Željko Ivezić, hrvatski astrofozičar iz Seattlea: Muskovi sateliti smetaju nam u istraživanju svemira

Muskovi nam sateliti zaklanjaju vidik, jednom satelitu treba oko 90 minuta da prođe oko Zemlje, što znači da svakih 90 minuta prođe iznad nas. A bit će ih 100.000…, kaže prof. dr. sc. Željko Ivezić, sjajni naš astrofizičar sa Sveučilišta Washington u Seattleu, koji je u minulog utorka u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održao predavanje o sudjelovanju američke nacionalne akademije znanosti u prioritizaciji znanstvenih projekata, poput gradnje opservatorija Vera Rubin, projektu u kojem aktivno sudjeluje.

Otkrio je, također, kako će se ovim novim teleskopom moći nebo sagledati u takvim detaljima koji su bez presedana, a očekuje se opažanje 10 milijardi galaksija te da ćemo prvi put u povijesti upoznati više sustava u svemiru nego što ima ljudi na Zemlji. Zato s prof. Ivezićem nije potreban povod za razgovor.

Minulog je utorka u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prof. dr. sc. Željko Ivezić, sjajni naš astrofizičar sa Sveučilišta Washington u Seattleu, održao predavanje o sudjelovanju američke nacionalne akademije znanosti u prioritizaciji znanstvenih projekata, poput gradnje opservatorija Vera Rubin, projektu u kojem aktivno sudjeluje.

Otkrio je, također, kako će se ovim novim teleskopom moći nebo sagledati u takvim detaljima koji su bez presedana, a očekuje se opažanje 10 milijardi galaksija te da ćemo prvi put u povijesti upoznati više sustava u svemiru nego što ima ljudi na Zemlji. Zato s prof. Ivezićem nije potreban povod za razgovor, no njegovo nas je predavanje još jednom potaknulo da se javimo i napravimo intervju. Jer, biti astrofizičarom poput njega iznimno je važno, isto kao što je bilo sredinom prošlog stoljeća, a osvajanje svemira, kao i prije 60-70 godina, čovječanstvu je cilj, i to doprijeti još dalje, u ovom trenutku do Marsa.

Je li to realno, gdje je u tome Hrvatska, kako ove grane znanosti funkcioniraju u pandemiji, novi teleskopi, veliki projekt Large Synoptic Survey Telescope, odnosno odnedavno Opservatorij Vera Rubin, koji se gradi u Čileu, sve su bila pitanja koja su nas zanimala.

Izgubili 16 mjeseci zbog korone

O pandemiji u Americi puno smo čitali i slušali, kako je bilo znanstveniku raditi u takvim okolnostima?

Autor : Sanjin Strukic/PIXSELL
20.09.2021., Zagreb – Astrofizicar Zeljko Ivezic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

– U Seattleu je bilo puno lakše nego u New Yorku. No, to je i rezultat različitih mjera od države do države jer konačnu odluku donose guverneri. I tako su se mjere bitno razlikovale, negdje je to rezultiralo i velikim problemima, u Teksasu primjerice. Kod nas je recimo najprije zatvoreno sveučilište, mi smo odmah to učinili, bili smo prva država sa strogim mjerama, pa smo se i izvukli relativno lako. Čak mislim da smo po prosjeku i nešto bolji od Hrvatske, s tim da ni Hrvatska nije loša u usporedbi s nekim drugim zemljama – rekao nam je naš znanstvenik.

Korona je ipak uvjetovala kašnjenje velikog projekta Opservatorija Vera Rubin.

– Trebali smo biti gotovi iduće godine, no došla je korona. Taman su došli Španjolci s teleskopom u dijelovima, prihvatili smo ga i počeli sklapati. I baš kad smo trebali postaviti zrcala, izbila je pandemija i nitko nije smio otići tamo. Niti je tko smio ući u Čile. Zbog toga smo izgubili 16 mjeseci, onda su napokon uspjeli doći i konačno ga sklopili. No, potom više nisu mogli doći izvođači iz SKF-a koji su najveći svjetski stručnjaci za ležajeve; nisu mogli doći tri mjeseca. Ležajevi moraju biti specijalni jer se radi o konstrukciji od 300 tona. Izgubili smo 19 mjeseci. I još nije do kraja jasno što će biti s Čileom jer su oni jako konzervativni kada je posrijedi korona pa, ako kažu da ne može doći nitko, onda ne može doći nitko. A i dalje treba plaćati ljude, tako da smo za tih 19 mjeseci izgubili 60 milijuna dolara samo za plaće u tom vremenu. Da nije bilo vladina programa za koronu, šteta bi doista bila ekstremna – govori nam.

Dogodila se i promjena vlasti, došao je predsjednik znatno skloniji znanosti od svojeg prethodnika.

– S Bidenom je napredak u tome što se čovjek ne budi svaki dan sa strahom pri pogledu na Twitter gdje ga dočeka neka nova glupost koju je napisao njegov prethodnik. A to su stvari koje u krajnjem slučaju mogu dovesti i do rata. Tako da je sada puno mirnije, ali i manje, da tako kažem, zabavnije, nego za Donalda Trumpa. Svi vjeruju da se Biden neće ponovno kandidirati jer je prilično star, nego da će sljedeća biti Kamala Harris, koja će onda konačno biti prvom ženom predsjednicom – kaže Ivezić.

Unatoč sumnjama, znanost i dalje funkcionira kao i prije.

– Znanost je toliko malog budžeta da na nju Trump niti nije obraćao pozornost. To su u odnosu na druge budžete mali iznosi koji su čak malo i narasli. A i za uništiti znanost treba puno više od četiri godine, tako da nije bilo velike štete. Bilo je puno više štete u drugim segmentima, u podjeli društva na dvije strane, gdje jedni s drugima više ne razgovaraju, jedni čitaju jedne novine i gledaju jednu televiziju, drugi druge novine i drugu televiziju, Fox ili CNN, nema više izmjene informacije da bi se pokušalo razumjeti drugu stranu. Sve je to otišlo predaleko – govori naš astrofizičar s američkom adresom.

Što, kako doznajemo, i nije posve točno, velikim dijelom zahvaljujući i napretku tehnologije.

– Već sam počeo sve više i više vremena provoditi u Hrvatskoj, treba nam dvije-tri godine da završimo i pokrenemo ovaj projekt, nakon dvije godine to će biti toliko uravnotežen rad da za mene neće biti toliko zanimljiv, dnevne aktivnost vodit će opservatorij. I onda će mi se otvoriti prostor da jedan kvartal do pola godine provedem u Zagrebu, a onda eventualno zadnjih pet godina karijere u cijelosti provedem u Zagrebu. S obzirom na to da će se podaci obrađivati iz daljine, moći ćemo se iz Zagreba nositi s drugima negdje u Americi. Bitno je samo da imamo dobre ljude i da postoji neka podrška koja će mi omogućiti da članovi grupe po potrebi odu na neke konferencije, vidjeti druge kolege, da imamo pristup na neki veliki kompjutor, ili platiti Googleu ili Amazonu za cloud opciju. I to nisu golema sredstva, bitno je samo da postoje dobri ljudi. A tu jezgru već imamo, na Institutu Ruđer Bošković već su se vratila dva odlična čovjeka, Vibor Jelić i Lovro Palaversa, koji su vani doktorirali i pokrenuli svoju grupu, okupili izvanredne studente, rade na projektima relevantnima za LSST. Postoji dobra grupa i u Rijeci te još dvije u Zagrebu. Imamo 20-25 ljudi koji rade vrhunsku znanost, samo im treba podrška i pomoć oko financija jer ne može se svatko baviti europskim projektima. Jedan dio tog novca mora doći i iz hrvatskih fondova. Jer, s ulaganjima u znanost koja su otprilike dva puta manja nego ona u Europi ne može se očekivati od naših znanstvenika da daju puno više. Imamo vrhunskih znanstvenika koji bi mogli napraviti još više kada bi bilo više novca – kaže.

Smetaju im Muskovi sateliti

Ostvarujemo napredak u istraživanjima svemira te drugim znanstvenim i tehnološkim probojima koje ipak nose privatne tehnološke kompanije koje vode vrlo osebujni ljudi. Jedan je od njih Elon Musk, koji je uzbudio znanstvenu zajednicu astrofizičara svojim satelitima koje reklamira kao sredstvo da internet dobiju svi na Zemlji. Astrofizičari su se požalili da im njegovi sateliti – zaklanjaju vidik.

– Sasvim je točno, jednom satelitu treba oko 90 minuta da obiđe oko Zemlje. Znači da svakih 90 minuta prođe iznad vas, a bit će ih 100.000. Izračunajte, u svakom trenutku će biti stotine tih satelita na nebu pa, kada mi gledamo dobar komad neba, šansa da ga ne vidimo jako je malena. Računali smo, prema našim simulacijama nakon zalaska ili pred izlazak Sunca kada je najgore razdoblje, imamo 80 do 90 posto šansi da nam barem jedan uleti u vidno polje. A oni su toliko sjajni da u potpunosti saturira detektor pa onda te piksele moramo maskirati i baciti te piksele kao da ih nismo ni imali.

Procjena je da ako ih zaista lansiraju 100.000 između 5 i 10 posto piksela bit će za baciti, jer su toliko sjajni. Zapravo, kod prve generacije koju su napravili, rade ih baš u Seattleu, potpuno su zanemarili mogućnost da bi nekome mogli smetati, pokušali su minimizirati cijenu satelita jer ih ima puno.

Pa su uzeli najobičniji aluminij od kojega se rade kante za smeće, pa su bili toliko sjajni da si ih mogao vidjeti prostim okom. A ako je tako, onda nam u potpunosti saturira detektor, uništi nam sliku. Ali smo s njima radili jedno godinu ili dvije, pokušali su smanjiti sjaj, koristili zaštitne boje, popravili geometriju, zapravo bili vrlo korektni, i uspjeli su smanjiti, pa nam ne uništi cijelu sliku nego ostane samo trag. Ali i dalje je to dosta sjajno.

A u to vrijeme planirano je bilo lansirati 20-25.000, no kada su to vidjeli drugi, poput Jeffa Bezosa i njegovog Spaceweba, pa je onda tu i britanska kompanija, pa jedna kineska, svi su krenuli u tu utrku, a nema nikakve regulacije, niti na nivou SAD niti na nivou UN. Jedino je regulirano radijsko područje spektra, u optičkom može svatko raditi što hoće. A već ima oko 1500 satelita koji su veći od 2 cm, kao što ima i puno ostataka starih satelita.

Pa ona tisuću-dvije vojnih, koji su, kao, tajni. No, ovo će biti povećanje otprilike za faktor 100. Jedini je način dogovoriti se, pa se astronomi ujedinjuju. U našoj međunarodnoj organizaciji International Astronomical Union postoje odbori koji će dati prijedlog UN-u da izda priopćenje, ali ni UN nema vojsku, ne može on nikoga ni na što natjerati. Može se gore postaviti i milijun satelita – objasnio nam je prof. Ivezić.

Autor : Sanjin Strukic/PIXSELL
20.09.2021., Zagreb – Astrofizicar Zeljko Ivezic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Sve zbog burze

Ionako je doba teorija zavjera, svejedno je potrebno propitati motivaciju za slanje tolikog broja satelita u orbitu, što ne košta malo novca.

– Ima dosta ljudi koji misle da je to samo paravan, ideja da se satelitima dovede internet svuda u svijetu. No, dokazuje se kako je pravi cilj tih projekata da se smanji vrijeme transmisije informacije između mjesta kao što su New York i London. I to radi burze. Nije to više kao u filmovima kada se dovikivalo tko što kupuje i prodaje. Danas se to radi računalima, koji proračunavaju vrijednosti dionica i njihov rast ili pad te se tako prodaju ili kupuju. Sada već burze rade sa zadrškom od 30 ili 40 milisekundi između New Yorka i Londona. Tko prvi sazna, taj radi posao. Kao kada su Rotshchildi prvi saznali tko je pobijedio u Bitki kod Waterlooa, pa kupili prave dionice u Londonu. Onih 30 ili 40 milisekundi treba još smanjiti jer to je brzina koja se prevaljuje optičkim kabelom koji ide ispod mora. A satelitima se ista informacija šalje praktično izravno iako je put dulji. Jer lakše je ići obodom Zemlje, no optičkim kabelom signal putuje brzinom svjetlosti podijeljenom brzinom refrakcije stakla, što dođe pola brzine svjetlosti, a do satelita putuje brzinom svjetlosti pa, iako je put informacije 20-30 posto dulji, putuje dvostruko brže pa stigne prije. Puno ljudi koji se time bave tvrde kako je zapravo to stvarni razlog. Tko bi investirao desetke milijuna dolara kako bi netko negdje imao internet, oni koji su bogati ionako ga već imaju. Ne slaže se baš matematika – kaže.

Što je onda s turističkim letovima u svemir, globalni tajkuni i u to snažno ulažu uz puno pompe.

– To je njihov novac, pa i nema neke svrhe komentirati. Ako i postoji neki novac u svemu tome, onda je to rudarenje asteroida. U Luksemburgu već postoji nekoliko tvrtki koje se time bave, pa mislim da će za 10, 20, 30 godina već i uz ovu tehnologiju biti moguće zaraditi velik novac. Od turizma sumnjam, sada je let manje od milijun dolara, ako ima i 10.000 ljudi koji to mogu platiti, to je opet milijardu dolara, što je komparativno sitan iznos. A na asteroidima se mogu pronaći rijetki metali, jasno da se ne bi išlo po željezo ili tome slično, nego po nešto što je bitno za modernu industriju ili računala, a čega ima u malim zalihama na Zemlji, poput platine, recimo – kaže.

Vjeruju u misiju na Mars

Obećava se i slanje čovjeka na Mars, i to već do 2035. godine. Koliko je to doista realno, ali i potrebno s obzirom na to da ni Zemlju još nismo temeljito istražili?

– Sa znanstvene točke bolje je poslati robot poput Perseverancea koji je na Marsu, a koji ide okolo i skuplja uzorke, i nisu potrebni ljudi. Simbolično bi bilo sjajno doći do Marsa, no odlazak ljudi tamo doista bi bio tek simbolika. Kada sam posjetio SpaceX, uočio sam da su svi inženjeri mlađi od 30 godina, osim tek njih nekoliko koji su bili stariji. Pitao sam kako to da su odmah otišli raditi za SpaceX jer većina ljudi ode, završi postdiplomski pa tek onda idu raditi. No, oni su toliko uzbuđeni idejom da rade na tome da prvi čovjek dođe do Marsa. Elon Musk vješt je prodavač koji ih je uvjerio kako će biti dio tima koji će poslati prvog čovjeka na Mars. Njega sam upoznao neizravno, putem telekonferencije u kojoj smo razgovarali o tome kako smanjiti sjaj njegovih satelita.

Razgovarao sam i s Billom Gatesom i drugim osnivačima Microsofta koji su nam donirali sredstava za moj projekt teleskopa, oni su doista prekrasni ljudi, fini, skromni, slušaju, ne prekidaju, znaju postaviti pitanje. S Elonom Muskom baš i nije tako, zapravo bilo je trenutaka koji su me i zapanjili. No, on je fizičar po struci koji razumije nove tehnologije pa može namirisati što se sve može. Ali je i izravno uključen, kao nekada Steve Jobs, nije birokrat, razumije sve tehničke detalje.

Bila je ta anegdota kada je svoje inženjere natjerao da kapsulu u koju je stalo 40 tih satelita tjerao da korigiraju dizajn dok ih nije stalo 60. Tako ni Jobs nije bio nikada zadovoljan, i takvi ljudi na kraju uspiju. Da, vjerujem da, ako čovjek ikada dođe do Marsa, da će on biti prvi koji će to napraviti. NASA je i tako već sada ovisna o njemu jer se odlučila za takve suradnje s privatnicima, a njoj ostaje tek upravljački dio i znanstveni instituti.

Može li danas vrhunska znanost, pogotovo kada se radi o istraživanju svemira, bez privatnog novca? Želimo li dati previše kontrole najbogatijima u takvim projektima jer ih financiraju?

– Gates i Bezos najočitiji su primjeri ljudi koji daju svoj novac tamo gdje oni misle da je to bitno. Puno je više različitih fundacija na koje se može prijaviti s kakvim znanstvenim projektom i dobiti sredstva, pogotovo u slučajevima kada se ne može dobiti od vlade. Mi već sada želimo pripremiti naše znanstvenike dvije-tri godine unaprijed za rad na LSST-u jer će to biti golema količina podataka. No, sustav financiranja znanosti je takav da moraš imati specifičan projekt u kojem se vidi da postoje ti podaci, a mi to radimo unaprijed pa nemamo u tome previše sreće. I taj smo problem riješili tako što smo potreban novac umjesto od države dobili od privatnih fundacija. Primjerice, Eric Schmidt, koji je bio direktor Googlea, dao je puno novca, pa fundacija Templeton, neki drugi koji su se prije 50 ili prije više od 100 godina obogatili pa napravili takve fundacije kroz koje se novac oplođuje kamatom pa se tako namaknut novac dijeli znanosti ili kakvom drugom plemenitom cilju – objasnio nam je naš ugledni astrofizičar.

Sve su veća konkurencija Kinezi, koji imaju praktično neograničeno financiranje, i to od države.

– Kinezi su već i stigli do Mjeseca, i u orbiti su Marsa. Oni više nisu siromašni, a imaju puno stručnjaka koji su im se vratili izvana, cijelu novu generaciju koju su sami odgojili. Bio sam u Kini u nekoliko navrata u razmaku od deset godina i to je bila nevjerojatna razlika, sve se promijenilo. Kada pogledate današnji Šangaj ili Peking, prema njima Manhattan izgleda kao zapušteni mali grad. Državna je politika konstantna, tajkuni se mogu bogatiti dok ne postanu prijetnjom državi, dok ne počnu postavljati nezgodna pitanja poput višestranačja.

Naš znanstvenik radi, dakle, na razvoju snažnog teleskopa. Takvi su uređaji velika tema u znanosti i zbog legendarnog Hubblea koji nikako da zamijene. Hoćemo li konačno vidjeti drugi takav instrument u Zemljinoj orbiti?

– Postoje dva nasljednika Hubblea. On sam je imao toliko uspjeha zato što je iznad atmosfere pa tu nema turbulencije, zbog čega možete imati jaku rezoluciju slike. Ali je imao relativno malo vidno polje te relativno mala zrcala pa nije mogao brzo nešto promotriti jer treba vremena da se skupe fotoni. Sada je ideja da se postave dva teleskopa koja će ga naslijediti. Kod jednog će zrcalo biti puno veće, a kod drugog će zrcala biti iste veličine kao kod Hubblea, ali drukčijeg dizajna pa će mu vidno polje na nebu biti stotinu puta veće. Kao da imate stotinu Hubblea. To otvara prostor da se ne mora gledati jedan objekt kao objekt, već veliki komad neba. Ovaj s većim zrcalom je James Webb, a drugi je Roman, dobio je ima po astronomkinji NASA-e Nancy Roman – objasnio nam je Ivezić.

Autor : Sanjin Strukic/PIXSELL
20.09.2021., Zagreb – Astrofizicar Zeljko Ivezic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nedavno je pozornost zajednice znanstvenika u astrofizici pobudila pojava objekta koji je u naš došao iz drugog sustava. Za ‘Oumuamua je poznati astrofizičar Avi Loeb ustvrdio kako se radi o – svemirskom brodu.

– Rekao bih da je to malo pretjerano. Ne može se 100 posto isključiti da je doista riječ o svemirskom brodu, ali je puno, puno vjerojatnije kako je to neki prirodni objekt koji je zbog sile gravitacije u svome sunčevu sustavu bio katapultiran i ušao u ovakvu orbitu pa došao u naš sunčev sustav. Ovaj put nismo uspjeli promatrati ga detaljno. Do sada su otkrivena dva takva objekta, uz ‘Oumuamua tu je i Borisov, koji je otkrio ruski amater. No, predviđamo da ćemo LSST-jem takav objekt vidjeti svakih nekoliko tjedana, pa ćemo ih prvu godinu otkriti barem deset. Možemo to pretpostaviti jer znamo kakva je osjetljivost instrumenata koji su otkrili ta dva objekta, a LSST će biti osjetljiviji i češće će promatrati te dijelove neba. Moguće i jedan svakih nekoliko tjedana. I tako ćemo napraviti uzorak od 10, 20, 30 ili čak 50 takvih objekata i vidjeti o čemu se zapravo radi. No, jako je teško kako će to biti proizvod neke inteligencije.

Ima li onda života u svemiru? Doba prije pandemije obilježilo je prepoznavanje egzoplaneta u drugim sustavima, no ima znanstvenika koji tvrde kako se ništa sa sigurnošću ne može znati dok i sami do njih ne dopremo.

Organske molekule su ključ

– Ne moramo doslovno i fizički kontaktirati život da bismo vidjeli da on postoji. Jer postoje organske molekule koje su stvorene u živim stvarima. Možemo, primjerice, gledati svjetlost koja se odbija od Mjeseca sa Zemlje za pomrčine Mjeseca, što je ona pepeljasta svjetlost. Njezinom analizom možemo pokazati da postoji život na Zemlji jer u toj će svjetlosti biti tragova takvih molekula. Na isti način možemo pokazati da na nekom planetu, gdje ima planeta s atmosferom u drugim sunčevim sustavima, gledajući većim teleskopom i boljom tehnologijom to isto jednog dana napravimo s udaljenim egzoplanetima. To i jest cilj teleskopa James Webb. On će imati i koronograf koji će blokirati svjetlost sa zvijezde, pa ćemo moći te planete gledati sa strane i dobiti njihov spektar i vidjeti sastav atmosfere, je li riječ o nekoj dosadnoj atmosferi poput Venerine ili je nešto interesantno, kao sa Zemlje.

Kakve su onda realne šanse da negdje ima života?

– Vjerujemo da negdje postoji život. No, ne možemo točno izračunati tu vjerojatnost jer ne znamo napraviti životni laboratorij, još ne razumijemo te biološke i kemijske procese na tom nivou da bismo tu vjerojatnost mogli izračunati, koliko je moguće da nastane život ako postoje svi sastojci. To znamo samo otprilike statistički ocijeniti, i to ne u širem svemiru, nego ovdje, na Mliječnoj stazi. Znamo koliko ima zvijezda, stotinu milijardi, onda vjerojatnost prikazana kroz podatak o tome koliko je koja zvijezda vruća ili hladna, stara ili mlada, kolika je vjerojatnost da ta zvijezda oko sebe ima planete, pa kolika je vjerojatnost da je ta planeta na dovoljnoj udaljenosti od zvijezde, kolika je vjerojatnost da život nastane ako postoje sve kemikalije, a tu se zasad i najviše gubimo.

Ali, uzevši sve u obzir, razumno je pretpostaviti da ima još života negdje u svemiru, ne možda na tisuće mjesta, ali negdje da, na pet ili deset planeta u svemiru. Svakako to nije rezultat koji bi se izrazio u desetinkama promila, nego je šansa puno veća da života doista negdje ima. Bilo bi statistički čudno da je samo na jednome mjestu – kaže prof. Ivezić.

Hrvatske u cijeloj toj priči sa svemirom ima, rekli bismo, nedovoljno. Posljednja velika priča bila je ona sa svemirskom lukom u Udbini. Sada smo već među rijetkim zemljama koje nisu poslale satelit u orbitu.

– U Vladi su se u toj priči s Udbinom vjerojatno malo opekli, pa su sada oprezniji, no ta priča i tako je bila malo nategnuta. Bilo bi sjajno da se tamo može nešto konkretno napraviti, no mislim da je to teško moguće. Potrebno je prvo pronaći jasan razlog zašto bismo nešto tamo radili, motivaciju, onda je li to uopće tehnološki moguće. A onda treba pronaći i ljude te financije. U svakom slučaju, ne vjerujem da mi sada sve možemo pokrenuti ispočetka i napraviti hrvatski svemirski program. To jest preambiciozno. Ali ono što možemo jest razvoj nišnih tehnologija u tu svrhu.

Mogli bismo napraviti barem jednu komponentu za nečiji svemirski brod, i tako ništa nije napravljeno samo na jednome mjestu. Imamo mogućnosti i s ESA-om, s kojom je i bilo pregovora uime određenih tvrtki. Kod asocijacije A3 malo je to ozbiljnije, vodeći ljudi svi su redom nekadašnji znanstvenici s Ruđera. A također to i nije jedini takav projekt, i na FER-u je postojala ideja da se lansira satelit, interes za astronautiku postoji i na FSB-u. Ima dovoljno ljudi da se organizira ozbiljan program, pogotovo ako se sve te institucije koordiniraju pri čemu bi se skupilo znanje svih i plasiralo studentima. Mogao bi to biti itekako suvisao program. Nakon 10-20 godina imali bismo svoje stručnjake za satelitsku tehnologiju. No, svaki je početak težak, ali ovo je zlatna mogućnost da se ti mladi povežu i naprave nešto konkretno. Kroz A3 sam naučio da mi zapravo imamo već 6-7 stručnjaka koji rade za NASA-u i ESA-u i koji sada pomažu tim mladim ljudima, s njima rade, tako da već imamo dobar aspekt tog projekta – govori prof. Ivezić, koji se slaže da sredstava nedostaju, no da ona i nisu nedostupna te bi donijela višestruke koristi kada bi se plasirala u projekt kao što je lansiranje satelita.

Malen novac za važne projekte

– Postoje načini da se aplicira za sredstva, mislim da je A3 asocijacija već to i učinila. Ništa se, međutim, još nije dogodilo. Njihovo se financiranje svodi na članarine i nekoliko donacija. A ta je grupa jako impresivna jer ima puno mladih ljudi koji završavaju FER, FSB, fiziku na PMF-u i koji bi htjeli raditi na nečemu ozbiljnom, bila bi to kruna njihova školovanja. Doista jest tako, radio sam s njima nekoliko mjeseci na nekim proračunima, a to je očito fantastičan projekt za mlade inženjere koji žele nešto naučiti. A novac je jako, jako malen, tek 400.000 eura, zapravo je to ništa za takav projekt visoke simbolične vrijednosti jer je na stotine klinaca koji su sada u vrtiću, a koje bi činjenica da je Hrvatska poslala satelit u svemir izrazito fascinirala pa bi se mogli zainteresirati, više učiti matematiku i STEM zanimanja. Ne moraju raditi satelit jednog dana, može to biti i neka druga tehnologija, no bitno je da se zainteresiraju – kaže naš znanstvenik.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/hrvatski-astrofozicar-iz-seattlea-muskovi-sateliti-smetaju-nam-u-istrazivanju-svemira-1526109 – www.vecernji.hr

Hrvatica je osvojila nagradu za svoje rješenje nastambe u kojoj bi prvih šestero astronauta boravilo na Marsu

Uz tehnikalije, morala je paziti i na psihološki moment života prvih šestero ljudi na Marsu

Jedna je Hrvatica dobila nagradu za idejno rješenje ljudske nastambe na Marsu.

Za svoje je ideje, planove i nastambu nagrađena na međunarodnom natjecanju u Rusiji, a uz tehnikalije, morala je paziti i na psihološki moment života prvih šestero ljudi na Marsu, donosi rtl.hr.

Bečka studentica arhitekture Alma Kugić osmislila je nastambu u kojoj bi prvih šestero astronauta boravilo na Marsu. No je li putovanje na Mars još dalek san? “Mi se sigurno pripremamo za neki dugi put na Mars. Mi već istražujemo teren na Marsu, izviđamo, gledamo di bi mogla biti slijedeća lokacija di se možda moglo nešto graditi, neka nastamba ili tako nešto”, odgovorila je studentica Alma.

Almino rješenje ruski je žiri nagradio drugim mjestom

Prije samih ljudi, na Mars bi sletjeli svi dijelovi nastambe i roboti koji će ih sastaviti u pravi mali marsovski dom. U središnjem dijelu nalaze se kuhinja i blagovaonica, do nje dnevni boravak i fitness, ispod površine su spavaće sobe, a na vrhu komunikacijska dvorana. Zbog slabe gravitacije stanari bi lako mogli skakati s jednog kata na drugi.

“Primijetilo bi se znači da su oni sebi sami lakši, da se puno lakše kreću, da se možda teže zaustavljaju dok hodaju. Tako da ne bi im bio problem zakoračiti malo više, popesti se na neku višu razinu ili da su stepenice više ili da su ležajevi postavljeni na višoj razini ili da oni skoče s tih ležaja”, objasnila je Alma.

Zbog jake radijacije šestero astronauta u maloj bi nastambi boravilo većinu vremena. Zato je velika pozornost posvećena privatnim, ali i zajedničkim prostorijama. “Vrlo važno je bilo razmišljati o mentalnom i socijalnom zdravlju ljudi u toj nastambi, znači kako bi oni živjeli unutra, postaviti se u njihovu kožu. Razmišljati kako će izgledati njihov dan od jutra do mraka”, kazala je studentica.

Almino rješenje ruski je žiri nagradio drugim mjestom. Znakovito se našla između prvoplasiranog ruskog studenta i trećeplasiranih sudenata iz SAD-a.

 

Natječaj “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: Izgledi za stvaranje i svemirsku arhitekturu”

U 2020 – 2021, Državni muzej svemirske povijesti nazvan po K.E. Tsiolkovsky, provodi projekt bespovratnih sredstava “Rukovanje u svemiru” u okviru Programa javnih diplomatskih bespovratnih sredstava američkog veleposlanstva u Moskvi. Partneri muzeja su RUSKI institut za biomedicinske probleme, Moskovski arhitektonski institut, Državna akademija, Međunarodni centar za svemirsku arhitekturu Sasakawa – SICSA, Sveučilište u Houstonu u SAD-u. Projektom se planiraju provesti dva obrazovna programa: 1. “Zajednički rusko–američki projekti u svemiru: povijest i izgledi za suradnju” i 2. “Svemir i ljudska mašta.”

Jedna od aktivnosti uključenih u drugi obrazovni program je projektno natjecanje srednjoškolaca, studenata i dodiplomaca na temu “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: perspektive za stvaranje i svemirsku arhitekturu”, koje je održano od 1. prosinca 2020. do 1. lipnja 2021. godine. Na natječaj su poslani radovi iz Rusije, SAD-a i Austrije. Natjecateljske projekte ocjenjivao je ocjenjivački sud natječaja “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: izgledi za stvaranje i svemirsku arhitekturu” koji se sastoji od; Predsjednice žirija: Natalia Abakumova, ravnateljica Državnog muzeja svemirske povijesti nazvanog po K.E. Tsiolkovskom.

Članova žirija:

Dr. sc. Anton Myasnikov, zamjenik ravnatelja znanosti u Državnom muzeju svemirske povijesti nazvan po K.E. Tsiolkovskom.

Olga Bannova, profesorica, direktorica Međunarodnog svemirskog centra Sasakawa (SICSA), Sveučilište u Houstonu, SAD.

Dr. Sc. Sergey Abrekovich Galeyev, voditelj Odjela za arhitekturu ekstremnog okoliša moskovskog arhitektonskog instituta (Državna akademija) MARCHI, član Saveza arhitekata Moskve i član Geografskog društva Rusije.

Elena Malaya, doktorica arhitekture, docentica arhitekture ekstremnih okruženja Moskovskog arhitektonskog instituta (Državna akademija) MARCHI, članica Saveza arhitekata Moskve, članica ICOMOS-a, članica-dopisnica Akademije za arhitektonsku baštinu.

Mihail Mantulin, arhitekt, umjetnik, dizajner, član Saveza umjetnika Rusije, član Kreativnog saveza umjetnika Rusije, odao je počast kulturnom radniku regije Kaluga, vodećem učitelju dizajnerskog odjela Regionalnog koledža za kulturu i umjetnost Kaluga.

Anton Spichenko, docent inženjerstva i tehnologije na Državnom sveučilištu Kaluga nazvan po K.E. Tsiolkovskom, članu Unije arhitekata Rusije.

Pobjednici natječaja “International Station and International Bases on the Moon and Mars: Prospects for Creation and Space Architecture” bili su:

Postavljam – Artur Devetiarov, Nižnji Novgorod Državno arhitektonsko i građevinsko sveučilište, Magisterij iz arhitekture (1 tečaj), Nižnji Novgorod, Rusija.

Marsovska baza Castrum – 1 Arthur Devetiarov, Rusija

Fragment projekta Mars Station. Autori: Molostova Svetlana, Gavrilova Anna, Samostan Alyona, Nižnji Novgorod Državno arhitektonsko i građevinsko sveučilište, FAID, 3.

Drugo mjesto – naša cijenjena kolegica Alma Kugić, Tehničko sveučilište, Magistarski program “Arhitektura” u Beču, Austrija.

Ovim putem želimo čestitati kolegici Almi na osvojenom drugom mjestu na ovom prestižnom natjecanju i želimo joj puno uspjeha u daljnjem radu!

Marsovski stambeni modul “ORIGO”, Alma Kugich, Austrija

Treće mjesto – Jaslin Kaur, Gerardo Cambronero, Pranita Hedkar, Ricardo Domingos Miguel, Sveučilište u Houstonu, SAD, Magistarski program “Svemirska arhitektura”.

Mjesečeva klizna luka za astronaute; Jaslin Kaur, Gerardo Cambronero, Pranita Hedkar, Ricardo Domingos Miguel, SAD.

Žiri je također istaknuo rad autorskog tima koji čine Molostova Svetlana, Gavrilova Anna i samostan Alyona, projekt “Mars Station”, natjecateljice Mordanova Polina, projekt “Međunarodna svemirska baza na Mjesecu”, Myasumova Enge, Projekt “Međunarodna baza na Marsu”.

Pobjednici natječaja dobit će diplome prvog, drugog i trećeg stupnja te prigodne nagrade. Svi natjecatelji dobivaju diplome sudionika. U kolovozu 2021. godine Državni muzej svemirske povijesti nazvan po K.E. Tsiolkovskom u sklopu projekta bespovratnih sredstava “Rukovanje u svemiru” ugostit će izložbu “Dizajn prostora i arhitektura lunarnih i marsovskih naselja”, koja će sadržavati među najboljim djelima natjecatelja.

Čestitke pobjednicima i sudionicima natjecanja “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu: Perspektive stvaranja i svemirske arhitekture”!

Piše // Izvor: Iva Slavica Ilić // liberta.hr // gmik.ru

Poziv na webinar: SpaceIL Beresheet program – prošlost i budućnost i tehnološki izazovi

Gosp. Ilan Mor, veleposlanik Države Izrael i dr. Slobodan Danko Bosanac, predsjednik Adriatic Aerospace Association, sa zadovoljstvom vas pozivaju na webinar po nazivom

“SpaceIL Beresheet program, prošlost i budućnost i tehnološki izazovi” koji će voditi Brigadni general Shimon Sarid. i proučavaju prostor i, što je najvažnije, rade na ostvarenju svojih snova “.

Webinar će se održati na engleskom jeziku putem platforme Zoom na sljedećem linku:

https://mfa.zoom.us/j/92251948311

u srijedu, 19. svibnja 2021., s početkom u 16,00 sati (po hrvatskom vremenu).

Predavanje će trajati 60 minuta, nakon čega slijede pitanja publike.

Brig. General Shimon Sarid stekao je iskustvo u inženjerstvu, zapovijedanju i upravljanju tijekom svog 28-godišnjeg mandata u izraelskim zračnim snagama. Donedavno je vodio tehnički odjel za zrakoplovstvo IAF, a nakon toga obnašao je razna rukovodeća mjesta za obrambenog dobavljača Elbit Systems, ponajviše kao izvršni direktor njihove podružnice Silver Arrow i kao potpredsjednik njihovog bespilotnog zrakoplovnog zrakoplova (UAV odjel koji je pokrenuo i vodio razvoj bespilotne letjelice Hermes 900, uz druge projekte tijekom njegova mandata u Elbit-u).

Shimon Sarid diplomirao je na sveučilištu Technion u Haifi, prvostupnik svemirskog i aeronautičkog inženjerstva, a magistrat je stekao zajedničkim studijskim programom  Sveučilišta Ben-Gurion s Negeva i Sveučilišta u Bostonu, usredotočujući se na upravljanje znanostima.

“SpaceIL nastavlja svoje obrazovne aktivnosti namijenjene unaprjeđivanju sljedećih generacija izraelskih znanstvenika i inženjera ”, rekao je suosnivač SpaceIL-a Kfir Damari.

“Zajedno sa Shimonom i pod njegovim vodstvom, uvjereni smo da možemo
unaprijediti dodatni svemirski projekt i nadahnuti više mladih da uče – proučavaju svemir, i što je najvažnije, rade na ostvarenju svojih snova “.

Potpisan Ugovor o strateškoj suradnji s Centrom za svemirsku i inovativnu tehnologiju Sisak

Dana 30. travnja 2021.g. potpisan je Ugovor o strateškoj suradnji Adriatic Aerospace Association s Centrom za svemirsku i inovativnu tehnologiju Sisak. Ugovor su potpisali predstavnici dviju organizacija, ispred Centra v.d. ravnatelj Stevče Arsoski, a ispred A3, predsjednik Slobodan Danko Bosanac.

Ugovor je potpisan u cilju ostvarivanja strateške i poslovne suradnje na području razvoja svemirskih tehnologija na području RH. Ugovorom su definirana i prava i obveze dviju organizacija u realizaciji strateškog projekta Centra “Sisačko-moslavačka županija – sjedište svemirske i inovativne tehnologije” i poslovnog projekta Udruge “Perun I. – lansiranje prvog hrvatskog satelita”. Također, potpisan je i ugovor s kolegom i članom tima Perun I, Juricom Kundratom o zaposlenju u Centru kao vanjskog suradnika.

Serija webinara SGAC Hrvatska, Epizoda 4: Od Sputnika do Starlinka – Svemir i Poduzetništvo

Serija online predavanja „SGAC Hrvatska“ ima za cilj nadahnuti i motivirati studente i mlade stručnjake u Hrvatskoj i šire u razvoju karijere u svemirskoj industriji. Pridružite nam se na četvrtoj epizodi o svemiru i poduzetništvu!

Inspirirani motivacijskim pričama nadarenih članova SGAC-a iz cijelog svijeta, tim SGAC-a u Hrvatskoj želi donijeti isto oduševljenje svemirom i osobnim razvojem i u Hrvatsku.

Serija od 8 online predavanja ugostit će lokalne stručnjake iz različitih područja poput svemirske znanosti i inženjerstva, politike, poduzetništva i drugih, te im pružiti priliku da prezentiraju svoje projekte, ideje i iskustva svojim vršnjacima.

Svi su dobrodošli sudjelovati, a na kraju svakog predavanja predviđeno je vrijeme za pitanja i odgovore.

A3 ima jasno postavljen cilj kontinuirano podržavati mlade generacije svih uzrasta – od osnovnoškolaca i srednjoškolaca do studenata i mladih stručnjaka. Iz tog razloga, A3 pokreće projekte i druge srodne aktivnosti kako bi mladi u Hrvatskoj mogli steći znanje, praktično iskustvo i vještine koje će im biti potrebne na budućem radnom mjestu – u svemirskoj znanosti ili industriji. A3 od svog osnutka prati i podržava rad SGAC-a u Hrvatskoj. Mladi ali i oni iskusniji članovi A3-a u ovom projektu zajedno sa timom SGAC-a surađivati će u pripremi sadržaja i organizaciji i provedbi online predavanja.

Ovim Vas putem toplo pozivamo da nam se pridružite!

Sva predavanja biti će održana na hrvatskom jeziku. Sva predavanja biti će održana online. Moguće je sudjelovanje uz prethodnu registraciju.

Četvrta epizoda pokrit će temu svemirskog biznisa što uključuje razgovor o povijesnoj perspektivi i ekonomskoj pozadini, razvoj svemirske tehnologije i inovacija, kao i industrijske trendove, posebno u NewSpace ekonomiji. Razgovarati ćemo o perspektivi razvoja svemirskog biznisa u Hrvatskoj i regiji i koji su programi financiranja dostupni. Bit će spomenute mogućnosti sudjelovanja na natjecanjima za mlade profesionalce u svemirskom sektoru. Budite tamo i pridružite se razgovoru.

Predavači četvrte epizode su:

Jeremija Hranjec, mag. geog. – iskusni voditelj projekata i konzultant za inovacije u Poslovnom inkubacijskom centru Europske svemirske agencije (ESA BIC Austria), koji ima bogato iskustvo u radu sa startup-ovima u svemirskoj industriji.

Mirta Medanić, mag. ing. ele. – voditeljica programa u tvrtci Amphinicy Technologies iz Zagreba i Luksemburga, koja ima preko 5 godina iskustva u pisanju i vođenju projekata sufinanciranih sredstvima iz EU fondova.

Webinar će završiti serijom pitanja i odgovora. Svaki sudionik moći će postaviti pitanje – stoga nemojte to propustiti!

Ovo je čovjek koji stoji iza prvog hrvatskog satelita

Hrvatski satelit u svemiru 2023. godine – najava je to koja je ovih dana odjeknula u domaćoj javnosti, nakon što je predstavnike Jadranske aero-svemirske asocijacije (A3) na Pantovčaku primio predsjednik Republike Zoran Milanović.

Ta nevladina, neprofitna i neovisna udruga registrirana u veljači 2018. između ostalog za cilj ima poticati obrazovanje te istraživanje i razvoj u aero-svemirskom sektoru, a u svom prvom projektu žele konstruirati, montirati i lansirati prvi hrvatski satelit tipa CubeSat 2U s kamerom koja će fotografirati Hrvatsku s visine od 550 km, donosi Magazin HRT.

– Računamo da bi lansiranje bilo u drugom kvartalu 2023. godine, rekao je u razgovoru za HRT-ov portal predsjednik A3 Slobodan Bosanac.

Do lansiranja bi čak moglo doći i prije – ovisno o financijama.

– Sve jako ovisi o dotoku novca. Ako mi sada skoro dobijemo dotok novca, onda bi se sve to skupa moglo ubrzati, kaže Bosanac.

Ovaj 74-godišnji fizičar rođen je u Zagrebu, gdje je 1968. diplomirao na PMF-u, a doktorirao je 1972. na Sveučilištu u Sussexu. Dobitnik je dvije hrvatske državne nagrade u znanosti (1997. i 2013. godine), a između ostalog je obnašao dužnost predsjednika Hrvatskog astronomskog društva od 2008. do 2012. te voditelja ureda hrvatske podružnice Swiss Space Systems (S3), tvrtke koja je stajala iza nikad realiziranog projekta izgradnje svemirske luke u Udbini.

Trenutno ga zaokuplja prvi hrvatski satelit – Perun I. Nazvan po slavenskom bogu groma i munje, sad je pred završetkom druge faze, u kojoj se radilo na komponentama i njihovom povezivanju, a iduća je faza izrada inženjerskog modela. CubeSat 2U je minijaturni satelit za svemirska istraživanja čije su dimenzije 10×10×20 cm. Bit će opremljen CMOS RGB kamerom koja je već spremna, a proizvela ju je domaća tvrtka Geolux. Bosanac objašnjava da takvi sateliti, koji imaju vijek trajanja od oko četiri godine, mogu imati razne namjene, poput ekoloških, za promatranje Jadrana, sigurnosnih, za katastrofe…

Do odluke o mjestu lansiranja još nisu došli jer za to trebaju konkretni termin, koji će vjerojatno odrediti za oko dva mjeseca. Kao jednu od opcija Bosanac spominje i tvrtku SpaceX Elona Muska. Hrvatska, pak, nije među njima.

– To se ne može u Hrvatskoj, to niti u Europi nema. Europska svemirska agencija lansira u Francuskoj Gvajani, Italija ima lansirnu rampu na platformi u Africi, Amerikanci imaju u Floridi i Kaliforniji… Oni koji će vam lansirati su ESA u manjoj mjeri, Rusija, Kina, Indija i Amerika. Pogotovo SpaceX, može se preko njega, kaže Bosanac.

Cijena između 1,5 i 2 milijuna kuna

Cijena cijelog projekta s lansiranjem, procjenjuje, bila bi između 1,5 i 2 milijuna kuna. Izvor financija zasad su donacije – dosad je prikupljeno tek 30.000 kuna. 100 eura donirao je direktor austrijske svemirske agencije. Iako nezadovoljan dosadašnjim angažmanom Vlade oko projekta, Bosanac nije bez optimizma.

– U zadnje vrijeme Ministarstvo znanosti otvorilo nam je vrata. Rekli su nam da napravimo prijedlog projekata, to upravo pišemo. Taj dogovor je bio prije jedno dva tjedna, prije toga praktički nije bilo odgovora, kaže Bosanac.

– Moram priznati da interes postoji i ipak se počinje razvijati, dodaje, ističući kako projekt može imati pozitivan učinak ne samo na obrazovanje i znanost, već i hrvatsko gospodarstvo. Jedan od ciljeva cijelog projekta je uklapanje Hrvatske u svjetski razvoj svemirske tehnologije i komercijalizaciju svemira, ali i pokretanje prvog hrvatskog svemirskog programa. Kao pozitivan primjer na koji bi se Hrvatska mogla ugledati Bosanac ističe Izrael.

– Izrael je nekad bio pojam za naranče i grejpfrut. Danas su među prvima u svijetu po tehnologiji, kaže.

3D model satelita Perun I, foto: Matija Makoter / A3

Pomak nabolje mogao bi se dogoditi nakon nedavnog susreta delegacije A3 sa Zoranom Milanovićem. Sudeći prema Bosančevim riječima, predsjednik ima veliku naklonost prema projektu i sastanak je prošao jako dobro, o čemu svjedoči i činjenica da je trajao 20 minuta duže nego što je bilo predviđeno protokolom.

– Bilo je izvanredno, kaže.

– On ne može puno napraviti jer on nije u Vladi. On može dati preporuke i to je rekao da definitivno želi, dodaje Bosanac.

U timu i bivši zapovjednik HRZ-a

U konzorciju A3 među ostalima su Institut Ruđer Bošković, PMF, Algebra i sisački Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Potonji bi dugoročno mogao imati važnu ulogu u projektu, iako Bosanac kaže da se zbog potresa u posljednje vrijeme aktivnost ondje malo usporila. Među najmlađim članovima tima koji radi na projektu su studenti Matija MakoterLuka Korov i Filip Kisić s FSB-a, FER-a, odnosno Algebre. Predsjednik Nadzornog odbora i savjetnik za zrakoplovstvo, obranu i sigurnost je Viktor Koprivnjak, general bojnik zrakoplovstva u mirovini, među čijim se nekadašnjim funkcijama ističu one zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i pomoćnika ministra obrane. Dužnost tajnika A3 obnaša Danko Kočiš, koji je trenutno i SDP-ov kandidat za gradonačelnika Đakova na predstojećim lokalnim izborima. Međutim, Bosanac kaže da projekt nema političku pozadinu.

– Mi uopće ne pričamo o politici. Apolitični smo. Politika uopće nije na tapeti kod nas, kaže.

Najava lansiranja prvog hrvatskog satelita u poslovičnom sumnjičavom hrvatskom društvu kod nekih je očekivano dočekana sa skepsom. Međutim, Bosanac se na negativne komentare pretjerano ne obazire, već ih pomirljivo odbacuje.

Hrvatski satelit kao tema se pojavio nedugo nakon što je potvrđeno da je na Mars sletio NASA-in rover Perseverance, o čemu Bosanac govori s entuzijazmom (“To je odlična stvar”), ali i skepsom kad se radi o pronalasku života.

– Nisam siguran. Rekao bih 90 posto da nema života, ali čovjek uvijek ostane iznenađen nečime, kaže Bosanac.

Skeptičan je i oko odlaska ljudi na Mars, pri čemu kao probleme posebno ističe vakuum, zbog kojeg bi ljudi stalno trebali biti u zatvorenom, te to što je ondje gravitacija trećina zemaljske, što bi dovelo do atrofije mišića koja bi se mogla izbjeći jedino prečestim vježbanjem.

– Otići na Mars s današnjim načinom pogona, to je kemijski pogon… Može se otići. Jedanput. Pitanje je hoće li se vratiti. Radi se o tome da putovanje traje šest mjeseci, morate na Marsu biti godinu dana, da bi Mars došao na pravu poziciju u odnosu na Zemlju da se može vratiti, i opet šest mjeseci natrag. Znači, dvije godine. Dvije godine u vakuumu, objašnjava Bosanac.

Hrvatska na Mjesecu?

Upitan bi li Hrvatska mogla sudjelovati u takvom projektu Bosanac ponovno navodi primjer Izraela, gdje je jedna asocijacija poput njihove napravila rover za Mjesec za 100 milijuna dolara, od čega je čak 90 milijuna došlo od donacija.

– Oni sada rade drugi projekt, s dva rovera za Mjesec. Razgovarao sam s direktorom, pozvali su me da se u Hrvatskoj priključimo razvoju, da bi Hrvatska platila stanovite, recimo, komponente i da bi naši ljudi, pogotovo mladi, išli tamo i radili na tom razvoju. Hrvatska bi onda imala šansu da dođe na Mjesec, kaže Bosanac.

Slobodan Danko Bosanac, foto: Goran Stanzl / PIXSELL

Priča o prvom hrvatskom satelitu mnoge bi mogla podsjetiti na projekt svemirske luke u Udbini, koji je sredinom prošlog desetljeća privukao nemalu količinu pozornosti. Upravo je Bosanac poveznica između ta dva projekta, jer bio je voditelj ureda hrvatske podružnice S3. Koncept švicarske tvrtke osnovane 2012. godine bio je lansiranje satelita pomoću shuttlea postavljenog na zrakoplov – za razliku od lansiranja raketama koje je, kako kaže Bosanac, izuzetno neefikasno. MORH je ustupio 100 tisuća kvadrata te pistu koja se trebala produljiti. Međutim, do realizacije nije došlo.

Bosanac je u taj projekt ušao 2013. godine, a iz njega izašao razočaran 2017. Ipak ne žali zbog svog sudjelovanja, na koje se odlučio nakon nešto premišljanja i posjeta Švicarskoj.

– Postavio sam jedan uvjet – da ne budem tamo samo građevinski poduzetnik, nego sam rekao da bi se ovdje trebala razviti svemirska tehnologija i znanost. Koncept svemirske luke u Udbini bio je prihvat tih lansiranja i posebna zgrada za razvoj svemirske tehnologije. I oni su pristali. Potom sam počeo skupljati ljude, skupilo se nas 15-20, i počeli smo razvijati ideje. Međutim, onda su oni bankrotirali, prisjeća se Bosanac, ističući kako je u cijelom projektu volontirao te da nije bio plaćen.

Swiss Space Systems službeno je bankrotirao 2017. godine, a u medijima se pojavila vijest da je osnivač Pascal Jaussi – koji je nazočio predstavljanju projekta u Zagrebu 2015. godine – otet i zapaljen. Potom su se pojavile tvrdnje da je napad zapravo insceniran, u što vjeruje i Bosanac. Jaussi je optužbe odbacio. Shuttle još uvijek postoji i nalazi se kod tvrtke Dassault u Francuskoj.

– To je bila velika šteta jer taj koncept je po mom mišljenju bio jako dobar, rezimira Bosanac.

S mnogim stručnjacima koje je bio okupio za S3 sad radi na novom projektu koji bi Hrvatsku mogao odvesti u nova prostranstva. Svemir mu je, kaže, oduvijek bio inspiracija, ali nije to jedino što ga gura naprijed.

– Tjera me upravo taj entuzijazam da se nešto napravi u Hrvatskoj, zaključuje.

Serija webinara SGAC Hrvatska, Epizoda 3: Svemir nije težak – svemirski sustavi i inženjerstvo

Serija online predavanja „SGAC Hrvatska“ ima za cilj nadahnuti i motivirati studente i mlade stručnjake u Hrvatskoj i šire u razvoju karijere u svemirskoj industriji. Pridružite nam se na trećoj epizodi o svemirskom inženjerstvu i tehnologijama!

Inspirirani motivacijskim pričama nadarenih članova SGAC-a iz cijelog svijeta, tim SGAC-a u Hrvatskoj želi donijeti isto oduševljenje svemirom i osobnim razvojem i u Hrvatsku.

Serija od osam online predavanja ugostit će lokalne stručnjake iz različitih područja poput svemirske znanosti i inženjerstva, politike, poduzetništva i drugih, te im pružiti priliku da prezentiraju svoje projekte, ideje i iskustva svojim vršnjacima.

Svi su dobrodošli sudjelovati, a na kraju svakog predavanja predviđeno je vrijeme za pitanja i odgovore.

Udruga A3 kontinuirano podržava mlade generacije svih uzrasta, pokreće projekte i druge aktivnosti kako bi mladi u Hrvatskoj stekli znanje, iskustvo i vještine koje su potrebne u svemirskoj znanosti i industriji. Udruga A3 od samog osnutka prati i podržava rad članova SGAC-a u Hrvatskoj. Svi članovi A3-a,  kako novi tako i iskusniji, surađuju s timom SGAC-a u pripremi sadržaja, organizaciji te provedbi online predavanja. Ovim Vas putem toplo pozivamo da nam se pridružite!

Sva online predavanja biti će održana na hrvatskom jeziku. Moguće je sudjelovanje uz prethodnu registraciju.

Treći webinar u ovoj seriji biti će o svemirskom inženjerstvu i svemirskim tehnologijama, uključujući svemirske sustave poput satelita, raketa i drugih svemirskih letjelica. Naši gosti, odabrani profesionalci sa sjedištem u različitim gradovima Hrvatske, govorit će o svojim projektima i iskustvima. Na ovom ćemo webinaru pokušati pokazati da poslovni i profesionalni uspjesi u svemirskoj industriji nisu nedostižni kada – učimo, eksperimentiramo i surađujemo.

Predavači treće epizode su predstavnici tvrtki i projekata u Hrvatskoj koji razvijaju tehnologije primjenjive u izgradnji svemirske infrastrukture. Na webinaru ćete moći saznati više i o projektu Perun I, razvoju i lansiranju prvog hrvatskog nano-satelita.

Webinar će završiti serijom pitanja i odgovora. Svaki sudionik moći će postaviti pitanje – stoga nemojte to propustiti!

Voditeljica treće epizode: Mirta Medanić, SGAC Alumna, Nacionalna kontakt osoba u Hrvatskoj (lipanj 2017. – veljača 2021.)

ODLAZAK U SVEMIR Mladi i tvrtke u Hrvatskoj mogli bi ‘ciljati’ barem na Mjesec

Temeljni uvjet Hrvatske za sudjelovanje u svemirskoj industriji je članstvo u Europskoj svemirskoj agenciji, ističe predsjednik Jadranske aerosvemirske asocijacije

Odlazak u svemir često se čini neostvarivim ili dalekim, kao i sudjelovanje u samoj svemirskoj industriji. Mnogi u djetinjstvu maštaju kako žele postati astronauti, posjetiti Mjesec ili otići na Mars. Iako svemirska znanost i cjelokupna industrija nude mnogo mogućnosti, maštanje i volja samo su prvi korak prema svemiru. Interes za svemirom u Hrvatskoj se najčešće pojavljuje u mladih koji na probleme nailaze čim im se javi želja za ulaskom u svemirsku industriju, i to zbog obrazovanja, u članku nam donose novine Global.

Važnost prvog kontakta

“Kada bi se mladima pružila mogućnost da od početka školovanja stječu osnovna znanja o svemiru i svemu što svemir pruža te kada bi ih se motiviralo da maštaju i razvijaju svoju kreativnost i ideje, oni bi daljnjim školovanjem usavršavali svoje znanje i dobili jasnu ideju o onome što ih zanima”, objašnjava predsjednik Jadranske aerosvemirske asocijacije (A3) Slobodan Danko Bosanac.

Osim što profesori nedovoljno motiviraju mlade, Bosanac smatra i da je općenito riječ o pogreški obrazovnog sustava, gdje se fokus ne stavlja dovoljno na tehničke i prirodne znanosti, odnosno STEM. Da bi se osoba bavila svemirskom industrijom, nužna je specijalizacija u jednom od STEM područja. Iako na hrvatskim fakultetima postoji nekoliko studija vezanih uz svemir, Bosanac ističe da je više riječ o formalnosti te da je priključivanje raznim edukacijama, programima i projektima najlakša i najbolja prigoda da mlada osoba stupi u kontakt sa stručnjacima i približi se svemirskoj znanosti i industriji.

Slobodan Danko Bosanac / Foto: Luka Korov

Jedan od načina je i priključivanje samoj Jadranskoj aerosvemirskoj asocijaciji koja provodi motivacijska predavanja te potiče istraživanja i razvoj industrije.

OSIM ŠTO PROFESORI NEDOVOLJNO MOTIVIRAJU MLADE, BOSANAC SMATRA I DA JE OPĆENITO RIJEČ O POGREŠKI OBRAZOVNOG SUSTAVA

“Jedna od najnovijih inicijativa asocijacije jest pokrenuti tečajeve astronautike na pojedinim fakultetima gdje će i visokokvalificirani vanjski stručnjaci održavati predavanja iz pojedinih područja”, dodaje Bosanac. Postati astronautom tako nije nešto neostvarivo, ali potrebno je ispuniti određene uvjete. Prije svega, osoba ne može postati astronaut ako država, u ovom slučaju Hrvatska, nije uključena u neku od svemirskih aktivnosti. S obzirom na to da astronaute lansiraju velike agencije kao što je NASA, temeljni uvjet Hrvatske bio bi da je prije svega članica Europske svemirske agencije, objašnjava Bosanac. Također, napominje da država mora pokazati da je ozbiljno zainteresirana i spremna surađivati na svemirskom projektu.

“Naše tvrtke, a posebno mladi, mogli bi se, na primjer, uključiti u projekt razvoja letjelice za Mjesec. Kada bi sudjelovali u takvom projektu i kada bi ta letjelica otišla na Mjesec, mogli bismo govoriti da je i Hrvatska uspjela otići u svemir”, ističe Bosanac.

Turistički letovi

Uz profesionalni rad u svemirskoj industriji, odlazak u svemir može se ostvariti i preko svemirskog turizma. Riječ je o svemirskim putovanjima ljudi u rekreativne svrhe.

“Svemirski turizam kreće već od takozvanih zero-G letova gdje zrakoplovi nebom lete po parabolama, a tijekom svake parabole zrakoplov slobodno pada te se na određeno vrijeme može osjetiti bestežinsko stanje”, objašnjava Danko Kočiš, nacionalni koordinator i predsjednik udruge World Space Week Hrvatska. Nešto kompleksniji i skuplji oblici svemirskog turizma su suborbitalni let koji doseže granice svemira i ponovno se vraća na Zemlju bez ulaska u orbitu, te orbitalni letovi – let u nižu Zemljinu orbitu. Kako komentira Kočiš, zero-G let bio bi ujedno najprivlačniji i najpovoljniji za buduće turiste, koji bi se relativno lako mogao organizirati u Hrvatskoj.

Danko Kočiš / Foto: Privatna arhiva

“U Hrvatskoj bi se, na primjer, moglo letjeti od Istre do Dubrovnika, što bi ljudima pružilo višestruko zadovoljstvo, počevši od samog leta do odmora i opuštanja na našoj obali”, ističe Kočiš. Hrvatska je sama po sebi turistička zemlja pa bi tako uvođenje određene vrste svemirskog turizma moglo značajno pridonijeti razvitku turizma, ali i čitave zemlje. No, prema Kočišu, riječ je ipak o ne tako bliskoj budućnosti.

“Želimo li ostati konkurentni po pitanju turizma u budućnosti, u interesu i državnih institucija i privatnih kompanija za početak bi trebala biti ponuda zero-G letova”, dodaje Kočiš.

Pad cijena

Letovi turista u suborbitalne ili orbitalne dijelove svemira nisu tako skoro izvedivi u Hrvatskoj jer osim financijskih zahtjeva, tijekom letova dolazi i do većih opasnosti za turiste.

“Ako se govori o daljnjoj budućnosti i putu na Mjesec ili Mars, govori se o dugoročnom putovanju u svemir pri čemu veliku pozornost treba posvetiti sigurnosti putnika i održivosti organizma i psihe”, navodi Kočiš. Ključna su prepreka putovanju u svemir ipak previsoke cijene za ‘prosječne Hrvate’. Kočiš ističe da i u Hrvatskoj postoje pojedinci koji su spremni platiti velike iznose za odlazak u svemir, ali i da cijene svake godine drastično padaju.

“Nastavi li cijena padati u sljedećih tridesetak godina, let u svemir bit će pristupačan svima“, govori Kočiš. Dodaje i da će s vremenom i napretkom tehnologije let u svemir imati cijenu kao što ju danas ima let avionom. Bez obzira na to što nije riječ o bližoj budućnosti, Kočiš smatra da će se današnjim mladim generacijama sigurno pružiti prigoda da odu u svemir i da barem suborbitalno lete, a isto tako i da postanu hrvatski astronauti.

Novine Global možete prolistati i u digitalnom izdanju.

Serija webinara SGAC Hrvatska, Epizoda 2: UN COPUOS i UNOOSA – svemirska i međunarodna suradnja

Serija online predavanja „SGAC Hrvatska“ ima za cilj nadahnuti i motivirati studente i mlade stručnjake u Hrvatskoj i šire u razvoju karijere u svemirskoj industriji. Pridružite nam se na drugoj epizodi o svemirskim tijelima UN-a i međunarodnoj suradnji!

Inspirirani motivacijskim pričama nadarenih članova SGAC-a iz cijelog svijeta, tim SGAC-a u Hrvatskoj želi donijeti isto oduševljenje svemirom i osobnim razvojem i u Hrvatsku.

Serija od 8 online predavanja ugostit će lokalne stručnjake iz različitih područja poput svemirske znanosti i inženjerstva, politike, poduzetništva i drugih, te im pružiti priliku da prezentiraju svoje projekte, ideje i iskustva svojim vršnjacima.

Svi su dobrodošli sudjelovati, a na kraju svakog predavanja predviđeno je vrijeme za pitanja i odgovore.

A3 ima jasno postavljen cilj kontinuirano podržavati mlade generacije svih uzrasta – od osnovnoškolaca i srednjoškolaca do studenata i mladih stručnjaka. Iz tog razloga, A3 pokreće projekte i druge srodne aktivnosti kako bi mladi u Hrvatskoj mogli steći znanje, praktično iskustvo i vještine koje će im biti potrebne na budućem radnom mjestu – u svemirskoj znanosti ili industriji. A3 od svog osnutka prati i podržava rad SGAC-a u Hrvatskoj. Mladi ali i oni iskusniji članovi A3-a u ovom projektu zajedno sa timom SGAC-a surađivati će u pripremi sadržaja i organizaciji i provedbi online predavanja.

Ovim Vas putem toplo pozivamo da nam se pridružite!

Sva predavanja biti će održana na hrvatskom jeziku. Sva predavanja biti će održana online. Moguće je sudjelovanje uz prethodnu registraciju.

Drugi webinar u ovoj seriji biti će o svemirskom pravu, ekonomiji i politici, svemirskim tijelima UN-a, njihovim članovima i programima.

UN-ovo vijeće za miroljubivo korištenje svemira (UN COPUOS) osnovala je Generalna skupština UN-a 1959. godine s ciljem upravljanja istraživanjem i korištenjem svemira u korist čitavog čovječanstva: za mir, sigurnost i razvoj. Ured UN-a za pitanja svemira (UNOOSA) radi na promicanju međunarodne suradnje u miroljubivoj upotrebi i istraživanju svemira te u korištenju svemirske znanosti i tehnologije za održivi ekonomski i društveni razvoj.

Na webinaru ćete moći saznati više i o Jadranskoj aero-svemirskoj asocijaciji (Adriatic Aerospace Association – A3), nevladinoj, neprofitnoj i nezavisnoj udruzi koja je nastala s ciljem poticanja istraživanja i razvoja u zrakoplovno-svemirskom sektoru u Hrvatskoj.

Webinar će završiti serijom pitanja i odgovora. Svaki sudionik moći će postaviti pitanje – stoga nemojte to propustiti!

Predavačica i moderatorica prve epizode je:

Mirta Medanić, Nacionalna kontakt osoba SGAC-a u Hrvatskoj.

Mirta Medanić je voditeljica programa u tvrtci Amphinicy Technologies, dobavljaču kompleksnih softverskih rješenja za zemaljski segment satelitskih komunikacijskih sustava iz Zagreba i Luksemburga. Mirta je nacionalna kontakt osoba u Hrvatskoj u SGAC-u, najvećoj mreži mladih stručnjaka u svemirskoj industriji. Kroz razne popularne aktivnosti, promovira svemirsku znanost i obrazovanje među mladom zajednicom u zemlji.

Diplomirala je telekomunikacije i računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER), a uz posao usavršavala se u području računovodstva i financija, zaštite intelektualnog vlasništva te pripreme i provedbe EU projekata. Završila je svemirski studijski program na Međunarodnom svemirskom sveučilištu u Strasbourgu (ISU) u generaciji 2019. godine na odsjeku za svemirske politike, ekonomiju i pravo.

U slobodno vrijeme voli aktivno boraviti u prirodi i putovati.