JEDINA SMO ZEMLJA U EU KOJA NEMA SATELIT: Bugari su postali vodeća svemirska nacija, a naš PERUN I je još na zemlji

Otkrivamo gdje je zapelo

Kada 17. kolovoza raketa iz Francuske Gvajane u svemir ponese čak dva slovenska satelita (ukupno 53 satelita 13 članica Europske svemirske agencije), Hrvatska će ponijeti lentu jedine članice Europske unije koja u Zemljinoj orbiti nema niti jedan, a kamoli dva satelita. Hrvatska je tu tužnu titulu mogla dobiti još krajem lipnja, ali je, na našu sreću, lansiranje odgođeno zbog lošeg vremena. Satelite u orbiti odavno imaju sveučilišta, instituti, zavodi, tvrtke i udruge, ali ne i hrvatska država.Većina europskih sveučilišta, uključujući i ona iz tranzicijskih zemalja, već godinama uredno lansiraju svoje satelite, a zahvaljujući tehnologiji moguće je razviti male i jeftine satelite, ne skuplje od automobila srednje klase, takozvane CubeSat-ove, veličine cca 20 centimetara kubnih koji se lansiraju kao sekundarni teret uz veće satelite. Hrvatska ni to nije bila u stanju realizirati niti se o tome govorilo u javnosti, donosi portal dnevno.hr.

Da stvar bude gora, hrvatskom stručnom timu Adriatic Aerospace Associationa, na čelu s dr. Slobodanom Dankom Bosancem, trebalo je pišljivih 80 tisuća eura za dovršetak projekta prvog hrvatskog satelita, no taj projekt niže rangiranoj dužnosnici Ministarstva znanosti tada jednostavno nije bio zanimljiv i zahtjev hrvatskog tima nije došao ni do ministra, a kamoli do premijera i Vlade. Dužnosnica Ministarstva znanosti zadužena za „vezu“ s timom koji radi na projektu satelita, Andrea Radović, tada im je poručila da ona nije zainteresirana za satelit te da će u ministarstvu „gurati“ samo analizu podataka koji se dobiju od satelita. Hrvatski tim znanstvenika smatra da se time napori Ministarstva znanosti sužavaju isključivo na komercijalno korištenje satelitske tehnologije bez ambicija za aktivno učešće u njenom razvoju.

dr. sc. Slobodan Danko Bosanac. Photo: Dino Stanin/PIXSELL

Greška do greške

U Ministarstvu su „fulali“ i s osnivanjem referentne skupinu koja je – umjesto suradnje s Europskom svemirskom agencijom – surađivala s Upravom za svemir Europske komisije koju čine birokrati, a ne fizičari, inženjeri i znanstvenici kao u svemirskoj agenciji. A Europska svemirska agencija je ta koja je spremna financirati projekte poput prvog hrvatskog satelita. Hrvatski je tim referentnoj skupini poslao i prijedlog hrvatskog svemirskog programa da bi im dužnosnica Ministarstva Andrea Radović poslala e-mail u kojem ih optužuje da opstruiraju razvoj svemirskog programa uz poruku da se klone takvih aktivnosti. Vjerovali ili ne. Sve to priča nam dr. Danko Bosanac kojeg smo nakratko uhvatili u Zagrebu, nekoliko dana prije nego je videolinkom održao predavanje studentima Odjela astronautike kineskog sveučilišta u Xianu na temu fizikalnih procesa koje treba riješiti za put u duboki svemir. „Prije sedam godina počeli smo raditi na osnivanju Adriatic Aerospace Associationa gdje okupljamo sve zainteresirane sudionike povezane sa svemirom i aeronautikom, uključujući i hrvatske znanstvenike iz inozemstva. Okupljamo više od 60 ljudi, osmislili smo kompletan prijedlog svemirske strategije Hrvatske. To je vrlo ozbiljan dokument na kojemu je radilo 12 stručnjaka, kao i hrvatski svemirski program“, pojašnjava dr. Bosanac.

Navodi pritom da je Hrvatskoj potrebno Ministarstvo znanosti i tehnologije, i nije mu jasno što obrazovanje i znanost rade u istom ministarstvu. Kako država daje novac u okviru obrazovanja – u što ne spadaju sateliti i istraživanje svemira – znanstvenici su se morali okrenuti tvrtkama, odnosno poslovnom sektoru koji će dati novac za projekte samo ako u tome vidi svoju korist. Ipak, dr. Bosanac uspio je ishoditi donacije iz korporativnog sektora za prvi hrvatski satelit – zemaljsku stanicu vrijednu 75 tisuća eura donirat će tvrtke Interval d.o.o. i Scam-Marine, kameru i komunikacijski modul za satelit donirat će tvrtka Geolux koja će pritom iskoristiti priliku za testiranje satelitskih komunikacija, a strukturu satelita donirat će Scam Marina. Ostaje još pitanje financiranja solarnih ploča. Potrebno ih je pet, a svaka stoji 1.700 eura; zatim tzv. atitude control kojim se zaustavlja nekontrolirana vrtnja satelita u orbiti, što stoji 20 tisuća eura i, naravno, računalo. Ostaje još i cijena lansiranja satelita.

Nestali s radara

Ideja o prvom hrvatskom satelitu, koja se sramežljivo pojavila u javnosti, jedno vrijeme nestala je s radara da bi se ponovo pojavila u listopadu 2019. na znanstvenom skupu Adria Space Conference održanom na Institutu Ruđer Bošković. Konferencija je u Zagrebu okupila znanstvenike i istraživače na području svemirskih tehnologija iz Hrvatske, zemalja regije i Izraela – svjetske velesile u izradi malih satelita. I tako je Hrvatska po tko zna koji put propustila priliku uhvatiti korak sa svemirskim nacijama, uglavnom zbog nezainteresiranosti i inertnosti svih hrvatskih vlada po pitanju hrvatskog svemirskog programa.

Rumunji, primjerice, ne samo da lansiraju satelite u orbito k’o veliki, nego još surađuju i na spuštanju vozila na Mars, a ideje rumunjskog znanstvenog tima ARCA – koji se utrkivao za Googleovu nagradu spuštanja vozila na Mjesec – prepoznala je rumunjska vojska te im omogućila korištenje vojne infrastrukture za potrebe njihova programa. ARCA je 2013. postala partner u programu istraživanja Marsa (ExoMars) Europske svemirske agencije. Ove dvije institucije potpisale su ugovor vrijedan 1,1 milijun dolara prema kojemu je ARCA tijekom 2013. godine izradila dvije atmosferske letjelice DTV (Drop Test Vehicle), podignula ih velikim balonima na visinu od 30 kilometara te ih za potrebe testiranja pustila u slobodni pad. Pri brzini slobodnog pada DTV-a od 900 km/h izbačeni su padobrani koji su namijenjeni ispitivanju dizajna i tehničkih karakteristika padobrana za potrebe programa osvajanja Marsa pri Europskoj svemirskoj agenciji (ESA), a sve u cilju sigurnog slijetanja na tlo crvenog planeta.

Ovaj je ugovor, primjerice, samo još jedna potvrda kako se uz minimalna ulaganja i podršku zajednice, čak i male skupine entuzijasta mogu uključiti u vrhunske astronautičke projekte današnjice. Bugari su svoj prvi geostacionarni satelit u orbitu lansirali krajem lipnja 2017. godine. Satelit BulgariaSat-1, koji omogućava televizijske i komunikacijske usluge u Europi i sjevernoj Africi, lansirala je američka aeronautička tvrtka SpaceX iz NASA-inog svemirskog centra Kennedy na Floridi. Bugarski satelit može se koristiti i u iznimnim situacijama poput potresa, oluja i poplava, kad mreža na tlu ne može funkcionirati. Direktor bugarskog operatera Bulsatcoma, koji je lansirao satelit, Maksim Zajakov, tada je rekao da su Bugari „postali jedna od vodećih svemirskih nacija u Europi otvorivši put razvoja za druge bugarske visokotehnološke sektore i talentirane specijaliste”. Na projektu su radili 10 godina, a stajao je danas vrtoglavih 235 milijuna dolara i u funkciji će biti 20 godina.

Hajdemo se još malo stidjeti. Otprilike u isto vrijeme kad i Bugari, NASA je u orbitu lansirala najmanji satelit na svijetu, a konstruirao ga je 18-godišnji klinac iz Indije, Rifath Sharook iz gradića Pallapatti s tridesetak tisuća stanovnika, u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu. Satelit je nazvan prema znanstveniku i predsjedniku Indije Abdulu Kalamu i prvi je satelit dobiven tehnologijom 3D printanja. Izradu Sharookova satelita financirala je „Space Kidz India”, organizacija koja traga za mladim talentima u znanosti i tehnologiji, promovira ih na međunarodnoj sceni i organizira im susrete s indijskim znanstvenicima. Indija, zemlja osam nobelovaca, u svemir je tada u jednom naletu lansirala 31 satelit, među kojima i satelite europskih zemalja – Litve, Latvije i Slovačke. Informacije radi.

Svi se oglušili

Na lansiranje prvog hrvatskog satelita svojedobno je pozvao, bolje reći zavapio, i tadašnji savjetnik predsjednice Republike za digitalnu transformaciju i STEM, Nenad Bakić, a unatoč funkciji savjetnika nije bilo gotovo nikakvog interesa na Pantovčaku. Bakić je tada pozvao škole da se uključe u projekt lansiranja prvog hrvatskog satelita, i to, kako navodi, „jednog ili više njih”. Bakićev je plan da u suradnji sa školama potakne realizaciju ugovora koji je sredinom veljače Hrvatska potpisala s Europskom svemirskom agencijom (ESA), a koja je slične inicijative u drugim svojim članicama financijski poduprla u realizaciji.

U regiji su tako svoje prve satelite lansirale Rumunjska, Grčka i Mađarska. U Hrvatskoj postoji nekoliko tvrtki koje su spremne izraditi komponente za satelit – Geolux (izrađuje jako kvalitetne kamere) i Amphinicy Technologies (izrada softverskih rješenja prijenosa podataka sa satelita) te niz partnera – Scam Marine, SPAN, OIKON, ATIR, Interval. Za hrvatski satelit zainteresirani su Institut Ruđer Bošković, Visoko Učilište Algebra, Fakultet prometnih znanosti, Prirodoslovno-matematički fakultet, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, Inovacijski centar Nikola Tesla i Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijske tehnologije Osijek.

Bez obzira na izostanak ambicija odgovornih u Ministarstvu znanosti, hrvatski tim pokrenuo je projekt prvog hrvatskog satelita i nazvali su ga PERUN, prema slavenskom bogu gromova i munja. PERUN su uzeli za naziv jer je simbol boga Peruna sličan logotipu hrvatskog projekta. Glavna misija projekta PERUN fotografirati je površinu Zemlje iz svemira s visine od 550 km. Snimljene fotografije koristit će se u obrazovne svrhe, a podaci će biti dostupni svim ustanovama, sveučilištima i školama kako bi ih naučili koristiti. Također iz ovog projekta želi se pokrenuti prvi hrvatski svemirski program. „Za promatranje Hrvatske iz svemira potrebna je kamera, izvor energije, komunikacijski sustav i najbitnije – kontrola orijentacije kamere. Izgleda jednostavno, ali sve ovo je test hrvatskog znanja u visokim tehnologijama za svemirsko okruženje. Da, i upornost mladih da nauče o onome što im slijedi u životu u svemirskoj eri.

Ovaj će nas projekt učiniti članicom svjetskog svemirskog kluba“, kaže dr. Bosanac. „Proračun Europske svemirske agencije danas je oko 5,7 milijardi eura, i najveći dio tog novca zapravo ide u tvrtke koje rade prema narudžbi Europske svemirske agencije, prema tome, hrvatska će se poduzeća moći javiti na natječaje i punopravno sudjelovati u tim natječajima”, ističe astronom, prof. Ante Radonić.

Projekt PERUN realizirat će veliki broj mladih inženjera i znanstvenika koje će voditi iskusno osoblje na sveučilištima i znanstvenim institucijama kroz projektne recenzije i savjete. Ti inženjeri i znanstvenici ne samo da će naučiti teoriju svemirskog inženjerstva, već će steći mnogo praktičnih iskustava. Studenti koji steknu znanje iz zrakoplovstva često ga koriste u drugim visokim tehnologijama – biomedicini, strojarstvu, programskom inženjerstvu, navode u A3 Spaceu. „Satelitom želimo pokazati da i male države poput Hrvatske mogu lansirati satelit bez obzira na to što je to mali satelit poput Cube satelita i da se neki podaci koje bi on mogao prikupljati mogu koristiti u obrazovnom sustavu”, napominje Luka Korov, student FER-a koji radi na razvoju operacijskih sustava za satelite. PERUN tako daje priliku pokazati vještine i znanja naših znanstvenika, inženjera i studenata. Ovaj projekt spaja obrazovne institucije s privatnim sektorom iz raznih područja industrije te potiče njihov razvoj. „Veliko mi je zadovoljstvo biti dio ovog projekta i jedva čekam vidjeti PERUN među zvijezdama”, kaže Filip Kisić s Visokog Učilišta Algebra.

Premijerova odluka

„Meni, kao inženjeru strojarstva, rad na ovom projektu otvara puteve za budućnost u struci astroinženjerstva. Projekt mi daje ne samo teorijsko, već i praktično znanje u raznim područjima koje se ne može lako skupiti”, navodi Matija Makoter, student na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Hrvatski tim na čelu s dr. Bosancem za provedbu hrvatske svemirske strategije i programa, dokumenata koji čekaju da ih Vlada uzme u obzir i razmotri, predlažu da im Vlada dodijeli status Ureda za svemir, što je niža razina od Vladine agencije, ali im daje Vladino ovlaštenje za pregovaranje jer ured je, napominje dr. Bosanac, skup stručnjaka koji Vladi predlaže ideje. Dođe li projekt hrvatskog satelita na stol premijeru Plenkoviću, ne bi trebalo biti više nikakvih zapreka za lansiranje PERUNA. Ostaje jedino pitanje lokacije lansiranja, za što se traži prostranstvo bez ljudskih naselja da u slučaju kakvog kvara objekt može pasti bez da ugrozi živote ljudi. Dr. Bosanac kaže da na europskom kontinentu postoji samo jedna potencijalna lokacija i to u – Hrvatskoj, točnije kod Konavala! Budući da se rakete lansiraju uvijek prema jugu, pojašnjava dr. Bosanac, u slučaju havarije raketa kod Konavala može slobodno pasti u more ne ugrozivši nikoga. Eto još jedne prilike za pokretaje hrvatskog svemirskog programa. Na potezu je politika.

INTERVJU Ante Radonić: “Čovječanstvo troši milijarde na naoružanje, a ne pripremamo se za možebitne opasnosti iz svemira”

“Za deset godina baza na Mjesecu, a ubrzo potom prvi ljudi kreću prema Marsu!”

Direktan povod za razgovor s Antom Radonićem, rodom s Korčule, komentatorom istraživanja svemira, stalnim stručnim suradnikom tjedne radio-emisije Andromeda utorkom od 20 sati na Drugom programu HR-a, koji se astronomijom (i mnogim drugim povezanim temama) bavi od dječačkih dana, dugogodišnjim voditeljem planetarija s odjelom astronautike u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, jest pojava kometa NEOWISE, donosi nam autor i voditelj intervjua gosp. Mario Matana za portal “Dalmacija danas”.

Tijekom srpnja je naime vidljiv na noćnom nebu, a 23. srpnja nam je bio najbliži. No, s čovjekom koji se cijeli život bavi popularizacijom astronomije, astronautike, općenito znanosti, (održao je preko 500 predavanja, objavio preko 300 popularno-znanstvenih članaka, a 2014. godine je od Hrvatske zajednice tehničke kulture dobio nagradu za životno djelo) vrijedi popričati i o nekim drugim stvarima.

Komet NEOWISE je otkriven koncem ožujka ove godine, što nam možete reći o tom kometu?

Kad je otkriven komet Neowise, nije se odmah očekivalo da će biti vidljiv golim okom. Zato je sve ugodno iznenadio a posebno one koji vole promatrati nebo. Kometi su inače nepredvidivi kad je u pitanju njihov sjaj. Mnogi su ovih dana napravili prekrasne slike kometa, s poznatim objektima i prirodnim krajolicima u prednjem planu. Iako je komet sada bio najbliže Zemlji, to je tek činjenica jer on je prošao daleko, oko 100 milijuna km od nas. Kako se udaljava sve više od Sunca, tako mu sjaj sada opada.

Foto: Goran Leš

Ali moguće ga je i narednih dana opaziti običnim dvogledom, nisko iznad sjeverozapada, ispod Velikih kola. Sada nitko ne zna kada će opet odnekud banuti neki komet koji bi bio vidljiv golim okom. Naravno, tek na fotografijama ili promatrajući dalekozorom, komet se pokazao u svojoj ljepoti s raskošnim repom koji se proteže u dužini od preko 10 milijuna km. Glavni dio kometa je njegovo jezgro koje je široko svega oko 5 km. Ali njegova razrijeđena atmosfera (koma) s plinovima i sićušnom prašinom čini glavu kometa koja je široka stotine tisuća km, a sunčevo zračenje potiskuje taj materijal u rep pri čemu se diferencira prašinasti rep koji reflektira svjetlost i ionski rep koji je pobuđen da svijetli.

Foto: Hrvoje Jukica, snimljeno iz Zelova

Što možemo očekivati u bliskoj budućnosti od pojava na nebu, u kolovozu nas tradicionalno očekuju “suze sv. Lovre”, odnosno meteorski roj Perzeidi… Kad smo već kod toga, pojasnite našim čitateljima razliku između kometa, meteora, asteroida, meteorita?

Mala tijela, manja od jednog metra pa do mikroskopske veličine zovemo meteoroidima. Ako takvo tijelo uleti u atmosferu i zasvijetli to kao pojavu zovemo meteor. Ako nešto od njega stigne na Zemlju, onda to zovemo meteorit.

Asteroidi su tijela veća od jednog metra pa do više stotina km u promjeru.

Za komete je karakteristično da imaju jako izdužene putanje i imaju dosta raznih vrsta leda koji sublimiraju tj. prelaze direktno u plinovito stanje kad ih Sunce zagrije. Kometi stižu iz udaljenih dijelova Sunčeva sustava.

Meteorski rojevi su male čestice koje su posijali kometi. Kad Zemlja prolazi kroz takav roj onda imamo puno više meteora nego obično. Perzeidi (suze sv. Lovre) su najpoznatiji meteorski roj posebno zato što su oni ljeti kad ljudi mogu dugo ostati vani i promatrati. Maksimum Perzeida je oko 12. kolovoza.

Inače manji broj njih dolazi tijekom dva tjedna prije i dva tjedna poslije maksimuma. Kad čestica velikom brzinom uleti u atmosferu ona ionizira zrak pa vidimo taj ionizirani zrak kao meteorski trag. Nebeske krijesnice, to je najljepši hrvatski izraz za te tzv. “zvijezde padalice”. Nebeske krijesnice, rekao bih, najljepši je naziv u svijetu za tu pojavu. Sporadični meteori, koji nisu dio meteorskih rojeva, nastali su u sudarima asteroida i među njima ima onih većih koji ponekad stignu na površinu Zemlje. Meteori počnu izgarati na visini negdje između 80 i 100 km.

Kolika je vjerojatnost da će Zemlju pogoditi asteroid s kataklizmičkim posljedicama? Kakve su uopće sposobnosti čovječanstva da na vrijeme uoči takav objekt u svemiru, a posebno da ga uspije neutralizirati?

Mala je vjerojatnost da nas pogodi asteroid koji bi izazvao katastrofalne posljedice. Ipak, trebali bismo biti spremni. Danas nema spremnog sustava za obranu. Rekao bih da je sam čovjek na Zemlji najopasniji pa se zato najviše troši na naoružanje i nadgledanje odozgo a nema dovoljne političke volje i podrške da se branimo od možebitnih svemirskih uljeza. Dosad se nije dovoljno uložilo za otkrivanje novih asteroida. Oni koji su dosad otkriveni, znamo da nisu opasni. Morali bi više godina unaprijed saznati za opasnost da bi se pripremila obrana, skretanje opasnog asteroida. Skretanje bi trebalo obaviti barem godinu dana prije susreta s asteroidom.

Prije nekoliko dana je obilježena obljetnica prvog čovjeka na Mjesecu, prošla je 51 godina od tog pothvata. Koliko je uopće ljudi doista stupilo na površinu Zemljina prirodnog satelita? Iako su tada okolnosti u svijetu bile drugačije, a odlasci na Mjesec skupi, zašto se “odustalo” od Mjeseca u smislu potencijalne kolonizacije, barem za potrebe daljnjih istraživanja svemira?

Dvanaest ljudi je hodalo po površini Mjeseca i donijeli su 383 kg uzoraka na Zemlju u tijeku šest ekspedicija. No Apollo je bio program s određenim brojem letova koji su skupi. Usprkos željama i planovima nije bilo novaca za novi program. Agencija NASA ima nekoliko puta manji budžet nego u doba Apolla kada je bila utrka u svemiru u vrijeme hladnog rata. Danas nema boljih goriva da bi start sa Zemlje bio jednostavniji. I dalje su potrebne velike rakete-nosači. Sa Zemlje se kreće jedino motorima s kemijskim reakcijama.

Foto: Marko Posavec

Krajem ovog desetljeća treba doći do formiranja male baze na Mjesecu. Prije toga formirat će se mala postaja u orbiti oko Mjeseca. NASA, ESA, Japan, Kanada zainteresirani su za Mjesec a možda će im se pridružiti i Rusija. NR Kina će možda raditi samostalno u tom smjeru.

Prva sljedeća osoba na Mjesecu bit će žena, astronautkinja NASA-e. U planu je to 2024. g. ali vjerujem da će kasniti koju godinu. Prvi sljedeći let s posadom oko Mjeseca mogao bi biti 2022.

Što nas dovodi do idućeg velikog cilja, Marsa. Elon Musk i njegov SpaceX postigli su u niti 20 godina strahovite uspjehe, koliko je realno te kada bi se mogla očekivati kolonizacija Marsa?

Za Mars će trebati kompletirati letjelicu u orbiti oko Zemlje. Treba dovesti na stotine tona goriva u orbitu oko Zemlje. Lakše je poletjeti s Mjeseca ali tamo morate opet dopremiti sve što vam treba za putovanje na Mars. Zato kažem da treba krenuti iz Zemljine orbite. Tehnički gledajući ljudi bi mogli poletjeti prema Marsu za 10 do 20 godina. NASA ne bi mogla prije 2040. g. jer treba puno još problema riješiti. Elon Musk je puno učinio ali je pitanje koliko će ga tehnološki problemi zakočiti. Naime, kad razvijate potpuno novu letjelicu, onda naiđete na mnogo tehničkih problema koje niste baš očekivali. A Elon Musk ima jako ambiciozan program i teško je reći koliko se on može odužiti.

Logično je očekivati ljudsku bazu na Marsu u sljedećim desetljećima. A za neku kolonizaciju, teško je reći kada će biti moguća, ipak je sve to dosta skupo.

Kad je riječ o novim letjelicama, NASA ne bi bila spremna riskirati s razvojem jako ambicioznog projekta u kakav je spreman upustiti se jedan poduzetnik kakav je Elon Musk.

Čovječanstvu je poznato oko 3,500 planeta, mali broj je detaljnije “istražen”, još manje njih ima potencijalne uvjete za život, a svi su daleko od naših aktualnih mogućnosti svemirskih putovanja. Što je uopće potrebno da bi astronomi i znanstvenici pobliže promatrali neki planet kao potencijalnu novu Zemlju? Kakve su mogućnosti da je negdje nastao život na sličan način kao i na Zemlji?

Iako je otkriveno preko četiri tisuće planeta u drugim zvjezdanim sustavima, još nije otkriven planet za koji bismo mogli reći da stvarno sliči Zemlji. Budući novi teleskopi na Zemlji i u svemiru omogućit će nam dragocjene podatke o sastavu atmosfera tih planeta. Ta istraživanja važna su da bolje shvatimo naš Sunčev sustav, njegovo formiranje i razvoj. Ako otkrijemo “drugu Zemlju” to će nam omogućiti da bolje shvatimo naše mjesto u svemiru i da pravimo procjenu o mogućim nastanjivim planetima mada ih ne možemo posjetiti. Nemamo potrebne elemente na osnovu kojih bismo mogli procjenjivati učestalost života u svemiru pa makar života i na primitivnom nivou. Preko pola stoljeća traje potraga za mogućim radio-signalima drugih civilizacija ali još ništa nije otkriveno pa su mnogi, koji u tome sudjeluju, razočarani. Danas se koriste moćni radio-teleskopi u osluškivanju svemira. Također traga se i za drugim vrstama mogućih vanzemaljskih signala kao što je uporaba laserskih zraka.

Kao dugogodišnjem edukatoru koji je svakodnevno u kontaktu s mlađim naraštajima, kakav je Vaš dojam o zainteresiranosti djece za svemir, za astronomiju i za znanost općenito? Jesu li razvojem tehnologije posljednjih godina mladi postali zainteresiraniji za svijet oko sebe, za svemirska prostranstva ili su pak postali introvertniji?

Mnogi naši mladi pokazuju interes za istraživanje svemira. To je jako korisno jer ih potiče na učenje, potragu za znanjem. Međutim, pitanje je koliko naše društvo i škole podržavaju nadarene učenike, koliko im pomažu u njihovom usmjerenju. Slaba je sada situacija s astronomskim sekcijama u školama. A astronomija može mnoge mlade zainteresirati i usmjeriti na prirodne i tehničke znanosti.

SVEMIRSKA UTRKA Slovenci u orbitu šalju čak dva satelita, a što je s Hrvatskom? Pitali smo profesora Bosanca

Što se to događa u svemiru, što su napravili Slovenci i što se događa s projektom prvog hrvatskog satelita, razgovaramo sa Slobodanom Dankom Bosancem, fizičarem s Instituta Ruđer Bošković i predsjednikom Adriatic Aerospace Associationa

Za prošlu nedjelju zakazano lansiranje rakete Vega zbog vremenskih je neprilika iznad svemirske luke u Francuskoj Gvajani odgođeno za 17. kolovoza. Kad napokon poleti, raketa će sa sobom ponijeti i 53 satelita 13 država članica Europske svemirske agencije. Svoje satelite u orbitu poslat će i Slovenci, donosi tportal.hr

Sateliti su fiksirani na posebnom novom adapteru koji je u suradnji s talijanskim tvrtkama izradio češki SAB Aerospace. To je prvi put da integracija satelita odrađena u Europi, i to u Češkoj. Odakle ta pomama za satelitima, zašto svatko želi ostaviti svoj otisak u svemiru i kaskamo li mi opet za ostatkom svijeta?

‘Razvoj tehnologije doveo je do toga da su nekad glomazni televizori na elektronske cijevi svedeni su na razinu mobilnih telefona, koji usput rečeno imaju daleko više sposobnosti komunikacije nego ondašnji televizori. Tako je i u svemirskoj tehnologiji’, kaže Slobodan Danko Bosanac, predsjednik Adriatic Aerospace Associationa, udruge koja pokušava u orbitu poslati prvi hrvatski satelit.

Na karti koju objavljuje Nanosats.eu prikazane su sve zemlje svijeta koje imaju svoje satelite. Hrvatske nema na tom popisu
Na karti koju objavljuje Nanosats.eu prikazane su sve zemlje svijeta koje imaju svoje satelite. Hrvatske nema na tom popisuIzvor: Ostale fotografije / Autor: Nanosats.eu

Minijaturizirane su i satelitske komponente, a s time i njihov volumen i masa, ne smanjujući pritom kvalitetu dobavljenih podataka. Uvelike se smanjila i cijena izrade i lansiranja satelita, toliko da su si satelite mogli priuštiti i oni izvan velikih svemirskih agencija kao što su NASA, ESA ili ROSCOSMOS. Vlastite satelite u orbiti danas imaju i razna sveučilišta, tvrtke, udruge…

‘Glavni motiv za razvoj malih satelita poput CubeSata prvenstveno je tržišni: prodavanje informacija koje ti sateliti prikupljaju, ali naročito razvoj i sudjelovanje u razvoju satelitske tehnologije koja se može koristiti za civilne potrebe’, kaže Bosanac.


Najčešće se takvi programi financiraju državnim ulaganjem prvih satelita pri sveučilištima i udrugama, ili putem startupa. Pogotovo u Europi, gdje takve projekte financiraju ministarstva, nacionalne svemirske agencije ili ESA.

‘Od svih europskih zemalja vlastite male, CubeSat satelite još jedino nemaju Hrvatska, Srbija, BiH, Crna Gora i Albanija‘, upozorava Bosanac koji kaže da je članstvo u Europskoj svemirskoj agenciji ESA najbolji pokazatelj koliko neka zemlja želi razvijati vlastiti svemirski program, počevši od malih satelita.

tportal
Izvor: Pixsell / Autor: Dino Stanin

‘Hrvatska je tu u velikom zaostatku. Nije pokrenula ni temeljne korake u približavanju članstvu, osim potpisanog sporazuma o pristupanju ESA. Međutim, to nije pokazivanje ambicije da želimo razvijati tehnologiju već pro forma iskaznica da pristupamo toj renomiranoj agenciji’, kaže Bosanac.

Slovenci zapravo sad imaju ne jedan, nego dva satelita, otkriva Bosanac.

Jedan je NEMO HD, idejno pokrenut na Sveučilištu u Torontu i predstavljen u radu za dodjelu Masters of Applied Science. U to vrijeme Kanada je bila pridružena članica ESA pa je za financiranje projekta zatražena potpora organizacije.

‘O detaljima nisam upoznat, ali znam da ESA podupire međunarodnu suradnju. Slovenija je pridruženi član od 2016. i otad se može prijavljivati na međunarodne projekte. Tako je dobila i pomoć ESA za projekt s Kanađanima’, objašnjava Bosanac. Slovenski doprinos izradi tog satelita nije mu poznat, ali je sigurno da je NEMO HD sklapan i testiran u Kanadi.

‘Taj recept bi mogla koristiti i Hrvatska, ali kritična točka je dobra volja naše Vlade da financijski pridonese takvoj suradnji. Naša Asocijacija ima nekoliko poziva da se priključimo sličnim projektima, međutim Vlada na to pokazuje odbojnost’, otkriva Bosanac neke od najvažnijih razloga što u orbiti još nema i hrvatskih satelita.

Prvi hrvatski satelit Perun još čeka na svoj red
Prvi hrvatski satelit Perun još čeka na svoj redIzvor: Ostale fotografije / Autor: AAA

Slovenski satelit NEMO HD ima višespektralnu kameru kojom može analizirati sastav tla, stanje zelenila, i detaljno snimati terena. TRISAT je pak nekomercijalna nanosatelitska misija koju je osnovalo Sveučilište u Mariboru. Ovaj je satelit izrađen na platformi tvrtke SkyLabs, izrasloj iz suradnje s Kanađanima.

I baš je taj satelit je izrađen prema modelu razvoja svemirskog gospodarstva o kojem govori Bosanac. O nečem sličnom, u Hrvatskoj možemo samo maštati. Ili?

‘Naša asocijacija ima plan za izradu satelita Perun i tim u kojem je dvadesetak ljudi, od studenata do seniora, vrhunskih stručnjaka’, kaže Bosanac. ‘Problem je financiranje, premda će dosta komponenti satelita proizvesti i donirati naši članovi i partneri. Međutim, za ostalo nemamo novac, a država ne želi čuti za projekt.’

Nova generacija europskih raketa. Izvor: Društvene mreže / Autor: ESA

Kako namaknuti potreban novac, razmišlja i poseban marketinški tim s veleučilišta Algebra. S trenutnim stanjem projekta, i u slučaju da se pronađe potrebnih 80.000 eura, Perun bi mogao biti lansiran sredinom sljedeće godine, najavljuje Bosanac.

‘Postoji i projekt na FER-u, međutim dokle su došli nije mi poznato. Znam da imaju velikih problema jer im je projekt previše ambiciozan za veličinu satelita’, kaže Bosanac. ‘I Nenad Bakić je imao ideju da učenici srednjih škola izrade satelit. Međutim, koliko zna, od toga se odustalo jer se i tu podcijenila zahtjevnost projekta.’

Znači, do daljnjega Hrvatska ostaje bez svog satelita. Osim ako se ne skupi 80.000 eura i Perun napokon ne uleti sljedećeg ljeta.

Prvi sastanak/webinar članova Asocijacije pod nazivom „R&D to Network“

Prvi sastanak/webinar članova Asocijacije pod nazivom „R&D to Network“ održan je 24.6.2020 u 17h .

Sastanak je imao samo jednu temu, međusobno upoznavanje kroz projekte na kojima članovi rade i diskusiju o mogućoj suradnji na projektima.

Važnost svemirskog razvoja i važnost ovog sastanka u kraćem je izlaganju govorio predsjednik A3 Slobodan Danko Bosanac. vidi prezentaciju

Mirta Medanić je dala temeljne informacije o A3, pogodnosti koje članstvo A3 u međunarodnim  institucijama pruža članstvu A3 u kontaktima i umrežavanju na međunarodnom planu te povoljnosti za obrazovanje mladih i njihovo povezivanje s kolegama u svijetu. Vidi prezentaciju.

  • Predstavljanje članova – prezentacije

  1. Perun I –  Filip Kisić , Matija Makoter, Luka Korov
  2. Svojstva orbite Perun I –   Željko Ulip (prezentacija je u PPSX formatu, za animaciju kliknuti sliku satelita)
  3. Institut Ruđer Bošković – Mile Ivanda
  4. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Giuli Verbanac, Mario Bandić
  5. Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu – Ante Jukić
  6. Amphinicy Technologies – Mirta Medanić
  7. Visoko Učilište Algebra – Silvio Papić
  8. Stratowave Connec– Vilko Klein
  9. TU Braunschweig – Ognjan Božić
  10. ETH Zurich – Davor Mance

Prezentacije članova koji su bili spriječeni sudjelovati

  1. NASA – Zoran Kahrić
  2. KONČAR – Institut za elektrotehniku – Siniša Marijan
  3. ATIR – Bogomir Hren
  4. Equestris – Sandro Baričević

“Eyes on Earth” 2-3 lipnja 2020.

Poziv svemira nije samo mašta da odemo među zvijezde, već i da osiguramo da je naše kućno stanište trajno mjesto čovječanstva. Otići među zvijezde ujedno je i promatranje našeg doma da pazimo da bude lijepo mjesto gdje se možemo vratiti. Sastanak “Eyes on Earth”, u okviru Copernicus programa, upravo je namijenjen toj svrsi, pogledom na Zemlju upoznati sve njene vrline i mane a pogotovo kako ljudi koriste jedino mjesto opstanka. Prijavite se na taj događaj, koji će se održati 2-3 lipnja 2020, gdje se interaktivno možete ukljućiti u predavanja koja vas zanimaju.

Međunarodni online certifikacijski program „Uvod u raketni i satelitski inženjering”

12. travnja cijeli svijet slavi Dan zrakoplovstva i astronautike – memorijalni datum posvećen prvom ljudskom letu u svemir. Ovo je poseban dan – dan trijumfa znanosti i svih koji danas rade u svemirskoj industriji. Na taj dan pokrenut je Sveruski znanstveni festival NAUKA 0+ (jedan od najvećih društvenih projekata u Rusiji na polju popularizacije znanosti, organiziran uz potporu Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja Ruske Federacije, Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov, Ruske Vlade i Ruske akademije znanosti) kao međunarodni online program certifikacije “Uvod u raketni i satelitski inženjering” (12. i 17. travnja 2020.)

Više na poveznici: https://festnauki.timepad.ru/event/1295122/ep4/

Program je iznimno zanimljiv, a jedan od predavača Alessandro Golkar biti će predavač na Brijunskoj konferenciji u rujnu. Program ima jako zanimljive teme i preporučavamo svima, pogotovo studentima.

Predavanje prof. Alessandra Golkara, Novi svemir:

Ostala online predavanja možete pogledati na poveznici:

https://www.youtube.com/channel/UCeMnLKM7n9YJ1cBXIGk8_Uw/videos

 

Informacije SME4SPACE o zarazi virusom COVID-19

Kako bi pomogli europskim malim i srednjim poduzetnicima svemirskog sektora u ovoj kompleksnoj i teškoj situaciji, SME4SPACE je odlučio pokrenuti stranicu s informacijama.

Na ovoj stranici nabrojane su i/ili opisane sve mjere potpora i inicijative u korist europskih malih i srednjih poduzetnika u svemirskom sektoru iz ESA-e, EK i država članica, s kratkim izvještajem provedenim od strane SME4SPACE na temu hitnih aktivnosti i potreba, ali i zabrinutosti europskih malih i srednjih poduzetnika iz svemirskog sektora.

Pored toga, na kraju teksta možete pronaći i direktne poveznice na važeće COVID-19 informativne sekcije radnih članica SME4SPACE.

Prvi rezultati i prijedlozi istraživanja SME4SPACE o COVID-19 predloženi ESA-i, Europskoj komisiji i državama članica na koje se odnosi

Na ovim stranicama predstavljamo sažetak rezultata brzog istraživanja hitnih akcija i potreba te zabrinutosti europskih MSP-ova u svemirskom sektoru. Istraživanje je provedeno od 20. do 24. ožujka 2020. godine. Istraživanje je prosljeđeno svim članicama SME4SPACE i našoj proširenoj listi primatelja obavijesti putem e-pošte, te objavljeno i na web stranici SME4SPACE, kao i na profilima na LinkedInu i Twitteru.

Istraživanje je polučilo 113 odgovora iz 18 europskih država (članica ESA-e i EK-a) i Kanade.

Među glavnim problemima s kojima se suočavaju europski MSP-ovi u svemirskom sektoru nalazimo:

  1. Ograničenje novčanog toka,
  2. Dostupnost radne snage,
  3. Problem s opskrbom,

Među predloženim hitnim mjerama ističemo:

  1. Povaćanje avansa (čak i na razini ključnih etapa već pokrenutog projekta),
  2. Prilagodljivost:
    – pridržavanje rasporedu u odnosu na odgađanje rokova i ključnih etapa (bez ikakvih eventualnih penala),
    – produžiti trajanje projekata radi dovršetka aktivnosti,
    – omogućiti izmjene ugovora u ESA-inim projektima koji se odnose na dodatne troškove uzrokovane trenutnom situacijom,
    – predviđanje isplata, pregled planova isplata za ključne etape projekata, frakcioniranje ključnih etapa,
    – neutralizacija ugovornih penala,
  3. Financijska potpora:
    – poduzetnički kapital namijenjen svemirskom sektoru,
    – kratkoročni zajmovi i potpore za istraživanje i razvoj,
    – omogućavanje kreditiranja aktivnosti MSP-ova,
    – omogućavanje punog odbitka poreza za povećanje kapitala od strane trenutnih dionirača
    – intervencija Vlade i europskih institucija u potpori MSP-ovima financijskim sredstvima,
    – financijska podrška za održavanje ekonomske održivosti,
    – financijska potpora za pomoć novoosnovanim tvrtkama i MSP-ovima za pokrivanje troškova osoblja nakon otkaza ugovora i kašnjenja ulaganja,
    – EK mora zadržati razinu Proračuna za svemir u sljedećim godinama, jer su na osnovu Proračuna donesene odluke, a smanjenje Proračuna bilo bi katastrofalno za naše poslovanje,
    – ESA i EK mogu lako ranije odobriti plaćanja na već realizirane potpore, ugovore i projektne etape.

Preuzmite cijelu prezentaciju s rezultatima našeg istraživanja

SME4SPACE poveznica na COVID-19 istraživanje

Mjere ESA-e i Europske komisije

Rezultati našeg istraživanja poslani su ESA-i i EK te očekujemo da ih uzmu u obzir.

Do tada, sljedeće mjere su već usvojene:

ESA COVID-19 mjere za osiguravanje kontinuiteta poslovanja u europskoj svemirskoj industriji

Odgovor Europske komisije za koronavirus.

Sekcije radnih članica SME4SPACE o aktivnostima uzrokovanim pandemijom virusa COVID-19

Hrvatske tvrtke raditi će za Europsku svemirsku agenciju

Do kraja mjeseca, trebao bi biti potpisan sporazum koji za hrvatsku industriju može značiti značajan korak prema sudjelovanju na europskim svemirskim projektima. Hrvatska će, naime, u idućih pet godina uložiti osam milijuna eura za udio u Europskoj svemirskoj agenciji.  U toj vrijednosti hrvatske tvrtke dobit će ESA-ine projekte.

Što je za Al Jazeera Balkans rekao predsjednik A3, Slobodan Danko Bosanac, kolegice i kolege iz tvrtki članica, Geolux i Amphinicy Technologies, te državni tajnik za znanost Ministarstvo Znanosti i Obrazovanja, gosp. Tome Anticic pogledajte u prilogu.

U Silicijskoj dolini na brdu iznad Zagreba spremaju se za svemirski program: Stvaraju senzore, diode, baterije i umjetne nosove…

Senzori za plin, sferni optički mikrorezonatori za senzoriku i lasere, IR fotodiode, litij-ionske baterije, LED diode iz čiste sobe… Sve to, a i još ponešto, proučava se i stvara u Laboratoriju za molekulsku fiziku i sinteze novih materijala pri Institutu Ruđer Bošković.

Jesmo li imali posjetu izvanzemaljskoga inteligentnog života?

Pitanje: jesmo li imali posjetu vanzemaljaca? Pogotovo nakon otkrića prolaza Oumuamua kroz naš Sunčev sustav koji je nalik na cigaru, što proturječi svim modelima formiranja asteroida (obično su približno kuglasti), ima daleko dublje značenje osim dokone diskusije po medijima. Pitanje je koje traži odgovor ne o posjeti tih bića nama nego o budućnosti naše civilizacije da jednog dana mi krenemo na taj put.

Hrvatski fizičar Slobodan Danko Bosanac, jedan od začetnika hrvatske svemirske industrije i autora Prijedloga nacionalne svemirske strategije, tvrdi da je trenutačno nemoguće otkriti postojanje izvanzemaljskog života.

– Došli smo do granica spoznaje o prirodi, barem u onim segmentima koji govore o putovanjima svemirom. To su, prije svega, spoznaje o maksimalnoj brzini putovanja svemirom i pogotovo o izvorima energije. Oba ta segmenta daju argumente da je dolazak izvanzemaljaca u posjet nemoguća misija, pri čemu se uzima u obzir i to da današnja opažanja planeta koja bi eventualno podržavala život pokazuju da su toliko daleko da je to neostvarivo. Samo postojanje života ne osigurava visokorazvijenu civilizaciju, a i tada su ti planeti, iako prema dostupnim podacima još nije otkriven ​nijedan koji bi mogao biti kandidat, još udaljeniji. Naravno, postoji uvijek ono ‘a možda ne znamo sve o prirodi’ – kaže Bosanac, dodajući da nagađanje o tome što bi bilo kad bi bilo vodi u znanstvenu fantastiku.

To je tema članka u časopisu Lider naslova: Svemirska posla: Izvanzemaljcima je očito nezanimljivo globalno tržište.