Nakon predavanja gosp. Radonića, A3 nastavlja sa organizacijom znanstvenih predavanja. Iduće znanstveno popodne održati će se u ponedjeljak, 29. listopada 2018.g., također na Institutu Ruđera Boškovića, u Dvorani III krila, a ovaj puta sastojati će se iz dva predavanja, prvo s početkom u 15 sati, gosp. Zoran Kahrić sa temom ICESat-2, kako mjeriti promjene leda na polovima s 500km, te drugo s početkom u 16.30 sati, gosp. Zdenko Uvalić s temom Kako se izrađuju svemirske letjelice.

ICESat-2, Kako mjeriti promjene leda na polovima s 500km.

U predavanju će biti dan opis rada upravo lansiranog NASA-inog satelita ICESat-2 (https://www.nasa.gov/content/goddard/icesat-2 ) koji će mjeriti promjene ledenog pokrivača na polovima, putovanje santi leda i rast vegetacije. Teorija i praksa kako mjeriti 1cm sa satelita 500km
udaljenog koji putuje 8km u sekundi – i zasto to košta 1.2 milijarde dolara.  Pogled na design, proizvodnju, testiranje, probleme i lansiranje.

Zoran Kahrić je diplomirao elektrotehniku na Concordia University u Montrealu i magistrirao elektrotehniku na Boston University.

Radi u NASA Goddard Space Flight Center od 2001 kao elektro-inženjer, test inženjer i inženjer za radijacijske efekte. Za to vrijeme je radio na mnogim projektima, od velikih i poznatih kao James Web teleskop do malih koji imaju vrlo specifičnu namjenu. Između 2013 i 2017 je radio na izradi i testiranju laser detektora za ICESat-2 projekt i na razvoju komunikacije između ICESat-2 i zemaljskih stanica.

Od 2017 radi kao Lead Test Engineer na PACE projektu gdje vodi tim koji testira elektroniku. Cilj programa je pračenje života u oceanima mjerenjem raznih vrsta planktona. Satelit je planiran početi s radom 2020.

Kako se izrađuju svemirske letjelice?

U prosjeku, svaka četiri dana pokuša se postaviti svemirska letjelica u orbitu. Prošle 2017. godine zabilježeno je 90 uspješnih lansiranja i 6 neuspješnih.

Svemirska letjelica je složen stroj visoke pouzdanosti koji mora preživjeti neizmjernu raiznu vibracija prilikom lansiranja, te raditi u potpuo negostoljubivom okruženju:

• oštroj toplinskoj okolini,
• dugotrajnom izlaganju zračenju,
• pad snage zbog kiše meteora,

i uz sve to, obavljanje posla za koji je i zamišljena.

Svemirske letjelice ne mogu biti popravljene u svemiru, niti biti vraćene proizvođaču na reklamaciju. Jednostavno, za konstruktore svemirskih letjelica, neuspjeh nije opcija!

Predavanje će nas odvesti na putovanje svemirskom letjelicom od kolijevke pa do groba. Biti će govora o dramatičnom proizvodnom ciklusu letjelice, podijeljenom u posebne faze izrade, razdijeljenih projektnim evaluacijama. Uroniti ćemo u srce inženjerstva svemirske letjelice i opisati neke od stvarnih problema konstrukcije svemirskih letjelica.

Zdenko Uvalić rođen je 1966. godine. Studirao je Aerospace Engineering na Sveučilištu Kingston u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je stekao prvostupanjsku diplomu. Između 2001. i 2008. godine radio je u EADS Astrium kao glavni inženjer konstruktor kako na vojnim tako i komercijalnim telekomunikacijskim satelitima. Godine 2007. pridružio se EADS Astrium’s Earth Observation Navigation & Science Section, gdje je radio na ExoMars rover programu. Između 2009. i 2013. bio je odgovoran za sve tehničke i dizajnerske aspekte arhitekture strukturnih i mehaničkih podsustava Sentinel 5p satelita. Dobio je nagradu za izuzetan doprinos projektu.

U rujnu 2013. Zdenko je preuzeo dužnost višeg strukturnog inženjera u “Aircraft Research Association” (ARA) u Bedfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je radio na razvoju, uvođenju i verifikaciju inovativnih multifizičkih Finite Element Analysis naprezanja materijala modela u zračnim tunelima.

Godine 2015. vratio se u Airbus DS (bivši EADS Astrium) gdje je preuzeo ulogu Mehaničkog Arhitekta na programu Solar Orbiter kao i potporu drugim projektima u tijeku.

Zdenko je ovlašteni inženjer i član “Institute of Mechanical Engineers”, IMechE u Ujedinjenom Kraljestvu.