2021 nagrada za dizajn Lunarne baze

Naša članica Alma Kugić, zajedno sa svojim 24 međunarodnih kolega interdisciplinarnih provenijencija (aerosvemirski inženjering, strukturni inženjering, astrofizika, robotika, radijacija, life support sistemi, ljudski faktori, svemirska arhitektura…), sudjelovali su kaoTeam Red na  Space Station Design Workshop sveučilišta u Stuttgartu i osvojili ovogodišnju nagradu Radionica je bila vrlo intenzivna i ocjenjivali su eksperti s Instituta za svemirske sustave (sveučilište u Stuttgartu). Izrada projekta je trajala cijeli tjedan 4-9- listopad, 2021. Tim je radio danonoćno na lunarnoj bazi u tijesnoj suradnji svaki na svom području i u međusobnoj koordinaciji.

Project description

Project video

Željko Ivezić, hrvatski astrofozičar iz Seattlea: Muskovi sateliti smetaju nam u istraživanju svemira

Muskovi nam sateliti zaklanjaju vidik, jednom satelitu treba oko 90 minuta da prođe oko Zemlje, što znači da svakih 90 minuta prođe iznad nas. A bit će ih 100.000…, kaže prof. dr. sc. Željko Ivezić, sjajni naš astrofizičar sa Sveučilišta Washington u Seattleu, koji je u minulog utorka u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održao predavanje o sudjelovanju američke nacionalne akademije znanosti u prioritizaciji znanstvenih projekata, poput gradnje opservatorija Vera Rubin, projektu u kojem aktivno sudjeluje.

Otkrio je, također, kako će se ovim novim teleskopom moći nebo sagledati u takvim detaljima koji su bez presedana, a očekuje se opažanje 10 milijardi galaksija te da ćemo prvi put u povijesti upoznati više sustava u svemiru nego što ima ljudi na Zemlji. Zato s prof. Ivezićem nije potreban povod za razgovor.

Minulog je utorka u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prof. dr. sc. Željko Ivezić, sjajni naš astrofizičar sa Sveučilišta Washington u Seattleu, održao predavanje o sudjelovanju američke nacionalne akademije znanosti u prioritizaciji znanstvenih projekata, poput gradnje opservatorija Vera Rubin, projektu u kojem aktivno sudjeluje.

Otkrio je, također, kako će se ovim novim teleskopom moći nebo sagledati u takvim detaljima koji su bez presedana, a očekuje se opažanje 10 milijardi galaksija te da ćemo prvi put u povijesti upoznati više sustava u svemiru nego što ima ljudi na Zemlji. Zato s prof. Ivezićem nije potreban povod za razgovor, no njegovo nas je predavanje još jednom potaknulo da se javimo i napravimo intervju. Jer, biti astrofizičarom poput njega iznimno je važno, isto kao što je bilo sredinom prošlog stoljeća, a osvajanje svemira, kao i prije 60-70 godina, čovječanstvu je cilj, i to doprijeti još dalje, u ovom trenutku do Marsa.

Je li to realno, gdje je u tome Hrvatska, kako ove grane znanosti funkcioniraju u pandemiji, novi teleskopi, veliki projekt Large Synoptic Survey Telescope, odnosno odnedavno Opservatorij Vera Rubin, koji se gradi u Čileu, sve su bila pitanja koja su nas zanimala.

Izgubili 16 mjeseci zbog korone

O pandemiji u Americi puno smo čitali i slušali, kako je bilo znanstveniku raditi u takvim okolnostima?

Autor : Sanjin Strukic/PIXSELL
20.09.2021., Zagreb – Astrofizicar Zeljko Ivezic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

– U Seattleu je bilo puno lakše nego u New Yorku. No, to je i rezultat različitih mjera od države do države jer konačnu odluku donose guverneri. I tako su se mjere bitno razlikovale, negdje je to rezultiralo i velikim problemima, u Teksasu primjerice. Kod nas je recimo najprije zatvoreno sveučilište, mi smo odmah to učinili, bili smo prva država sa strogim mjerama, pa smo se i izvukli relativno lako. Čak mislim da smo po prosjeku i nešto bolji od Hrvatske, s tim da ni Hrvatska nije loša u usporedbi s nekim drugim zemljama – rekao nam je naš znanstvenik.

Korona je ipak uvjetovala kašnjenje velikog projekta Opservatorija Vera Rubin.

– Trebali smo biti gotovi iduće godine, no došla je korona. Taman su došli Španjolci s teleskopom u dijelovima, prihvatili smo ga i počeli sklapati. I baš kad smo trebali postaviti zrcala, izbila je pandemija i nitko nije smio otići tamo. Niti je tko smio ući u Čile. Zbog toga smo izgubili 16 mjeseci, onda su napokon uspjeli doći i konačno ga sklopili. No, potom više nisu mogli doći izvođači iz SKF-a koji su najveći svjetski stručnjaci za ležajeve; nisu mogli doći tri mjeseca. Ležajevi moraju biti specijalni jer se radi o konstrukciji od 300 tona. Izgubili smo 19 mjeseci. I još nije do kraja jasno što će biti s Čileom jer su oni jako konzervativni kada je posrijedi korona pa, ako kažu da ne može doći nitko, onda ne može doći nitko. A i dalje treba plaćati ljude, tako da smo za tih 19 mjeseci izgubili 60 milijuna dolara samo za plaće u tom vremenu. Da nije bilo vladina programa za koronu, šteta bi doista bila ekstremna – govori nam.

Dogodila se i promjena vlasti, došao je predsjednik znatno skloniji znanosti od svojeg prethodnika.

– S Bidenom je napredak u tome što se čovjek ne budi svaki dan sa strahom pri pogledu na Twitter gdje ga dočeka neka nova glupost koju je napisao njegov prethodnik. A to su stvari koje u krajnjem slučaju mogu dovesti i do rata. Tako da je sada puno mirnije, ali i manje, da tako kažem, zabavnije, nego za Donalda Trumpa. Svi vjeruju da se Biden neće ponovno kandidirati jer je prilično star, nego da će sljedeća biti Kamala Harris, koja će onda konačno biti prvom ženom predsjednicom – kaže Ivezić.

Unatoč sumnjama, znanost i dalje funkcionira kao i prije.

– Znanost je toliko malog budžeta da na nju Trump niti nije obraćao pozornost. To su u odnosu na druge budžete mali iznosi koji su čak malo i narasli. A i za uništiti znanost treba puno više od četiri godine, tako da nije bilo velike štete. Bilo je puno više štete u drugim segmentima, u podjeli društva na dvije strane, gdje jedni s drugima više ne razgovaraju, jedni čitaju jedne novine i gledaju jednu televiziju, drugi druge novine i drugu televiziju, Fox ili CNN, nema više izmjene informacije da bi se pokušalo razumjeti drugu stranu. Sve je to otišlo predaleko – govori naš astrofizičar s američkom adresom.

Što, kako doznajemo, i nije posve točno, velikim dijelom zahvaljujući i napretku tehnologije.

– Već sam počeo sve više i više vremena provoditi u Hrvatskoj, treba nam dvije-tri godine da završimo i pokrenemo ovaj projekt, nakon dvije godine to će biti toliko uravnotežen rad da za mene neće biti toliko zanimljiv, dnevne aktivnost vodit će opservatorij. I onda će mi se otvoriti prostor da jedan kvartal do pola godine provedem u Zagrebu, a onda eventualno zadnjih pet godina karijere u cijelosti provedem u Zagrebu. S obzirom na to da će se podaci obrađivati iz daljine, moći ćemo se iz Zagreba nositi s drugima negdje u Americi. Bitno je samo da imamo dobre ljude i da postoji neka podrška koja će mi omogućiti da članovi grupe po potrebi odu na neke konferencije, vidjeti druge kolege, da imamo pristup na neki veliki kompjutor, ili platiti Googleu ili Amazonu za cloud opciju. I to nisu golema sredstva, bitno je samo da postoje dobri ljudi. A tu jezgru već imamo, na Institutu Ruđer Bošković već su se vratila dva odlična čovjeka, Vibor Jelić i Lovro Palaversa, koji su vani doktorirali i pokrenuli svoju grupu, okupili izvanredne studente, rade na projektima relevantnima za LSST. Postoji dobra grupa i u Rijeci te još dvije u Zagrebu. Imamo 20-25 ljudi koji rade vrhunsku znanost, samo im treba podrška i pomoć oko financija jer ne može se svatko baviti europskim projektima. Jedan dio tog novca mora doći i iz hrvatskih fondova. Jer, s ulaganjima u znanost koja su otprilike dva puta manja nego ona u Europi ne može se očekivati od naših znanstvenika da daju puno više. Imamo vrhunskih znanstvenika koji bi mogli napraviti još više kada bi bilo više novca – kaže.

Smetaju im Muskovi sateliti

Ostvarujemo napredak u istraživanjima svemira te drugim znanstvenim i tehnološkim probojima koje ipak nose privatne tehnološke kompanije koje vode vrlo osebujni ljudi. Jedan je od njih Elon Musk, koji je uzbudio znanstvenu zajednicu astrofizičara svojim satelitima koje reklamira kao sredstvo da internet dobiju svi na Zemlji. Astrofizičari su se požalili da im njegovi sateliti – zaklanjaju vidik.

– Sasvim je točno, jednom satelitu treba oko 90 minuta da obiđe oko Zemlje. Znači da svakih 90 minuta prođe iznad vas, a bit će ih 100.000. Izračunajte, u svakom trenutku će biti stotine tih satelita na nebu pa, kada mi gledamo dobar komad neba, šansa da ga ne vidimo jako je malena. Računali smo, prema našim simulacijama nakon zalaska ili pred izlazak Sunca kada je najgore razdoblje, imamo 80 do 90 posto šansi da nam barem jedan uleti u vidno polje. A oni su toliko sjajni da u potpunosti saturira detektor pa onda te piksele moramo maskirati i baciti te piksele kao da ih nismo ni imali.

Procjena je da ako ih zaista lansiraju 100.000 između 5 i 10 posto piksela bit će za baciti, jer su toliko sjajni. Zapravo, kod prve generacije koju su napravili, rade ih baš u Seattleu, potpuno su zanemarili mogućnost da bi nekome mogli smetati, pokušali su minimizirati cijenu satelita jer ih ima puno.

Pa su uzeli najobičniji aluminij od kojega se rade kante za smeće, pa su bili toliko sjajni da si ih mogao vidjeti prostim okom. A ako je tako, onda nam u potpunosti saturira detektor, uništi nam sliku. Ali smo s njima radili jedno godinu ili dvije, pokušali su smanjiti sjaj, koristili zaštitne boje, popravili geometriju, zapravo bili vrlo korektni, i uspjeli su smanjiti, pa nam ne uništi cijelu sliku nego ostane samo trag. Ali i dalje je to dosta sjajno.

A u to vrijeme planirano je bilo lansirati 20-25.000, no kada su to vidjeli drugi, poput Jeffa Bezosa i njegovog Spaceweba, pa je onda tu i britanska kompanija, pa jedna kineska, svi su krenuli u tu utrku, a nema nikakve regulacije, niti na nivou SAD niti na nivou UN. Jedino je regulirano radijsko područje spektra, u optičkom može svatko raditi što hoće. A već ima oko 1500 satelita koji su veći od 2 cm, kao što ima i puno ostataka starih satelita.

Pa ona tisuću-dvije vojnih, koji su, kao, tajni. No, ovo će biti povećanje otprilike za faktor 100. Jedini je način dogovoriti se, pa se astronomi ujedinjuju. U našoj međunarodnoj organizaciji International Astronomical Union postoje odbori koji će dati prijedlog UN-u da izda priopćenje, ali ni UN nema vojsku, ne može on nikoga ni na što natjerati. Može se gore postaviti i milijun satelita – objasnio nam je prof. Ivezić.

Autor : Sanjin Strukic/PIXSELL
20.09.2021., Zagreb – Astrofizicar Zeljko Ivezic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Sve zbog burze

Ionako je doba teorija zavjera, svejedno je potrebno propitati motivaciju za slanje tolikog broja satelita u orbitu, što ne košta malo novca.

– Ima dosta ljudi koji misle da je to samo paravan, ideja da se satelitima dovede internet svuda u svijetu. No, dokazuje se kako je pravi cilj tih projekata da se smanji vrijeme transmisije informacije između mjesta kao što su New York i London. I to radi burze. Nije to više kao u filmovima kada se dovikivalo tko što kupuje i prodaje. Danas se to radi računalima, koji proračunavaju vrijednosti dionica i njihov rast ili pad te se tako prodaju ili kupuju. Sada već burze rade sa zadrškom od 30 ili 40 milisekundi između New Yorka i Londona. Tko prvi sazna, taj radi posao. Kao kada su Rotshchildi prvi saznali tko je pobijedio u Bitki kod Waterlooa, pa kupili prave dionice u Londonu. Onih 30 ili 40 milisekundi treba još smanjiti jer to je brzina koja se prevaljuje optičkim kabelom koji ide ispod mora. A satelitima se ista informacija šalje praktično izravno iako je put dulji. Jer lakše je ići obodom Zemlje, no optičkim kabelom signal putuje brzinom svjetlosti podijeljenom brzinom refrakcije stakla, što dođe pola brzine svjetlosti, a do satelita putuje brzinom svjetlosti pa, iako je put informacije 20-30 posto dulji, putuje dvostruko brže pa stigne prije. Puno ljudi koji se time bave tvrde kako je zapravo to stvarni razlog. Tko bi investirao desetke milijuna dolara kako bi netko negdje imao internet, oni koji su bogati ionako ga već imaju. Ne slaže se baš matematika – kaže.

Što je onda s turističkim letovima u svemir, globalni tajkuni i u to snažno ulažu uz puno pompe.

– To je njihov novac, pa i nema neke svrhe komentirati. Ako i postoji neki novac u svemu tome, onda je to rudarenje asteroida. U Luksemburgu već postoji nekoliko tvrtki koje se time bave, pa mislim da će za 10, 20, 30 godina već i uz ovu tehnologiju biti moguće zaraditi velik novac. Od turizma sumnjam, sada je let manje od milijun dolara, ako ima i 10.000 ljudi koji to mogu platiti, to je opet milijardu dolara, što je komparativno sitan iznos. A na asteroidima se mogu pronaći rijetki metali, jasno da se ne bi išlo po željezo ili tome slično, nego po nešto što je bitno za modernu industriju ili računala, a čega ima u malim zalihama na Zemlji, poput platine, recimo – kaže.

Vjeruju u misiju na Mars

Obećava se i slanje čovjeka na Mars, i to već do 2035. godine. Koliko je to doista realno, ali i potrebno s obzirom na to da ni Zemlju još nismo temeljito istražili?

– Sa znanstvene točke bolje je poslati robot poput Perseverancea koji je na Marsu, a koji ide okolo i skuplja uzorke, i nisu potrebni ljudi. Simbolično bi bilo sjajno doći do Marsa, no odlazak ljudi tamo doista bi bio tek simbolika. Kada sam posjetio SpaceX, uočio sam da su svi inženjeri mlađi od 30 godina, osim tek njih nekoliko koji su bili stariji. Pitao sam kako to da su odmah otišli raditi za SpaceX jer većina ljudi ode, završi postdiplomski pa tek onda idu raditi. No, oni su toliko uzbuđeni idejom da rade na tome da prvi čovjek dođe do Marsa. Elon Musk vješt je prodavač koji ih je uvjerio kako će biti dio tima koji će poslati prvog čovjeka na Mars. Njega sam upoznao neizravno, putem telekonferencije u kojoj smo razgovarali o tome kako smanjiti sjaj njegovih satelita.

Razgovarao sam i s Billom Gatesom i drugim osnivačima Microsofta koji su nam donirali sredstava za moj projekt teleskopa, oni su doista prekrasni ljudi, fini, skromni, slušaju, ne prekidaju, znaju postaviti pitanje. S Elonom Muskom baš i nije tako, zapravo bilo je trenutaka koji su me i zapanjili. No, on je fizičar po struci koji razumije nove tehnologije pa može namirisati što se sve može. Ali je i izravno uključen, kao nekada Steve Jobs, nije birokrat, razumije sve tehničke detalje.

Bila je ta anegdota kada je svoje inženjere natjerao da kapsulu u koju je stalo 40 tih satelita tjerao da korigiraju dizajn dok ih nije stalo 60. Tako ni Jobs nije bio nikada zadovoljan, i takvi ljudi na kraju uspiju. Da, vjerujem da, ako čovjek ikada dođe do Marsa, da će on biti prvi koji će to napraviti. NASA je i tako već sada ovisna o njemu jer se odlučila za takve suradnje s privatnicima, a njoj ostaje tek upravljački dio i znanstveni instituti.

Može li danas vrhunska znanost, pogotovo kada se radi o istraživanju svemira, bez privatnog novca? Želimo li dati previše kontrole najbogatijima u takvim projektima jer ih financiraju?

– Gates i Bezos najočitiji su primjeri ljudi koji daju svoj novac tamo gdje oni misle da je to bitno. Puno je više različitih fundacija na koje se može prijaviti s kakvim znanstvenim projektom i dobiti sredstva, pogotovo u slučajevima kada se ne može dobiti od vlade. Mi već sada želimo pripremiti naše znanstvenike dvije-tri godine unaprijed za rad na LSST-u jer će to biti golema količina podataka. No, sustav financiranja znanosti je takav da moraš imati specifičan projekt u kojem se vidi da postoje ti podaci, a mi to radimo unaprijed pa nemamo u tome previše sreće. I taj smo problem riješili tako što smo potreban novac umjesto od države dobili od privatnih fundacija. Primjerice, Eric Schmidt, koji je bio direktor Googlea, dao je puno novca, pa fundacija Templeton, neki drugi koji su se prije 50 ili prije više od 100 godina obogatili pa napravili takve fundacije kroz koje se novac oplođuje kamatom pa se tako namaknut novac dijeli znanosti ili kakvom drugom plemenitom cilju – objasnio nam je naš ugledni astrofizičar.

Sve su veća konkurencija Kinezi, koji imaju praktično neograničeno financiranje, i to od države.

– Kinezi su već i stigli do Mjeseca, i u orbiti su Marsa. Oni više nisu siromašni, a imaju puno stručnjaka koji su im se vratili izvana, cijelu novu generaciju koju su sami odgojili. Bio sam u Kini u nekoliko navrata u razmaku od deset godina i to je bila nevjerojatna razlika, sve se promijenilo. Kada pogledate današnji Šangaj ili Peking, prema njima Manhattan izgleda kao zapušteni mali grad. Državna je politika konstantna, tajkuni se mogu bogatiti dok ne postanu prijetnjom državi, dok ne počnu postavljati nezgodna pitanja poput višestranačja.

Naš znanstvenik radi, dakle, na razvoju snažnog teleskopa. Takvi su uređaji velika tema u znanosti i zbog legendarnog Hubblea koji nikako da zamijene. Hoćemo li konačno vidjeti drugi takav instrument u Zemljinoj orbiti?

– Postoje dva nasljednika Hubblea. On sam je imao toliko uspjeha zato što je iznad atmosfere pa tu nema turbulencije, zbog čega možete imati jaku rezoluciju slike. Ali je imao relativno malo vidno polje te relativno mala zrcala pa nije mogao brzo nešto promotriti jer treba vremena da se skupe fotoni. Sada je ideja da se postave dva teleskopa koja će ga naslijediti. Kod jednog će zrcalo biti puno veće, a kod drugog će zrcala biti iste veličine kao kod Hubblea, ali drukčijeg dizajna pa će mu vidno polje na nebu biti stotinu puta veće. Kao da imate stotinu Hubblea. To otvara prostor da se ne mora gledati jedan objekt kao objekt, već veliki komad neba. Ovaj s većim zrcalom je James Webb, a drugi je Roman, dobio je ima po astronomkinji NASA-e Nancy Roman – objasnio nam je Ivezić.

Autor : Sanjin Strukic/PIXSELL
20.09.2021., Zagreb – Astrofizicar Zeljko Ivezic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nedavno je pozornost zajednice znanstvenika u astrofizici pobudila pojava objekta koji je u naš došao iz drugog sustava. Za ‘Oumuamua je poznati astrofizičar Avi Loeb ustvrdio kako se radi o – svemirskom brodu.

– Rekao bih da je to malo pretjerano. Ne može se 100 posto isključiti da je doista riječ o svemirskom brodu, ali je puno, puno vjerojatnije kako je to neki prirodni objekt koji je zbog sile gravitacije u svome sunčevu sustavu bio katapultiran i ušao u ovakvu orbitu pa došao u naš sunčev sustav. Ovaj put nismo uspjeli promatrati ga detaljno. Do sada su otkrivena dva takva objekta, uz ‘Oumuamua tu je i Borisov, koji je otkrio ruski amater. No, predviđamo da ćemo LSST-jem takav objekt vidjeti svakih nekoliko tjedana, pa ćemo ih prvu godinu otkriti barem deset. Možemo to pretpostaviti jer znamo kakva je osjetljivost instrumenata koji su otkrili ta dva objekta, a LSST će biti osjetljiviji i češće će promatrati te dijelove neba. Moguće i jedan svakih nekoliko tjedana. I tako ćemo napraviti uzorak od 10, 20, 30 ili čak 50 takvih objekata i vidjeti o čemu se zapravo radi. No, jako je teško kako će to biti proizvod neke inteligencije.

Ima li onda života u svemiru? Doba prije pandemije obilježilo je prepoznavanje egzoplaneta u drugim sustavima, no ima znanstvenika koji tvrde kako se ništa sa sigurnošću ne može znati dok i sami do njih ne dopremo.

Organske molekule su ključ

– Ne moramo doslovno i fizički kontaktirati život da bismo vidjeli da on postoji. Jer postoje organske molekule koje su stvorene u živim stvarima. Možemo, primjerice, gledati svjetlost koja se odbija od Mjeseca sa Zemlje za pomrčine Mjeseca, što je ona pepeljasta svjetlost. Njezinom analizom možemo pokazati da postoji život na Zemlji jer u toj će svjetlosti biti tragova takvih molekula. Na isti način možemo pokazati da na nekom planetu, gdje ima planeta s atmosferom u drugim sunčevim sustavima, gledajući većim teleskopom i boljom tehnologijom to isto jednog dana napravimo s udaljenim egzoplanetima. To i jest cilj teleskopa James Webb. On će imati i koronograf koji će blokirati svjetlost sa zvijezde, pa ćemo moći te planete gledati sa strane i dobiti njihov spektar i vidjeti sastav atmosfere, je li riječ o nekoj dosadnoj atmosferi poput Venerine ili je nešto interesantno, kao sa Zemlje.

Kakve su onda realne šanse da negdje ima života?

– Vjerujemo da negdje postoji život. No, ne možemo točno izračunati tu vjerojatnost jer ne znamo napraviti životni laboratorij, još ne razumijemo te biološke i kemijske procese na tom nivou da bismo tu vjerojatnost mogli izračunati, koliko je moguće da nastane život ako postoje svi sastojci. To znamo samo otprilike statistički ocijeniti, i to ne u širem svemiru, nego ovdje, na Mliječnoj stazi. Znamo koliko ima zvijezda, stotinu milijardi, onda vjerojatnost prikazana kroz podatak o tome koliko je koja zvijezda vruća ili hladna, stara ili mlada, kolika je vjerojatnost da ta zvijezda oko sebe ima planete, pa kolika je vjerojatnost da je ta planeta na dovoljnoj udaljenosti od zvijezde, kolika je vjerojatnost da život nastane ako postoje sve kemikalije, a tu se zasad i najviše gubimo.

Ali, uzevši sve u obzir, razumno je pretpostaviti da ima još života negdje u svemiru, ne možda na tisuće mjesta, ali negdje da, na pet ili deset planeta u svemiru. Svakako to nije rezultat koji bi se izrazio u desetinkama promila, nego je šansa puno veća da života doista negdje ima. Bilo bi statistički čudno da je samo na jednome mjestu – kaže prof. Ivezić.

Hrvatske u cijeloj toj priči sa svemirom ima, rekli bismo, nedovoljno. Posljednja velika priča bila je ona sa svemirskom lukom u Udbini. Sada smo već među rijetkim zemljama koje nisu poslale satelit u orbitu.

– U Vladi su se u toj priči s Udbinom vjerojatno malo opekli, pa su sada oprezniji, no ta priča i tako je bila malo nategnuta. Bilo bi sjajno da se tamo može nešto konkretno napraviti, no mislim da je to teško moguće. Potrebno je prvo pronaći jasan razlog zašto bismo nešto tamo radili, motivaciju, onda je li to uopće tehnološki moguće. A onda treba pronaći i ljude te financije. U svakom slučaju, ne vjerujem da mi sada sve možemo pokrenuti ispočetka i napraviti hrvatski svemirski program. To jest preambiciozno. Ali ono što možemo jest razvoj nišnih tehnologija u tu svrhu.

Mogli bismo napraviti barem jednu komponentu za nečiji svemirski brod, i tako ništa nije napravljeno samo na jednome mjestu. Imamo mogućnosti i s ESA-om, s kojom je i bilo pregovora uime određenih tvrtki. Kod asocijacije A3 malo je to ozbiljnije, vodeći ljudi svi su redom nekadašnji znanstvenici s Ruđera. A također to i nije jedini takav projekt, i na FER-u je postojala ideja da se lansira satelit, interes za astronautiku postoji i na FSB-u. Ima dovoljno ljudi da se organizira ozbiljan program, pogotovo ako se sve te institucije koordiniraju pri čemu bi se skupilo znanje svih i plasiralo studentima. Mogao bi to biti itekako suvisao program. Nakon 10-20 godina imali bismo svoje stručnjake za satelitsku tehnologiju. No, svaki je početak težak, ali ovo je zlatna mogućnost da se ti mladi povežu i naprave nešto konkretno. Kroz A3 sam naučio da mi zapravo imamo već 6-7 stručnjaka koji rade za NASA-u i ESA-u i koji sada pomažu tim mladim ljudima, s njima rade, tako da već imamo dobar aspekt tog projekta – govori prof. Ivezić, koji se slaže da sredstava nedostaju, no da ona i nisu nedostupna te bi donijela višestruke koristi kada bi se plasirala u projekt kao što je lansiranje satelita.

Malen novac za važne projekte

– Postoje načini da se aplicira za sredstva, mislim da je A3 asocijacija već to i učinila. Ništa se, međutim, još nije dogodilo. Njihovo se financiranje svodi na članarine i nekoliko donacija. A ta je grupa jako impresivna jer ima puno mladih ljudi koji završavaju FER, FSB, fiziku na PMF-u i koji bi htjeli raditi na nečemu ozbiljnom, bila bi to kruna njihova školovanja. Doista jest tako, radio sam s njima nekoliko mjeseci na nekim proračunima, a to je očito fantastičan projekt za mlade inženjere koji žele nešto naučiti. A novac je jako, jako malen, tek 400.000 eura, zapravo je to ništa za takav projekt visoke simbolične vrijednosti jer je na stotine klinaca koji su sada u vrtiću, a koje bi činjenica da je Hrvatska poslala satelit u svemir izrazito fascinirala pa bi se mogli zainteresirati, više učiti matematiku i STEM zanimanja. Ne moraju raditi satelit jednog dana, može to biti i neka druga tehnologija, no bitno je da se zainteresiraju – kaže naš znanstvenik.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/hrvatski-astrofozicar-iz-seattlea-muskovi-sateliti-smetaju-nam-u-istrazivanju-svemira-1526109 – www.vecernji.hr

Hrvatica je osvojila nagradu za svoje rješenje nastambe u kojoj bi prvih šestero astronauta boravilo na Marsu

Uz tehnikalije, morala je paziti i na psihološki moment života prvih šestero ljudi na Marsu

Jedna je Hrvatica dobila nagradu za idejno rješenje ljudske nastambe na Marsu.

Za svoje je ideje, planove i nastambu nagrađena na međunarodnom natjecanju u Rusiji, a uz tehnikalije, morala je paziti i na psihološki moment života prvih šestero ljudi na Marsu, donosi rtl.hr.

Bečka studentica arhitekture Alma Kugić osmislila je nastambu u kojoj bi prvih šestero astronauta boravilo na Marsu. No je li putovanje na Mars još dalek san? “Mi se sigurno pripremamo za neki dugi put na Mars. Mi već istražujemo teren na Marsu, izviđamo, gledamo di bi mogla biti slijedeća lokacija di se možda moglo nešto graditi, neka nastamba ili tako nešto”, odgovorila je studentica Alma.

Almino rješenje ruski je žiri nagradio drugim mjestom

Prije samih ljudi, na Mars bi sletjeli svi dijelovi nastambe i roboti koji će ih sastaviti u pravi mali marsovski dom. U središnjem dijelu nalaze se kuhinja i blagovaonica, do nje dnevni boravak i fitness, ispod površine su spavaće sobe, a na vrhu komunikacijska dvorana. Zbog slabe gravitacije stanari bi lako mogli skakati s jednog kata na drugi.

“Primijetilo bi se znači da su oni sebi sami lakši, da se puno lakše kreću, da se možda teže zaustavljaju dok hodaju. Tako da ne bi im bio problem zakoračiti malo više, popesti se na neku višu razinu ili da su stepenice više ili da su ležajevi postavljeni na višoj razini ili da oni skoče s tih ležaja”, objasnila je Alma.

Zbog jake radijacije šestero astronauta u maloj bi nastambi boravilo većinu vremena. Zato je velika pozornost posvećena privatnim, ali i zajedničkim prostorijama. “Vrlo važno je bilo razmišljati o mentalnom i socijalnom zdravlju ljudi u toj nastambi, znači kako bi oni živjeli unutra, postaviti se u njihovu kožu. Razmišljati kako će izgledati njihov dan od jutra do mraka”, kazala je studentica.

Almino rješenje ruski je žiri nagradio drugim mjestom. Znakovito se našla između prvoplasiranog ruskog studenta i trećeplasiranih sudenata iz SAD-a.

 

Predavanje o svemiru: Pregled tehnoloških trendova u novim svemirskim misijama primjenom pristupa patentne analitike

Poštovani,

primite poziv na virtualni seminar pod nazivom “Review of technology trends in New Space missions using a patent analytics approach” koje će održati gost predavač Alessandro Golkar, tehnički razvojni direktor na Institutu za znanost i tehnologije Skoltech iz Moskve. Predavanje će se održati u SRIJEDU 23.6.2021. 16-18h u virtualnom formatu preko platforme Zoom.

Predavanje će se održati na engleskom jeziku.

Nije potrebna registracija. Pristupite predavanju slijedeći ovu poveznicu: https://zoom.us/j/96482084061?pwd=bmRGL2RvNGs4NlVaWVJ1bzV6RDI2Zz09

Pratite Facebook event:

https://www.facebook.com/events/3975412689160613

Kroz seriju predavanja tijekom 2021. godine ugostit ćemo domaće i inozemne predavače koji će održati predavanja iz raznih područja svemirske znanosti i tehnologija. Sudjelovanje na webinarima je besplatno i dostupno svima, a na kraju svakog virtualnog susreta odvojit ćemo vrijeme za diskusiju i odgovore na pitanja publike.

Natječaj “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: Izgledi za stvaranje i svemirsku arhitekturu”

U 2020 – 2021, Državni muzej svemirske povijesti nazvan po K.E. Tsiolkovsky, provodi projekt bespovratnih sredstava “Rukovanje u svemiru” u okviru Programa javnih diplomatskih bespovratnih sredstava američkog veleposlanstva u Moskvi. Partneri muzeja su RUSKI institut za biomedicinske probleme, Moskovski arhitektonski institut, Državna akademija, Međunarodni centar za svemirsku arhitekturu Sasakawa – SICSA, Sveučilište u Houstonu u SAD-u. Projektom se planiraju provesti dva obrazovna programa: 1. “Zajednički rusko–američki projekti u svemiru: povijest i izgledi za suradnju” i 2. “Svemir i ljudska mašta.”

Jedna od aktivnosti uključenih u drugi obrazovni program je projektno natjecanje srednjoškolaca, studenata i dodiplomaca na temu “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: perspektive za stvaranje i svemirsku arhitekturu”, koje je održano od 1. prosinca 2020. do 1. lipnja 2021. godine. Na natječaj su poslani radovi iz Rusije, SAD-a i Austrije. Natjecateljske projekte ocjenjivao je ocjenjivački sud natječaja “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: izgledi za stvaranje i svemirsku arhitekturu” koji se sastoji od; Predsjednice žirija: Natalia Abakumova, ravnateljica Državnog muzeja svemirske povijesti nazvanog po K.E. Tsiolkovskom.

Članova žirija:

Dr. sc. Anton Myasnikov, zamjenik ravnatelja znanosti u Državnom muzeju svemirske povijesti nazvan po K.E. Tsiolkovskom.

Olga Bannova, profesorica, direktorica Međunarodnog svemirskog centra Sasakawa (SICSA), Sveučilište u Houstonu, SAD.

Dr. Sc. Sergey Abrekovich Galeyev, voditelj Odjela za arhitekturu ekstremnog okoliša moskovskog arhitektonskog instituta (Državna akademija) MARCHI, član Saveza arhitekata Moskve i član Geografskog društva Rusije.

Elena Malaya, doktorica arhitekture, docentica arhitekture ekstremnih okruženja Moskovskog arhitektonskog instituta (Državna akademija) MARCHI, članica Saveza arhitekata Moskve, članica ICOMOS-a, članica-dopisnica Akademije za arhitektonsku baštinu.

Mihail Mantulin, arhitekt, umjetnik, dizajner, član Saveza umjetnika Rusije, član Kreativnog saveza umjetnika Rusije, odao je počast kulturnom radniku regije Kaluga, vodećem učitelju dizajnerskog odjela Regionalnog koledža za kulturu i umjetnost Kaluga.

Anton Spichenko, docent inženjerstva i tehnologije na Državnom sveučilištu Kaluga nazvan po K.E. Tsiolkovskom, članu Unije arhitekata Rusije.

Pobjednici natječaja “International Station and International Bases on the Moon and Mars: Prospects for Creation and Space Architecture” bili su:

Postavljam – Artur Devetiarov, Nižnji Novgorod Državno arhitektonsko i građevinsko sveučilište, Magisterij iz arhitekture (1 tečaj), Nižnji Novgorod, Rusija.

Marsovska baza Castrum – 1 Arthur Devetiarov, Rusija

Fragment projekta Mars Station. Autori: Molostova Svetlana, Gavrilova Anna, Samostan Alyona, Nižnji Novgorod Državno arhitektonsko i građevinsko sveučilište, FAID, 3.

Drugo mjesto – naša cijenjena kolegica Alma Kugić, Tehničko sveučilište, Magistarski program “Arhitektura” u Beču, Austrija.

Ovim putem želimo čestitati kolegici Almi na osvojenom drugom mjestu na ovom prestižnom natjecanju i želimo joj puno uspjeha u daljnjem radu!

Marsovski stambeni modul “ORIGO”, Alma Kugich, Austrija

Treće mjesto – Jaslin Kaur, Gerardo Cambronero, Pranita Hedkar, Ricardo Domingos Miguel, Sveučilište u Houstonu, SAD, Magistarski program “Svemirska arhitektura”.

Mjesečeva klizna luka za astronaute; Jaslin Kaur, Gerardo Cambronero, Pranita Hedkar, Ricardo Domingos Miguel, SAD.

Žiri je također istaknuo rad autorskog tima koji čine Molostova Svetlana, Gavrilova Anna i samostan Alyona, projekt “Mars Station”, natjecateljice Mordanova Polina, projekt “Međunarodna svemirska baza na Mjesecu”, Myasumova Enge, Projekt “Međunarodna baza na Marsu”.

Pobjednici natječaja dobit će diplome prvog, drugog i trećeg stupnja te prigodne nagrade. Svi natjecatelji dobivaju diplome sudionika. U kolovozu 2021. godine Državni muzej svemirske povijesti nazvan po K.E. Tsiolkovskom u sklopu projekta bespovratnih sredstava “Rukovanje u svemiru” ugostit će izložbu “Dizajn prostora i arhitektura lunarnih i marsovskih naselja”, koja će sadržavati među najboljim djelima natjecatelja.

Čestitke pobjednicima i sudionicima natjecanja “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: Perspektive stvaranja i svemirske arhitekture”!

Piše // Izvor: Iva Slavica Ilić // liberta.hr // gmik.ru

Poziv na webinar: SpaceIL Beresheet program – prošlost i budućnost i tehnološki izazovi

Gosp. Ilan Mor, veleposlanik Države Izrael i dr. Slobodan Danko Bosanac, predsjednik Adriatic Aerospace Association, sa zadovoljstvom vas pozivaju na webinar po nazivom

“SpaceIL Beresheet program, prošlost i budućnost i tehnološki izazovi” koji će voditi Brigadni general Shimon Sarid. i proučavaju prostor i, što je najvažnije, rade na ostvarenju svojih snova “.

Webinar će se održati na engleskom jeziku putem platforme Zoom na sljedećem linku:

https://mfa.zoom.us/j/92251948311

u srijedu, 19. svibnja 2021., s početkom u 16,00 sati (po hrvatskom vremenu).

Predavanje će trajati 60 minuta, nakon čega slijede pitanja publike.

Brig. General Shimon Sarid stekao je iskustvo u inženjerstvu, zapovijedanju i upravljanju tijekom svog 28-godišnjeg mandata u izraelskim zračnim snagama. Donedavno je vodio tehnički odjel za zrakoplovstvo IAF, a nakon toga obnašao je razna rukovodeća mjesta za obrambenog dobavljača Elbit Systems, ponajviše kao izvršni direktor njihove podružnice Silver Arrow i kao potpredsjednik njihovog bespilotnog zrakoplovnog zrakoplova (UAV odjel koji je pokrenuo i vodio razvoj bespilotne letjelice Hermes 900, uz druge projekte tijekom njegova mandata u Elbit-u).

Shimon Sarid diplomirao je na sveučilištu Technion u Haifi, prvostupnik svemirskog i aeronautičkog inženjerstva, a magistrat je stekao zajedničkim studijskim programom  Sveučilišta Ben-Gurion s Negeva i Sveučilišta u Bostonu, usredotočujući se na upravljanje znanostima.

“SpaceIL nastavlja svoje obrazovne aktivnosti namijenjene unaprjeđivanju sljedećih generacija izraelskih znanstvenika i inženjera ”, rekao je suosnivač SpaceIL-a Kfir Damari.

“Zajedno sa Shimonom i pod njegovim vodstvom, uvjereni smo da možemo
unaprijediti dodatni svemirski projekt i nadahnuti više mladih da uče – proučavaju svemir, i što je najvažnije, rade na ostvarenju svojih snova “.

Serija webinara SGAC Hrvatska, Epizoda 7: Izazovi svemirskih misija s ljudskom posadom

Serija online predavanja „SGAC Hrvatska“ ima za cilj nadahnuti i motivirati studente i mlade stručnjake u Hrvatskoj i šire u razvoju karijere u svemirskoj industriji. Pridružite nam se na sedmoj epizodi o izazovima svemirskih misija s ljudskom posadom!

Inspirirani motivacijskim pričama nadarenih članova SGAC-a iz cijelog svijeta, tim SGAC-a u Hrvatskoj želi donijeti isto oduševljenje svemirom i osobnim razvojem i u Hrvatsku.

Serija od 8 online predavanja ugostit će lokalne stručnjake iz različitih područja poput svemirske znanosti i inženjerstva, politike, poduzetništva i drugih, te im pružiti priliku da prezentiraju svoje projekte, ideje i iskustva svojim vršnjacima.

Svi su dobrodošli sudjelovati, a na kraju svakog predavanja predviđeno je vrijeme za pitanja i odgovore.

A3 ima jasno postavljen cilj kontinuirano podržavati mlade generacije svih uzrasta – od osnovnoškolaca i srednjoškolaca do studenata i mladih stručnjaka. Iz tog razloga, A3 pokreće projekte i druge srodne aktivnosti kako bi mladi u Hrvatskoj mogli steći znanje, praktično iskustvo i vještine koje će im biti potrebne na budućem radnom mjestu – u svemirskoj znanosti ili industriji. A3 od svog osnutka prati i podržava rad SGAC-a u Hrvatskoj. Mladi ali i oni iskusniji članovi A3-a u ovom projektu zajedno sa timom SGAC-a surađivati će u pripremi sadržaja i organizaciji i provedbi online predavanja.

Ovim Vas putem toplo pozivamo da nam se pridružite!

Sva predavanja biti će održana na hrvatskom jeziku. Sva predavanja biti će održana online. Moguće je sudjelovanje uz prethodnu registraciju.

Prijavite se ovdje:

https://www.eventbrite.com/e/sgac-croatia-webinar-series-webinar-7-registration-153472352939

Sedmi webinar s naslovom “Izazovi svemirskih misija s ljudskom posadom” pokrit će ključne izazove s kojima se astronauti suočavaju prilikom planiranja i provedbe misija u svemiru, poput osiguravanja zdrave prehrane i funkcionalnih staništa, nedostatka svjetlosti, agorafobija i klaustrofobija, izostanak gravitacije, zračenje i duža razdoblja pod utjecajem stresa. 

Upoznajte naše predavače:

Antonia Cvrk, univ. bacc. nutricionizma, potporedsjednica PROBION-a, udruge studenata Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, naslov predavanja: “Nutrition and Food for Space”

Alma Kugić, mag. ing. des. text., studentica na Tehničkom sveučilištu u Beču i koautorica rada “Origo+, an in-situ printed and robotically assembled Mars habitat”, naslov predavanja: “Introduction to Space Architecture”

Dalibor Paar, dr. sc., docent na Fizičkom odjelu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, naslov predavanja: “Speleology and Space Expeditions”

Lena Penezić, mag. geogr., osnivačica Geosfere, naslov predavanja: “From Aquanauts to Astronauts”

Moderatorica sedme epizode je:

– Lena Penezić (SGAC) 

Webinar će završiti serijom pitanja i odgovora. Svaki sudionik moći će postaviti pitanje – stoga nemojte to propustiti!

 

Potpisan Ugovor o strateškoj suradnji s Centrom za svemirsku i inovativnu tehnologiju Sisak

Dana 30. travnja 2021.g. potpisan je Ugovor o strateškoj suradnji Adriatic Aerospace Association s Centrom za svemirsku i inovativnu tehnologiju Sisak. Ugovor su potpisali predstavnici dviju organizacija, ispred Centra v.d. ravnatelj Stevče Arsoski, a ispred A3, predsjednik Slobodan Danko Bosanac.

Ugovor je potpisan u cilju ostvarivanja strateške i poslovne suradnje na području razvoja svemirskih tehnologija na području RH. Ugovorom su definirana i prava i obveze dviju organizacija u realizaciji strateškog projekta Centra “Sisačko-moslavačka županija – sjedište svemirske i inovativne tehnologije” i poslovnog projekta Udruge “Perun I. – lansiranje prvog hrvatskog satelita”. Također, potpisan je i ugovor s kolegom i članom tima Perun I, Juricom Kundratom o zaposlenju u Centru kao vanjskog suradnika.

Serija webinara SGAC Hrvatska, Epizoda 6: Primjena svemira u svakodnevnom životu – Satelitski podaci i sustavi

Serija online predavanja „SGAC Hrvatska“ ima za cilj nadahnuti i motivirati studente i mlade stručnjake u Hrvatskoj i šire u razvoju karijere u svemirskoj industriji. Pridružite nam se na šestoj epizodi o primjeni svemirskih tehnologija u svakodnevnom životu!

Inspirirani motivacijskim pričama nadarenih članova SGAC-a iz cijelog svijeta, tim SGAC-a u Hrvatskoj želi donijeti isto oduševljenje svemirom i osobnim razvojem i u Hrvatsku.

Serija od 8 online predavanja ugostit će lokalne stručnjake iz različitih područja poput svemirske znanosti i inženjerstva, politike, poduzetništva i drugih, te im pružiti priliku da prezentiraju svoje projekte, ideje i iskustva svojim vršnjacima.

Svi su dobrodošli sudjelovati, a na kraju svakog predavanja predviđeno je vrijeme za pitanja i odgovore.

A3 ima jasno postavljen cilj kontinuirano podržavati mlade generacije svih uzrasta – od osnovnoškolaca i srednjoškolaca do studenata i mladih stručnjaka. Iz tog razloga, A3 pokreće projekte i druge srodne aktivnosti kako bi mladi u Hrvatskoj mogli steći znanje, praktično iskustvo i vještine koje će im biti potrebne na budućem radnom mjestu – u svemirskoj znanosti ili industriji. A3 od svog osnutka prati i podržava rad SGAC-a u Hrvatskoj. Mladi ali i oni iskusniji članovi A3-a u ovom projektu zajedno sa timom SGAC-a surađivati će u pripremi sadržaja i organizaciji i provedbi online predavanja.

Ovim Vas putem toplo pozivamo da nam se pridružite!

Sva predavanja biti će održana na hrvatskom jeziku. Sva predavanja biti će održana online. Moguće je sudjelovanje uz prethodnu registraciju.

Prijavite se ovdje:

https://www.eventbrite.com/e/sgac-croatia-webinar-series-webinar-6-registration-151997752369

Šesta epizoda pokrit će temu primjena satelitskih sustava za pozicioniranje i opažanje Zemlje u svakodnevnim aktivnostima. Razgovarati ćemo o Globalnim navigacijskim sustavima i njihovim primjenama, a prikaz će se kako GNSS sustavi mogu pridonijeti u kriznim situacijama nastalima uslijed potresa te njihova primjena prilikom implementacije pametnih gradova. Drugi dio webinara obuhvatiti će satelitske sustave za opažanje Zemlje popu europskog Copernicus programa, a prikaz ćemo kako podatke dobivene daljinskim istraživanjima možemo primjeniti na opažanja morske površine, u poljoprivredi i drugim granama industrije.   

Predavači šeste epizode su:

dr. sc. Danijel Šugar, docent na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na katedri za Satelitsku geodeziju. Njegove istraživačke aktivnosti uglavnom su usmjerene na Globalni navigacijski satelitski sustav (GNSS). Objavio je niz znanstvenih članaka, predstavio nekoliko radova na međunarodnim konferencijama i sudjelovao u različitim znanstvenim projektima, a trenutačna istraživanja su mu uglavnom usmjerena na primjenu GNSS-a u katastrofama izazvanim potresima. 

dr. sc. Marijan Grgić, asistent i PostDoc istraživač na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na katedri za Državnu izmjeru. Glavno područje istraživanja su mu satelitska, fizička i geodezija mora sa specijalnim fokusom na praćenje promjene morske površine primjenom radarske satelitske altimetrije.  

dr. sc. Ivan Tomljenović, voditelj laboratorija za daljinska istraživanja i GIS u institutu za primijenjenu ekologiju Oikon d.o.o. Koordinator je i UNIGIS studijskog centra Zagreb. Njegovi profesionalni interesi vezano su za objektne anlize slika, satelitske i zračne platforme, napredna daljinska istraživanja, webGIS i drugo, a doktorsku disertaciju obranio je na Sveučilištu u Zagrebu na temu izvlačenja podataka iz LIDAR-a. 

mag. ing. Davor Predavec, CEO i osnivač tvrtke SymbIoTic spreman je za poigravanje s najmodernijim tehnologijama te kao predani inženjer nastoji stvoriti proizvode i usluge koje služe široj zajednici. Najveća strast mu je IoT domena elektroničkog inženjerstva s širokim spektrom primjenjivosti i volja za stvaranjem održivih gradova budućnosti. Tehnologiju vidi kao savršen alat koji može služiti pojedincima ili zajednici, a njegovi radovi objavljuju se u poznatim organizacijama poput IEEE, IHSI i mnogih drugih.

mag. ing. Zvonimir Nevistić, asistent na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, katedra za Satelitsku geodeziju. Sudjeluje kao istraživač na nekoliko međunarodnih projekta kao i u Copernicus Relay and Academy mreži Hrvatske. Doktorska istraživanje usmjereno mu je na poboljšanje dostupnosti podataka svemirskih istraživanja. 

Webinar će završiti serijom pitanja i odgovora. Svaki sudionik moći će postaviti pitanje – stoga nemojte to propustiti!

Serija webinara SGAC Hrvatska, Epizoda 5: Sunčev sustav i daleka prostranstva – Znanstvena istraživanja u svemiru

Serija online predavanja „SGAC Hrvatska“ ima za cilj nadahnuti i motivirati studente i mlade stručnjake u Hrvatskoj i šire u razvoju karijere u svemirskoj industriji. Pridružite nam se na petoj epizodi o znanstvenim istraživanjima u svemiru!

Inspirirani motivacijskim pričama nadarenih članova SGAC-a iz cijelog svijeta, tim SGAC-a u Hrvatskoj želi donijeti isto oduševljenje svemirom i osobnim razvojem i u Hrvatsku.

Serija od 8 online predavanja ugostit će lokalne stručnjake iz različitih područja poput svemirske znanosti i inženjerstva, politike, poduzetništva i drugih, te im pružiti priliku da prezentiraju svoje projekte, ideje i iskustva svojim vršnjacima.

Svi su dobrodošli sudjelovati, a na kraju svakog predavanja predviđeno je vrijeme za pitanja i odgovore.

A3 ima jasno postavljen cilj kontinuirano podržavati mlade generacije svih uzrasta – od osnovnoškolaca i srednjoškolaca do studenata i mladih stručnjaka. Iz tog razloga, A3 pokreće projekte i druge srodne aktivnosti kako bi mladi u Hrvatskoj mogli steći znanje, praktično iskustvo i vještine koje će im biti potrebne na budućem radnom mjestu – u svemirskoj znanosti ili industriji. A3 od svog osnutka prati i podržava rad SGAC-a u Hrvatskoj. Mladi ali i oni iskusniji članovi A3-a u ovom projektu zajedno sa timom SGAC-a surađivati će u pripremi sadržaja i organizaciji i provedbi online predavanja.

Ovim Vas putem toplo pozivamo da nam se pridružite!

Sva predavanja biti će održana online te na hrvatskom jeziku, a sudjelovanje je moguće uz prethodnu registraciju.

Peta epizoda rezervirana je za znanstvenika u svakome od vas, pokrivajući temu znanstvenih istraživanja u svemiru, kroz koju će vas voditi naša ustrajna moderatorica, Mirta Medanić. Pobliže će vas upoznati s važnosti znanstvenih istraživanja u svemiru, njihovim utjecajem na život na Zemlji i prilikama za uključivanje u znanstveno-istraživačke projekte u području svemira. Tijekom triju predavanja koja smo u ovoj epizodi pripremili za vas moći ćete iz prve ruke čuti iskustva hrvatskih znanstvenica koje se bave svemirom te upoznati sve čari projekata kojima posvećuju velik dio svoga vremena. Više o njima potražite u nastavku.

Vernesa Smolčić je doktorica znanosti na području astronomije te redovna profesorica na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Znanost nastoji približiti djeci i mladima održavajući razna znanstveno-popularna predavanja, ali i produciranjem edukativnih materijala.

Giuliana Verbanac je izvanredna profesorica i doktorica znanosti na području fizike trenutno zaposlena na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, također tajnica udruge A3. Aktivno se bavi popularizacijom znanosti održavajući znanstveno-popularna predavanja za sve uzraste.

Marina Skender je docentica doktorica znanosti na području fizike, zaposlena na FERIT-u u Osijeku. Tijekom svog znanstveno-istraživačkog rada boravila je u mnogim svjetski poznatim institucijama, a svoju ljubav prema astrofizici dijelila je drugima već na nekoliko predavanja s ciljem popularizacije znanosti.

Na kraju webinara, kao i do sada, imat ćete priliku pitati sve što vas zanima i priključiti se raspravi, što vam toplo preporučamo. Vidimo se 15. travnja u 18 sati!