Održano predavanje Ante Radonića: Astronautika danas i sutra

Kako smo nedavno najavili, na Institutu Ruđer Bošković, 17. listopada 2018. gosp. Ante Radonić održao je popularno-znanstveno predavanje na temu Astronautika danas i sutra.

Predavanjem pokriveni su dosezi drugih država i njihovih raketnih programa  između ostalih JAXA-e i njihovim rekordom najmanje rakete koja može ponijeti satelit u zemljinu orbitu. Uz raketne programe, pokriveno je i područje malih satelita, svih onih tehnologija koje su u interesu A3 i kojima se naša organizacija trenutno bavi.

Kako je trenutno aktualna JAXA-ina svemirska misija sonde Hayabusa II na asteroid Ryugu, naglasak je bio na tehnologijama sonde kao i roverima Minerva-II i MASCOT koji se kreću po površini asteroida i prikupljaju znanstvene podatke te način na koji će se uzorci sigurno vratiti na Zemlju.

Nadalje u predavanju bilo je riječi o završenom projektu Google Xprize, indijskoj misiji na Mjesec sa landerom Chandrayaan-2, NASA-inoj misiji na Mars InSight, Osirix -REx misiji na asteroid Bennu, Paker sunčevoj sondi i drugim aktualnim misijama.

Snimku predavanja možete pogledati u nastavku.

Ariane’s Cup: Više od tisuću zaposlenika tvrtki europskog svemirskog sektora prvi put jedrili na Jadranu

Budući da smo za Boeing već radili radar za mjerenje vertikalne brzine zrakoplova, idući je logičan korak naša suradnja s Airbusom, a ovakva su događanja izvrsna prilika da mala tvrtka poput naše poboljša svoju uočljivost kod takvih velikih kompanija, otkrio nam je Tomislav Grubeša, suosnivač tvrtke Geolux i jedan od šestorice hrvatskih znanstvenika i poduzetnika iz udruge Adriatic Aerospace Association (A3), hrvatskog tima na Ariane’s Cupu.

Uz Grubešu, naši predstavnici na Ariane’s Cupu, najvećoj tradicionalnoj poslovnoj regati europske svemirske industrije koja se ovaj vikend održavala u trogirskoj marini Baotić, još su i Slobodan Bosanac, Bojan Jerbić, Mile Ivanda, Hrvoje Zorc i Bogomir Hren, piše portal novac.hr.

Trogirska je marina, međutim, bila tek početak njihove “svemirske odiseje” na Jadranu. Jučer su na katamaranu Matarma, uz južni vjetar i stihove stare pjesme “Mislio sam da je život”, iz marine Baotić krenuli prema cilju, na peterosatno jedrenje do finiša na Palmižani.

Bili su uz bok s 1003 zaposlenika tvrtki europskog svemirskog sektora, Europske svemirske agencije (ESA) i kompanija poput Airbusa, Daimlera, Inmarsata i Talesa, koji su jedrili na više od stotinu jedrilica. Prizor je to kojemu Hrvatska prije nije svjedočila jer su europski “svemirci” prvi put, za svoje 39. izdanje, izabrali baš Jadransko more, i to pod organizacijskom palicom domaće tvrtke Business Sailing Experience Agency.

Sklapanje poznanstva

Stigavši do cilja na Palmižani, poznatoj nautičkoj jet set destinaciji na jednom od hvarskih Paklenih otoka, Svetom Klementu, rang-lista ipak pada u drugi plan. Naime, osim tradicionalnog odmjeravanja jedriličarskih sposobnosti, Ariane’s Cup služi i kao prilika za neformalno upoznavanje, razmjenu ideja te sklapanje potencijalnih suradnji između europskih tvrtki u svemirskom sektoru. Sklopiti poznanstva, ostvariti kontakte i provjeriti iskustva i primjere dobre prakse koje bi i hrvatske tvrtke mogle iskoristiti za vlastite projekte misija je naših znanstvenika i poduzetnika iz A3, udruge koja se bavi poticanjem istraživanja i razvoja domaćeg svemirskog sektora, a okupljeni su uz pomoć Jutarnjeg lista i portala Novac.hr.

Ariane’s Cup su osnovala dvojica Francuza, Jean-Claude Bourgeon i Roger Bouché-Pillon. Obojica su radili u Arianespaceu, multinacionalnoj kompaniji sa sjedištem u Francuskoj, koja se specijalizirala za lansiranje svemirskih letjelica. Njihova tradicija poslovnog jedrenja traje gotovo od samog početka, od 1980. godine kada je tvrtka osnovana. Čak i danas je tvrtka Arianespace zadužena za lansiranje satelita Europske svemirske agencije (ESA). Lansiranje satelita je upravo i ambicija naše “šestorice veličanstvenih”. Zajedno, svaki sa svojom ekspertizom iz astronautike, astrofizike, mikrovalnih tehnologija, molekulske fizike i umjetne inteligencije, rade na svemirskom projektu “Perun”, prvom hrvatskom cube-satelitu koji bi trebao biti lansiran u orbitu iduće godine.

– Kada bi sve išlo prema planu, mi bismo naš satelit napravili za 18 mjeseci, a to uključuje i izradu komponenti, slaganje, testiranje i lansiranje – objasnio je Hrvoje Zorc, voditelj projekta “Perun” i znanstvenik koji je do umirovljenja bio predstojnik Zavoda za laserska i atomska istraživanja Instituta “Ruđer Bošković”.

Dobra volja

Priznao je da ih u realizaciji najviše koči nedostatak financijskih sredstava. Prema njegovim riječima, pet su se puta prijavili na natječaj Ministarstva znanosti IRI (istraživanje, razvoj, inovacije), no svaki su se put promijenili uvjeti natječaja i udruga A3 nije mogla konkurirati za sredstva potrebna za gradnju prvog hrvatskog satelita. Koštao bi ukupno oko četiri milijuna kuna, kaže Zorc.

Da država u tim slučajevima mora pokazati dobru volju, smatra Slobodan Bosanac, astrofizičar, bivši predsjednik Hrvatskog astronomskog društva i jedan od osnivača udruge A3.

– Nisu ni financijska sredstva toliko bitna koliko podrška države da nas uputi u prave krugove, pomogne nam oko kontakata i ubrza evaluaciju projekata – zaključio je Bosanac osvrćući se na projekt “Perun” koji bi bio dobar publicitet za mnoge hrvatske svemirske tvrtke koje u njemu sudjeluju, poput Geoluxa te Agencije za tehničko-tehnološka ispitivanja i razvoj Bogomira Hrena.

I NASA zainteresirana za superbrzi domaći softver za obradu podataka

Uz šestoricu naših predstavnika iz udruge A3, na Ariane’s Cupu susreli smo i predstavnike Amphinicyja, vodeće domaće tvrtke na području softvera za satelitsku industriju. Oni su, naime, i jedni od sponzora ove poslovne regate.

– To je lijep način da se ljudi iz industrije druže i steknu što bolje konekcije – rekao nam je Nikica Budimir, voditelj Odjela softverskih rješenja u tvrtki, te dodao da su najbolje prilike za poslovnu suradnju kada se o poslu zapravo ne razmišlja.

Ta hrvatska tvrtka s uredima u Zagrebu i Luxembourgu nedavno je pozvana u NASA-u, krovnu američku svemirsku agenciju, gdje su predstavili Blink, superbrzi softver za obradu podataka sa satelita.

– U NASA-i su pokazali velik interes, ali prvo trebaju osmisliti vlastiti projekt na kojem bi naš softver testirali – otkrio je Budimir, ne skrivajući optimizam za njihovo rješenje koje je čak i 20 puta brže od trenutačnih NASA-inih softvera.

Uz Blink, kaže, rade i na dodatnom razvoju softvera Monica, sustava za nadzor i upravljanje satelitskim misijama.

39. Ariane kup 2018. – regata europske svemirske industrije na Jadranskom moru

Novac.hr i Jutarnji list kao partneri Business Sailing Experience Agency koja organizira četiri velike regate od 6.-9. listopada bit će sponzori hrvatskog tima na tradicionalnom Ariane Cup – regati predstavnika europske svemirske industrije. Jedrilica novac.hr i Jutarnjeg lista okupit će tako predstavnike Adriatic Aerospace Association. Radi se o grupi probranih hrvatskih kompanija s visokim ambicijama u svemirskoj industriji, kao i predstavnicima hrvatske znanstvene zajednice; sveučilišta i instituta.

Hrvatski tim će tijekom Ariana’s cup-a organizirati i opuštenu raspravu u ligeštulima zajedno s predstavnicima nekih od najjačih imena europske svemirske industrije. Na regati sudjeluju kompanije koje su u sastavu konzorcija Eutelsat, Airbus, ESA, TAS, RUAG, Daimler, Arianespace, Ceglec, Zodiac, Senera…

U timu Adriatic Aerospace Association sudjelovati će:
Mile Ivanda – Institut Ruđer Bošković,
Bojan Jerbić – Fakultet strojarstva i brodogradnje sveučilišta u Zagrebu,
Tomislav Grubiša – GEOLUX d.o.o.,
Bogomir Hren – ATIR d.o.o.,
Hrvoje Zorc – voditelj projekta Perun (CubeSat),
Slobodan Bosanac – predsjednik Adriatic Aerospace Association.

Novac.hr i Jutarnji list će kao partneri regata producirati niz od sedam tema – od intervjua s vodećim predstavnicima europske svemirske industrije, tvrtki i instituta, do priča o šansama domaćih firmi i znanosti u tom rastućem biznisu.

Uz regatu Ariane’s Cup usporedno će se odvijati European Digital Industry Cup, Global Open Innovation Cup te Circural Change Cup, a epicentar tog najvećeg hrvatskog poslovno-nautičkog iskustava bit će kongresno-izložbeni prostor posebno uređen u trogirskoj marini Baotić.

Na regatama će sudjelovati više od 100 brodova i 900 sudionika.

Službena brošura (eng. jezik) i popis tvrtki sudionica.

11.-12. rujna: Dani svemirske industrije u Europskom centru za svemirska istraživanja i tehnologiju

7. Dani svemirske industrije održavaju se od 11. do 12. rujna 2018. u ESTEC-u – Europskom centru za svemirska istraživanja i tehnologiju u nizozemskom gradu Noordwijku. Ovaj događaj najveći je stručni skup tvrtki u području svemirske tehnologije na kojemu se mogu uspostaviti kontakti i planirati buduća suradnja.

ESTEC je najveći ESA-in centar, njeno tehničko srce, inkubator europskih svemirskih postignuća, u kojem se pokreće i dozrijeva najveći dio ESA-inih projekata, među kojima i:

  • razvoj i upravljanje svim vrstama misija, znanstvenim i istraživačkim projektima, telekomunikacijama, svemirskim letovima sa ljudskom posadom, satelitskom navigacijom i proučavanjem Zemlje,
  • pružanje svih rukovodećih i tehničkih stručnosti i objekata potrebnih za pokretanje i upravljanje razvojem svemirskih sustava i tehnologija,
  • upravljanje centrom za ispitivanje utjecaja okoliša na svemirske letjelice, s pratećim tehničkim laboratorijima specijaliziranim za sistemsku tehniku gradnje, komponente i materijale te suradnja s drugim ustanovama i laboratorijima,
  • podrška europskoj svemirskoj industriji i bliska suradnja s drugim organizacijama kao što su sveučilišta, istraživački instituti i nacionalne agencije država članica ESA-e, te suradnja sa svemirskim agencijama širom svijeta.

Na Danima svemirske industrije sudjelovati će preko 1500 prijavljenih sudionika, sa preko 15000 ugovorenih sastanaka, a održati će se i tehnička izložba te mnoge konferencije i stručne radionice.

U prijavi naše organizacije naznačili smo naš interes za suradnjom kojeg možete i sami pogledati na ovoj poveznici. Uz uspostavljanje kontakata i planiranju buduće suradnje sa tvrtkama iz područja svemirske tehnologije, sudjelovanje na Danima svemirske industrije iskoristit ćemo i za sastanke sa vodstvom ESTEC-a u planiranju skorog otvaranja ESA-inog BIC-a – Poduzetničkog inkubatora Europske svemirske agencije u Republici Hrvatskoj. Više o ESA BIC-ovima.

Dani svemirske industrije su jedinstven događaj koji pruža izvrsnu priliku za europsku svemirsku zajednicu kako bi se sastala i raspravljala o potencijalnim poslovima. Ovaj događaj jamči mogućnost unaprijed dogovorenih sastanaka sa potencijalnim partnerima. Tvrtke, osobito mali i srednji poduzetnici, mogu predstaviti svoje prepoznatljive sposobnosti i proizvode te izgraditi nova partnerstva tijekom B2B sastanaka. Od prošle godine Dani su otvoreni i za međunarodne kupce koji traže europske dobavljače. Više o B2B sastancima (engleski jezik).

Tehnička izložba će uz B2B sastanke, nadopuniti Dane sa promocijom proizvoda i usluga prijavljenih sudionika, kako bi ojačale njihov položaj na tržištu. Izlaganje na izložbi zahtjeva prethodno plaćanje pristojbi.

Ukoliko želite dodatno osnažiti svoju poslovnu komunikaciju prijavite se za mnogobrojne konferencije i stručne radionice koje će se održavati na Danima svemirske industrije. Popis konferencija (engleski jezik).

Posjet Njemačkom svemirskom centru, uz obilazak Salzburga, Nürnberga, Kölna, Stuttgarta i Münchena – 6.10. do 10.10.2018.

U sklopu promicanja znanstvenog turizma, obavještavamo Vas o terminu putovanja u Njemački svemirski centar – DLR, uz obilazak Salzburga, Nürnberga, Kölna, Stuttgarta i Münchena, u terminu 6.10.2018. – 10.10.2018. godine, po nižoj cijeni za članove Sindikata i sa specifičnim programom koji nije uobičajen na tržištu. Putovanje je organizirano u suradnji s agencijom Orca travel, a detaljni program možete vidjeti ovdje.

Cijena putovanja za članove sindikata iznosi 2.190 kn, a za sve ostale zainteresirane putnike cijena je 2.690 kn. Razliku u cijeni putovanja za članove podmiruje Sindikat.

Prijavu za putovanje je moguće izvršiti pismenim putem na e-mail: booking@orca-travel.com, a najkasnije do 1.9.2018.

Prilikom prijave obvezno treba navesti i broj članske iskaznice Sindikata. Nakon zaprimanja potvrde o uspješnoj prijavi i primjerka Ugovora o putovanju, potrebno je izvršiti potvrdu rezervacije akontacijskom uplatom u iznosu od 500kn. Ostatak iznosa plativ je u mjesečnim uplatama na žiro račun Agencije do 05.09.2018.

Ukoliko podružnice ili ovlaštene osobe sa ustanova prepoznaju profesionalni interes u putovanju u Njemački svemirski centar, oni također mogu participirati u troškovima puta.

Stojimo na raspolaganju za dodatna pitanja. Svaka sugestija ili ideja oko novih putovanja u okviru znanstvenog turizma je dobrodošla.

Odlijepiti se od Zemlje

Raketa Falcon polijeće iz NASA-inog Svemirskog centra John. F. Kennedy / Izvor: SpaceX

Je li svemir budućnost čovječanstva – (1)?

Prijevoz u svemir je samo pola komponente odlaska u svemir. Druga komponenta je povratak iz orbite na Zemlju bez oštećenja tereta, prije svega ljudi. Naime, nema gotovo niti jednog slučaja kada se zahtjeva povratak satelita na Zemlju bez oštećenja (iznimka je recimo slučaj povratak sonde koja je na asteroidu uzela uzorak materijala iz kojeg je stvoren – Japanska Hayabusa misija)

prof. dr. Slobodan Danko Bosanc

Slobodan Danko Bosanac

Čovječanstvo je pred jednom od najvećih prekretnica u povijesti. Riječ je o osvajanju svemira, koraku koji će svojim ishodom odrediti budućnost ljudske civilizacije. No za taj korak još čovječanstvo nije spremno, premda je korištenje svemira za komercijalizaciju i znanost, koristeći satelite, svemirske sonde i robote, u velikom zamahu. Uspjesi su impresivni. Međutim, temeljni korak još nije dosegnut, a to je osigurati jeftin, siguran i ne stresni prijevoz ljudi u svemir. Zapravo to i jest problem sadašnjeg stanja komercijalizacije svemira – osigurati da sateliti i sonde obave svoj zadatak, od lansiranja, dolaska na određenu lokaciju i izvršiti namjenu zahtjeva njihova duga i skupa ispitivanja, rekao je za ZG Magazin prof. Bosanac.

Ako se izuzme cijena izrade satelita i njegovo ispitivanje lansiranje satelita u orbitu oko Zemlje (LEO – Low Earth Orbit– 300 do 2000 km) je vrlo skupo, daleko od mogućnosti da se može razmišljati o realizaciji projekata koji bi odlučili o budućnosti prisutnosti ljudi u svemiru. Jedan je takav projekt velika svemirska stanica bez koje iole zahtjevniji projekt s ljudskom posadom za odlazaka na Mjesec ili dalje nije zamisliv. Svemirska stanica ne bi koristila samo kao odskočna točka za odlazak u duboki svemir (izraz kojim se opisuje svemir kada se napušta utjecaj Zemljine gravitacije, recimo odlazak na Mars), već za znanstvene i tehnološke laboratorije pa i turističke svrhe.

Koji su to zahtjevni uvjeti za postavljanje korisnog tereta u LEO koji čine veliki problem udovoljiti tri uvjeta za šire korištenje svemira za ljude? Prije svega to je korištenje raketa za prijevoz, zatim treba postignuti brzinu orbitiranja od oko 8 km u sekundi u trenutku kada je raketa paralelna sa površinom Zemlje. Zatim tu je problem što već nakon nekoliko desetaka kilometara iznad površine Zemlje jedna komponenta sagorijevanja, kisik, više nije dostupan dok je svemir (skoro) prazan od bilo kojeg oblika materije. Radi toga svako svemirsko vozilo mora sa sobom nositi i rezerve kisika da bi gorivo, kerozin posebno rafiniran, moglo sagorijevati i tako stvarati potisnu silu. Ovisno o gorivu, ali za kerozin kisika mora biti oko dva i pola puta više. Tako na primjer Airbus zrakoplov A380, danas najveći u svijetu, sa sobom nosi 310 tona kerozina. Da je to svemirsko vozilo morao bi još dodatno nositi 775 tona kisika, umjesto toga troši ga iz atmosfere.

Airbus A380

Raketa – izuzetno loše prijevozno sredstvo

Raketa je izuzetno loše prijevozno sredstvo, samo da se održi lebdeći bez gibanja mora trošiti ogromne količine goriva. Radi toga količina goriva i kisika kojeg mora raketa nositi sa sobom, naravno i rezervoari za njih, uvelike nadmašuje masu korisnog tereta, otprilike 100 puta. Da se ne govori o buci koju stvara kod polijetanja što stvara jedan od uvjeta na korisni teret kojeg nosi. Tako na primjer kompanija Space X zahtjeva da korisni teret (satelit) mora izdržati intenzitet zvuka od 140 dB. Za čovjeka u raketi moraju se stvoriti posebni uvjeti za izolaciju od te buke jer je ista kao da je 30 metara od mlaznog zrakoplova koji polijeće, očekuje se izuzetna bol i trenutno oštećenje sluha. Tu su i vibracije kod polijetanja, kao i šokovi uslijed odvajanja stupnjeva rakete kao i samog modula s korisnim teretom.

Brzina od 8000 metara u sekundi mora se postići u što kraćem roku radi uštede u gorivu. Prema podacima rakete Falcon 9 kompanije Space X (ta se kompanija citira jer daju iscrpne podatke i trenutno je najuspješnija u lansiranju komercijalnih tereta) koristi raketne motore 1900 sekundi za postići tu, orbitalnu, brzinu. Jednostavna računica pokazuje da je srednje ubrzanje oko pola gravitacijske (maksimalna može biti znatno veća) što znači da je sila na teret ekvivalentna pola težine njegove mase. Za usporedbu, zrakoplov pri polijetanju ima ubrzanje od prilike desetinku gravitacijske, to znači da na osobu mase 60 kilograma pritišće sila od 60 Njutna ili popularno 6 kilograma.

Povratak na Zemlju bez oštećenja

Prijevoz u svemir je samo pola komponente odlaska u svemir. Druga komponenta je povratak iz orbite na Zemlju bez oštećenja tereta, prije svega ljudi. Naime, nema gotovo niti jednog slučaja kada se zahtjeva povratak satelita na Zemlju bez oštećenja (iznimka je recimo slučaj povratak sonde koja je na asteroidu uzela uzorak materijala iz kojeg je stvoren – Japanska Hayabusa misija). Zapravo svi sateliti po povratku izgore u gornjim slojevima atmosfere. Problem je da svemirska letjelica nema više dovoljno goriva za usporiti na primjerenu brzinu kojom bi ušla u atmosferu i pri tome imala manevarske sposobnosti. Problem je i zagrijavanje tijela letjelice tako da je razumna granica za sigurni let oko 1000 metara u sekundi. Naravno, ta vrijednost najviše ovisi o visini iznad morske površine, taj se podatak odnosi na oko 30-40 km. Ispod te visine sigurni let letjelice (testovi su vršeni na posebno izrađenim vojnim letjelicama) drastično pada ispod te brzine dok za više slojeve nema podataka.

Simulacije, ali i primjer Space Shuttle-a, pokazuju da svemirska letjelica, manje-više bilo kojeg oblika (recimo kugla), nakon ulaska u atmosferu pri orbitalnoj brzini polagano usporava, a problemi nastaju na visini između 30 km do 50 km. Do visine 50-60 km letjelica lagano uspori na brzinu oko 6000-7000 metara u sekundi kada počinje naglo usporavanje (na astronaute u Space Shuttle-u djeluje sila od najmanje 3 gravitacijske). Međutim, to nije jedini problem, zrak oko letjelice zagrije se na oko 3000 do 4000 °C, dok se površina Space Shuttle-a, radi posebne konstrukcije, zagrije na oko 1500 °C. Svi ti uvjeti daleko su od onih koji bi bili potrebni da ljudi sa sigurnošću i bez stresova odlaze u svemir ali i da se vrate na Zemlju.

Cijene lansiranja

Kolike su cijene lansiranja? Ponuda lansiranja je šarolika, tako su i cijene, međutim one se kreču oko manje-više istih brojki. Uzmimo kao primjer popularnu privatnu kompaniju Space X koja se već probila na tržište kao najpovoljnija cijenom. Jedno lansiranje naplaćuju oko 60 do 90 milijuna dolara, ovisno o tipu rakete. Za tu cijenu mogu lansirati korisni teret u LEO od skoro 23 000 kilograma (Falcon 9) što na je prvi pogleda jako povoljna ponuda (za profesionalce koji se time bave), međutim, to ima i svoju drugu stranu. Cijena je povoljna ako se lansiraju sateliti te mase, međutim ti su projekti izuzetno skupi, od 300 milijuna dolara na više. U odnosu na te cijene jeftinije lansiranje nije velika stavka, ali sigurno nije zanemariva. Jedan je ipak podatak značajan, tom cijenom lansiranja Space X je snabdijevao ISS (International Space Station). Ako netko želi znati koliko košta odlazak na ISS ta je cijena pokazatelj. Prijevoz putnika u svemir je još daleko od pristupačnog »širem sloju ljudi«, a da se i ne govori o cijeni izgradnje svemirske stanice.

ISS svemirska postaja (Foto: NASA)

Visoka cijena velikih satelita ima svoje objašnjenje, svaki je unikat. Za tvrtke koje učestvuju u izradi satelita to je posao koji nije masovna proizvodnja te one moraju na njemu odvojiti ljudstvo i tehniku na izradi, što je veliki trošak. Međutim, barem u sferi satelita došlo je do demokratizacije, prije svega radi razvoja mikrotehnologije. Mnoge komponente satelita mogu sa smanjiti u toj mjeri da se mogu strpati u kockicu dimenzija 10x10x10 cm, ili nekoliko tih kockica zajedno. Ti su sateliti, popularno znani kao CubeSat, namijenjeni za LEO, ali radi njihove niske cijene izrade dostupne su izvedbi u obrazovne svrhe u visoko školskim ustanovama. Ti maleni sateliti imaju i komercijalnu i demokratsku vrijednost.

Nije više da samo velike agenciju imaju privilegiju biti nositeljem svemirskih programa, sada to mogu biti akademske institucije ili tvrtke. Tipično CubeSat košta milijun ili dva kuna dok cijena koštanja lansiranja na komercijalnoj osnovi iznosi nešto više od pola milijuna kuna. Masa jednog CubeSata, temeljne konfiguracije, iznosi oko 1 kilogram, što bi značilo da u jedan Falcon 9 stane njih dvadesetak tisuća i cijena lansiranja po jednom bila bi skoro 100 puta niža. Problem je skupiti toliki broj satelita ali time bi se značajno pogoršao problem koji se nazire.

(CubeSat / Izvor: Sveučilište AAlborg, Danska)

Radi svoje dostupnosti širem sloju izvođača sve se više skuplja »svemirski otpad« u LEO, sateliti kojima je isteklo vrijeme rada, sateliti koji nisu nikad proradili, sateliti s marginalnom svrhom. Neke velike kompanije čak razmišljaju o stvaranju mreže CubeSat-a u orbiti oko Zemlje za njihove potrebe globalnog širenja, »svemirski otpad« postaje sve veći hazard za putovanje u svemir. Reguliranje lansiranja i korištenja tih satelita međunarodnim i lokalnim zakonima je zato imperativ budućih svemirskih aktivnosti. Zakon kojim se regulira stvaranje »svemirskog otpada«, zahtijevanjem standarda koje ti sateliti moraju udovoljavati, usvojeni su već od mnogih EU zemalja, a Hrvatskoj predstoji njegovo osmišljavanje i usvajanje. Jedan zanimljiv detalj kojeg ti zakoni sadrže: svaki izvođač CubeSat-a mora osigurati satelit za slučaj ako u orbiti ošteti satelit međunarodno priznatih izvršitelja.

Svemirski program Europske komisije

Svemirski program EU, objavljen 8. lipnja 2018.

Europska komisija nedavno je predložila kako EU uvelike povećava ulaganja u svemirske programe u iznosu od 12 milijardi eura tijekom posljednjih sedam godina na 16 milijardi eura za razdoblje od 2021. do 2027.

–          Galileo i EGNOS9.7 mlrd,

–          Copernicus5.8 mlrd,

–          Programi u području sigurnost, €500 mil,

–          GOVSATCOM – civilna zaštita,

–           SSA/SST – zaštita svemirskih infrastruktura od svemirskih opasnosti i svemirskog otpada.

Svemirski program

Prilog 1

Prilog 2

Prilog 3

Prilog 4

Posjet odjelu Aerospace Engineering pri Fakultetu za primijenjene znanosti u Bečkom Novom Mjestu

Ekipa A3 od 7 članova u sastavu Domagoj Tuličić  (TVZ), Hrvoje Zorc (IRB), Slobodan Bosanac (IRB), Mario Muštra (FPZ), Irena Kos (Amphinicy Technologies), Ivan Zupančić (FSB), Vitomir Staničić  (IRB) posjetila je 9. travnja 2018. odjel za Aerospace Engineering na Fachhochschule Wiener Neustadt. U društvu nekoliko članova ekipe domaćina, pod vodstvom Dr. Carsten Scharlemann-a, voditelja Odjela, diskutirani su tehnički detalji razvoja CubeSat-elita, njihova iskustva PEGASUS satelita koji je lansiran prošle godine te projekt CLIMB CubeSat-elit koji će biti prvi u svijetu koristeći potisnike za promjenu orbite od kružne u eliptičku. Nakon diskusije, koja je trajala nekoliko sati pokazani su laboratoriji za sklapanje satelita, instrumente za testiranje te vakuumske komore za ispitivanje pulsnog plazmenog potisnika kojeg su samostalno razvili. Na kraju je izražena želja za tješnjom suradnjom A3 i odjela AE na više projekata.

Može li Hrvatska u svemir?

Vizija uključivanja u svemirski program je na dohvat ruke. Ako je iza II. svjetskog rata bilo sposobnosti da se krene u eru razvoja fizike, kemije, elektronike ne vidi se razloga zašto ne krenuti u svemirsku znanost i tehnologiju

prof. dr. Slobodan Danko Bosanc

Slobodan Danko Bosanac

Nedavno smo učinili prvi korak ka punopravnom članstvu u Europsku svemirsku agenciju, pitanje je koja je svrha? Krenuti putem razvoja svemirskog programa ili je to samo puka formalnost? Možda je tipično razmišljanje, ne samo šireg sloja ljudi već i u najvećoj mjeri odgovornih za razvoj znanosti i gospodarstva, ono što mi je kao odgovor jedna kolegica dala kada sam joj ukratko opisao potrebu da Hrvatska krene u razvoj svemirskih djelatnosti. Ukratko – „science fiction“. Da, istina je, jer premda imamo razumno razvijenu znanost i tehnologiju one nisu niti u najmanjoj mjeri spremne uloviti se izazovom rada na svemirskim projektima, ne zato da ne bi mogli već samo zato jer se o tome ne razmišlja, govori prof. Bosanac za ZG-magazin.

Zapravo razlozi su daleko dublji, za razvoj svemirskog programa potrebno je strateško opredjeljenje na razini planiranja znanosti i gospodarstva, a toga nema i ne samo za „science fictio n“. Možemo li zamisliti raditi na satelitima, lansiranju satelita, učestvovati u velikim svemirskim projektima kao što je omogućiti ljudima putovati u svemir? Sa stanjem svijesti „mi smo premalo spremni, mali, da o tome možemo razmišljati“ i naravno „koja je korist, materijalna, od toga?“ takva jedna vizija nema šanse se ostvariti. U velikoj mjeri razlog takvom razmišljanju je prevladavajuće stanje svijesti pesimizma, kompleksa inferiornosti, besperspektivnosti kao rezultata izostanka sustavnog planiranja razvoja naše zajednice. Sveukupno to sliči na osobu koja plače nad svojom sudbinom a ništa ne poduzima riješiti svoj problem. Primjer kako se otrgnuti od takvog stanja svijesti je dio naše povijesti kada su u daleko goroj situaciji stvorena velika djela ali uz dobro planiranje i entuzijazam učesnika.

Zaostalost nije sramota, ona leži na onima koji se nisu potrudili izmijeniti situaciju

Godina je 1945. Hrvatska je izrazito zaostala zemlja: 17 % nepismenih, od ostalih 80 % samo četiri razreda osnovne škole. Industrija na niskoj razini, tehnološki gotovo potpuno nerazvijena, poljoprivreda na zaostaloj razini (preko 60 % pučanstva održava se obiteljskom poljoprivredom), nepostojeće prometnice, obrazovanje u najvećoj mjeri utemeljeno na tri klasična predmeta: filozofija, bogoslovstvo i pravo, nema spomena o centrima znanstvenih istraživanja. Najbolji indikator zaostalosti visokog obrazovanja je popis rektora zagrebačkog sveučilišta od njegovog pravovaljanog osnutka 1874. s ta tri predmeta do 1940. godine. Od ukupno 59 rektora 20 je bilo teologa, 13 pravnika (u širem smislu jer su neki bili povezani s bogoslovstvom), 7 filozofa/filologa. Iz prirodoslovlja u širem smislu bilo ih je 10 (1 fizičar), a samo 1 iz tehnologije. Sve u svemu, Hrvatska je teško zaostala ruralna sredina. Međutim, zaostalost nije sramota, ona leži na onima koji se nisu potrudili da izmjene tu situaciju.

Ne ulazeći u motivacije vlasti nakon 1945. godine činjenica je da se na državnoj razini pokrenuo strateški razvoj u nekoliko smjerova, jedan je bio znanost i tehnologija na koji bih se želio osvrnuti. Poticaj za razvojem tih dviju djelatnosti bio je Drugi svjetski rat koji je iznjedrio rezultate prije svega u fizici (nuklearna bomba) i elektronici (radar i komunikacije). Donesena je odluka da se krene u intenzivni razvoj znanosti tih disciplina a za nositelja je odabran Ivan Supek koji je svoje obrazovanje i istraživački rad imao u suradnji s velikanom fizike Wernerom Heisenbergom u Njemačkoj.

Osnivanje Instituta Ruđer Bošković

Tomo Bosanac

Temeljem te odluke 1950. godine osniva se Institut Ruđer Bošković a kadrove kojih nije bilo u fizici i kemiji, nešto u elektronici, izgrađuju se slanjem studenata na postdiplomske studije u vrhunske laboratorije u inozemstvu. Većina njih se vratila i udarila temelje modernog Ruđera. Evo samo nekih rezultata. Već 1949. godine pokrenuti je projekt izrade ciklotrona (T. Bosanac) koji je završen 1961. godine kao gotovo isključivi domaći proizvod. Na isti način 1956 godine izrađen je neutronski generator (M. Paić) a 1957 godine izrađeno prvo digitalno računalo (B. Souček) “256 Kanalna Memorija, Logika, Programi” koje je steklo toliku svjetsku slavu da ga je direktor Brookhaven National Laboratory došao vidjeti. Isto je tako značajno spomenuti da je 1964. godine izrađen prvi laser (B. Marković), nakon manje od dvije godine iz prvo lasera u svijetu i jedan od prvih u Europi.

Ovi su samo neki rezultati stvaralaštva koje je pokrenuto inicijativom usmjeravanja razvoja u znanost u vrijeme koje se uopće ne može mjeriti današnjim stanjem znanosti i tehnologije u Hrvatskoj. Rezultata je bilo daleko više, a razvoj industrije se niti nije spomenulo. Dakle, vizija krenuti u svemirski program je na dohvat ruke, ako je tada bilo sposobnosti da se krene u eru razvoja fizike, kemije, elektronike ne vidi se razloga zašto ne krenuti u svemirsku znanost i tehnologiju. Tada su nuklearna bomba i radar bili katalizator krenuti smjerom razvoja tih djelatnosti zašto ne bi taj katalizator bili uspjesi aktivnosti povezanih sa svemirom. Potrebna je samo dobra volja da se uoči velika korist za naše društvo od razvoja znanosti i tehnologije u tom smjeru.

—–

*Zahvaljujem se prof. dr. sc. Karolju Skali s IRB-a na informacijama.