijeljenom u posebne faze izrade, razdijeljenih projektnim evaluacijama. Uroniti ćemo u srce inženjerstva svemirske letjelice i opisati neke od stvarnih problema konstrukcije svemirskih letjelica.

Zdenko Uvalić rođen je 1966. godine. Studirao je Aerospace Engineering na Sveučilištu Kingston u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je stekao prvostupanjsku diplomu. Između 2001. i 2008. godine radio je u EADS Astrium kao glavni inženjer konstruktor kako na vojnim tako i komercijalnim telekomunikacijskim satelitima. Godine 2007. pridružio se EADS Astrium’s Earth Observation Navigation & Science Section, gdje je radio na ExoMars rover programu. Između 2009. i 2013. bio je odgovoran za sve tehničke i dizajnerske aspekte arhitekture strukturnih i mehaničkih podsustava Sentinel 5p satelita. Dobio je nagradu za izuzetan doprinos projektu.

U rujnu 2013. Zdenko je preuzeo dužnost višeg strukturnog inženjera u “Aircraft Research Association” (ARA) u Bedfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je radio na razvoju, uvođenju i verifikaciju inovativnih multifizičkih Finite Element Analysis naprezanja materijala modela u zračnim tunelima.

Godine 2015. vratio se u Airbus DS (bivši EADS Astrium) gdje je preuzeo ulogu Mehaničkog Arhitekta na programu Solar Orbiter kao i potporu drugim projektima u tijeku.

Zdenko je ovlašteni inženjer i član “Institute of Mechanical Engineers”, IMechE u Ujedinjenom Kraljestvu.

Objavljeno

Održano predavanje Ante Radonića: Astronautika danas i sutra

Kako smo nedavno najavili, na Institutu Ruđer Bošković, 17. listopada 2018. gosp. Ante Radonić održao je popularno-znanstveno predavanje na temu Astronautika danas i sutra.

Predavanjem pokriveni su dosezi drugih država i njihovih raketnih programa  između ostalih JAXA-e i njihovim rekordom najmanje rakete koja može ponijeti satelit u zemljinu orbitu. Uz raketne programe, pokriveno je i područje malih satelita, svih onih tehnologija koje su u interesu A3 i kojima se naša organizacija trenutno bavi.

Kako je trenutno aktualna JAXA-ina svemirska misija sonde Hayabusa II na asteroid Ryugu, naglasak je bio na tehnologijama sonde kao i roverima Minerva-II i MASCOT koji se kreću po površini asteroida i prikupljaju znanstvene podatke te način na koji će se uzorci sigurno vratiti na Zemlju.

Nadalje u predavanju bilo je riječi o završenom projektu Google Xprize, indijskoj misiji na Mjesec sa landerom Chandrayaan-2, NASA-inoj misiji na Mars InSight, Osirix -REx misiji na asteroid Bennu, Paker sunčevoj sondi i drugim aktualnim misijama.

Snimku predavanja možete pogledati u nastavku.

Objavljeno

Javno popularno-znanstveno predavanje Ante Radonića: Astronautika danas i sutra

Uz naše znanstvene aktivnosti, jedna od njih je i popularizacija znanosti i tehnologije. Vodeći se time, odlučili smo krenuti u organizaciju popularno-znanstvenih predavanja.

Prvo predavanje pod nazivom “Astronautika danas i sutra” održati će cijenjeni kolega Ante Radonić 17. listopada 2018.g. s početkom u 16 sati na Institutu Ruđer Bošković.

Predavanje će pokriti aktualne misije lansiranja u orbitu kao i na Zemlji bliska nebeska tijela – Mjesec i Mars, misijama Kineske svemirske agencije, kao i privatnih kompanija poput SpaceX-a i njihovog raketnog programa.

O predavaču

Ante Radonić rođen je u Korčuli. Više od četrdeset godina radio je u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu na radnom mjestu voditelja planetarija s odjelom astronautike. Bavi se popularizacijom astronomije, astronautike i raketne tehnike. Održava aktualna javna predavanja i tribine za građanstvo. Dosad je održao više od osam stotina javnih predavanja u više od trideset gradova širom Hrvatske. Objavio je tristotinjak popularno-znanstvenih članaka u časopisima, tjednicima i dnevnim listovima. Najviše je pisao za časopis zagrebačke zvjezdarnice Čovjek i svemir (od 1970.), kao i za časopis “Priroda”. Često na raznim radijskim i televizijskim postajama komentira događaje na polju istraživanja svemira i svemirskih letova. Od 1997. stalni je stručni suradnik tjedne emisije Andromeda, posvećene istraživanju svemira, na Drugome programu Hrvatskoga radija utorkom, koja se emitira od 20 do 22 sata. Dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatske zajednice tehničke kulture (2014).

Objavljeno

Ariane’s Cup: Više od tisuću zaposlenika tvrtki europskog svemirskog sektora prvi put jedrili na Jadranu

Budući da smo za Boeing već radili radar za mjerenje vertikalne brzine zrakoplova, idući je logičan korak naša suradnja s Airbusom, a ovakva su događanja izvrsna prilika da mala tvrtka poput naše poboljša svoju uočljivost kod takvih velikih kompanija, otkrio nam je Tomislav Grubeša, suosnivač tvrtke Geolux i jedan od šestorice hrvatskih znanstvenika i poduzetnika iz udruge Adriatic Aerospace Association (A3), hrvatskog tima na Ariane’s Cupu.

Uz Grubešu, naši predstavnici na Ariane’s Cupu, najvećoj tradicionalnoj poslovnoj regati europske svemirske industrije koja se ovaj vikend održavala u trogirskoj marini Baotić, još su i Slobodan Bosanac, Bojan Jerbić, Mile Ivanda, Hrvoje Zorc i Bogomir Hren, piše portal novac.hr.

Trogirska je marina, međutim, bila tek početak njihove “svemirske odiseje” na Jadranu. Jučer su na katamaranu Matarma, uz južni vjetar i stihove stare pjesme “Mislio sam da je život”, iz marine Baotić krenuli prema cilju, na peterosatno jedrenje do finiša na Palmižani.

Bili su uz bok s 1003 zaposlenika tvrtki europskog svemirskog sektora, Europske svemirske agencije (ESA) i kompanija poput Airbusa, Daimlera, Inmarsata i Talesa, koji su jedrili na više od stotinu jedrilica. Prizor je to kojemu Hrvatska prije nije svjedočila jer su europski “svemirci” prvi put, za svoje 39. izdanje, izabrali baš Jadransko more, i to pod organizacijskom palicom domaće tvrtke Business Sailing Experience Agency.

Sklapanje poznanstva

Stigavši do cilja na Palmižani, poznatoj nautičkoj jet set destinaciji na jednom od hvarskih Paklenih otoka, Svetom Klementu, rang-lista ipak pada u drugi plan. Naime, osim tradicionalnog odmjeravanja jedriličarskih sposobnosti, Ariane’s Cup služi i kao prilika za neformalno upoznavanje, razmjenu ideja te sklapanje potencijalnih suradnji između europskih tvrtki u svemirskom sektoru. Sklopiti poznanstva, ostvariti kontakte i provjeriti iskustva i primjere dobre prakse koje bi i hrvatske tvrtke mogle iskoristiti za vlastite projekte misija je naših znanstvenika i poduzetnika iz A3, udruge koja se bavi poticanjem istraživanja i razvoja domaćeg svemirskog sektora, a okupljeni su uz pomoć Jutarnjeg lista i portala Novac.hr.

Ariane’s Cup su osnovala dvojica Francuza, Jean-Claude Bourgeon i Roger Bouché-Pillon. Obojica su radili u Arianespaceu, multinacionalnoj kompaniji sa sjedištem u Francuskoj, koja se specijalizirala za lansiranje svemirskih letjelica. Njihova tradicija poslovnog jedrenja traje gotovo od samog početka, od 1980. godine kada je tvrtka osnovana. Čak i danas je tvrtka Arianespace zadužena za lansiranje satelita Europske svemirske agencije (ESA). Lansiranje satelita je upravo i ambicija naše “šestorice veličanstvenih”. Zajedno, svaki sa svojom ekspertizom iz astronautike, astrofizike, mikrovalnih tehnologija, molekulske fizike i umjetne inteligencije, rade na svemirskom projektu “Perun”, prvom hrvatskom cube-satelitu koji bi trebao biti lansiran u orbitu iduće godine.

– Kada bi sve išlo prema planu, mi bismo naš satelit napravili za 18 mjeseci, a to uključuje i izradu komponenti, slaganje, testiranje i lansiranje – objasnio je Hrvoje Zorc, voditelj projekta “Perun” i znanstvenik koji je do umirovljenja bio predstojnik Zavoda za laserska i atomska istraživanja Instituta “Ruđer Bošković”.

Dobra volja

Priznao je da ih u realizaciji najviše koči nedostatak financijskih sredstava. Prema njegovim riječima, pet su se puta prijavili na natječaj Ministarstva znanosti IRI (istraživanje, razvoj, inovacije), no svaki su se put promijenili uvjeti natječaja i udruga A3 nije mogla konkurirati za sredstva potrebna za gradnju prvog hrvatskog satelita. Koštao bi ukupno oko četiri milijuna kuna, kaže Zorc.

Da država u tim slučajevima mora pokazati dobru volju, smatra Slobodan Bosanac, astrofizičar, bivši predsjednik Hrvatskog astronomskog društva i jedan od osnivača udruge A3.

– Nisu ni financijska sredstva toliko bitna koliko podrška države da nas uputi u prave krugove, pomogne nam oko kontakata i ubrza evaluaciju projekata – zaključio je Bosanac osvrćući se na projekt “Perun” koji bi bio dobar publicitet za mnoge hrvatske svemirske tvrtke koje u njemu sudjeluju, poput Geoluxa te Agencije za tehničko-tehnološka ispitivanja i razvoj Bogomira Hrena.

I NASA zainteresirana za superbrzi domaći softver za obradu podataka

Uz šestoricu naših predstavnika iz udruge A3, na Ariane’s Cupu susreli smo i predstavnike Amphinicyja, vodeće domaće tvrtke na području softvera za satelitsku industriju. Oni su, naime, i jedni od sponzora ove poslovne regate.

– To je lijep način da se ljudi iz industrije druže i steknu što bolje konekcije – rekao nam je Nikica Budimir, voditelj Odjela softverskih rješenja u tvrtki, te dodao da su najbolje prilike za poslovnu suradnju kada se o poslu zapravo ne razmišlja.

Ta hrvatska tvrtka s uredima u Zagrebu i Luxembourgu nedavno je pozvana u NASA-u, krovnu američku svemirsku agenciju, gdje su predstavili Blink, superbrzi softver za obradu podataka sa satelita.

– U NASA-i su pokazali velik interes, ali prvo trebaju osmisliti vlastiti projekt na kojem bi naš softver testirali – otkrio je Budimir, ne skrivajući optimizam za njihovo rješenje koje je čak i 20 puta brže od trenutačnih NASA-inih softvera.

Uz Blink, kaže, rade i na dodatnom razvoju softvera Monica, sustava za nadzor i upravljanje satelitskim misijama.